Danas sam slušala vikanje nekog tate sa školskog. Bit će toga još više kako dolaze lijepi dani. Prošle godine sam to počela primjećivati i činilo mi se da je odgoj više potreban tim roditeljima nego njihovoj djeci. Kako je to meni ružno i čobanski, ne mogu to opisati. Više zvuči kao da se pretvara i galami da pokaže drugim roditeljima kako je tu i kako on odgaja, nego to što mu je stalo da dijete ovo ili ono (ne)napravi. Nadam se, ali stvarno se nadam da se neću u to pretvoriti.