ja sam odlucila da zelim vikati kad je to potrebno, npr kad se problizava uticnici ili necem opasnom, viknem NE! to je dovelo do toga da smo nekidan bili vani i dijete je stavilo kamencic u usta, ja sam viknula ne i odjedanput se vise ne zeli igrat kamencicima. place. nekad moram reci ne ali svaki put se rasploace u zadnje vrijeme.
isto tako, i nekidan dok sam imala posla, dijete je bilo u kreveticu (na par minuta, jer je tamo najsigurnije dok obavim neki kucanski posao) i stalno je grintala, ono ne plakanje nego ne znam bas grintanje i ja onako umorna neispavana sjecam se da sam rekla ma daj oces vise prestat..i to nije bilo vikanje ali ljuta sam na sebe zbogh te reakcije. pricam ja s djetetom, igramo se, ja se trudim da svaki tren provedemo aktivno u igri a ne da dijete radi nesto a ja nesto stoto...ali ujutro dok obavim nesto vec 2 puta sam ga stavila u krevetic i isto je bilo grintanje a ja nervozna jer se trudim sta prije obavit posao da mozemo ic provest vrijeme zajedno kvalitetno..a stalno cujem neko grintanje...stvarno se trudim, ali sam ljuta na sebe zbog tog dogadaja