Joj, da ti budem iskrena, mene je to pralo isto, hoćeš se posvetiti djetetu, a imaš posla, pa se grizeš zbog toga..ma znaš što, malo sam tu olabavila, pa moraju se polako učiti čekati. Ne može mama biti uvijek na rasplaganju. Moja isto milijun puta ponovui mama, mama kada nešto radim. Prije bih joj fino objašnjavala po pola sata zašto ne mogu s njom sada raditi gluposti, ali sada kažem - pričekaj 2 minute (3,4,5 minuta) i mama će doći. I učim je da zna što znači pričekati.
To ne znači da ja radim po sat vremena nešto dok ona urla za mnom, to znači da mora naučiti pričekati koju minutu.
I ne grize me više nikakva savjest. Osim ponekad.