ma sad ovih dana mi je bas neobicno..ne tesko nego jednostavno moram se bolje organizirat da izbjegnem nervozu kod djeteta ...
evo danas umjesto da izademo, ja sam odlucila da cemo uzivat u kuci i igrat cemo se....nakon nekog vremana igracke su dosadile, pa malo umor, pa svasta ponesto....a jos nije bilo vrijeme za spavanje..i ja sam odlucila da odemo malo do parka ...cisto malo da promjeni okruzenje pola sata.
dijete ima 14 mj.
presvukla sam majicu i obukla patike djetetu, ja sam se trebala tada obuc. i onda je dijete pocelo ne plakat nego ono nesto bunit se ne znam kako bi nazvala....i ja se sva nervozna trudim sta prije obuc a ne mogu na dva mjesta....usput se oznojim i iznerviram, dodem do djeteta, a majica skroz mokra od zubica jer bali...onda dal presvuc opet ili stavit ispod majice onaj slimcek...i onda se pitam zasto uopce izlazimo van,. mozda bolje da sam uspavala dijete, mozda fali sna. ipak smo izasli i ispada da je to bio pun pogodak..dijete veselo, zaigrano, bila i moja prijateljica s nama...smjeska joj se cijelo vrijeme. znaci, greska je u meni....ja ujutro sve laganini a ocito ne valja tako...ili mu ja dosadim po cijeli dan...
jer zadnjih par dana stalno je tata tata glavni....mozda osjeti moju nervozu. (ali nisam ja nervozna cesto da se razumijemo..ja se trudim igrat,crtat,pplesat,pjevat,kockice, boje...). za tatom zadnjih dana place kad ga npr nosi pa ga spusti..a meni to nikad ne radi. ok sad i ja kuzim da pisem gluposti...ali npr ja vicem NEEEE kad se priblizava uticnici, necem opasnom i onda se rasplace ali moj posao je da ga stitim i cuvam a ne kad ostali ne pa hahahahaha ne pa hahahahha i dijete ne kuzi da ne znaci ne kad se smiju i govore ne. ja se zaderem NEEE i onda se dijete prepadne..
jednostavno, zelim bit zabavna i najbolja sta mogu...i ljutim se na sebe, moram se potrudit vise i organizirat tako da dijete ne dode u fazu da mu je dosadno....