Citiraj lavko prvotno napisa Vidi poruku
Imam nedoumicu i ne znam kako riješiti situaciju. Na moru smo i N je turbo aktivna, nema mira sekundu. Kad se ujutro probudi, prvo sto kaze je: vaniii..da hoće van. Od te uzbuđenosti svim sadržajima nema vremena ni jesti, valjda misli da će propustiti nekaj. I scena nastaje u restoranu. Jucer i danas smo bile same na rucku i ona ne zeli.jesti, hoce opet van. Ja joj objasnim da priceka pet minuta da ja pojedem i da moze gledati crtic na mobu ili crtati. Nece, hoce van. Ja objasnim ponovo, ona samo istrci van, bez pardona. Ja je vratim u restoran, ona sad pocinje vristati i opirati se rukama i nogama. I tu je gotovo, izvodi tantrum. Meni tlak na milijon. Uzmem je, kazem sad idemo doma, platim i odnesem doma na rukama. Ona kao da ne kuzi zasto. Doma joj na miru ponovo objasnim sto je lose napravila. Onda se smirila.

Sto u takvim situacijama? Kako postupiti? Citam da se strpljenje vjezba, ali kad je pocela vristati, nis vise nisam mogla vjezbati.
Malecka nema još ni dve godine, zar ne?
U situaciji koju si opisala - na moru ste i ne možeš da dovršiš svoj ručak - ja bih detetu upalila crtać čim ona završi sa svojim jelom, bez puno priče i pregovaranja. I još bi joj u tom zombifikovanom stanju uvalila poneki zalogaj u usta ako mislim da nije jela dovoljno.
Dete je malo, strpljenje joj je kratko, promenili ste celu životnu rutinu. Pri tom ste na mestu gde želite da uživate, a potrebno vam je obema da pojedete čestit obrok da biste normalno funkcionisali. Ja mislim da nikome neće biti ništa ako učenje strpljenju sačeka neka prigodnija vremena, naprotiv, ako obe budete mirne, opuštene i site dan će sigurno proteći bolje nego ako je mama gladna a dete van sebe od besa. Pet minuta crtaća, ili bilo čega drugog jednako primamljivog detetu, sigurno ne može napraviti štetu uz tako zanimljiv ostatak dana.
Male su šanse da dete mlađe od dve, pa i tri godine, sedi strpljivo i čeka da mama dovrši ručak, a još manje šanse da dete uopšte razume zašto je to potrebno.