 |
|||
Ja sam stvarno nadobudna.
Jutros sam doduse kupila 10 minuta mira i to na način da sam joj narucila sok sa slamcicom. To obozava. I mir za vrijeme dorucka! Mislim, nezdravo je al ovih par dana je nece ubit.
A rucak sam fino molila da spakiraju za van. I jele smo u bungalovu.
Ma nisi nadobudna, samo nemaš iskustva. Ali očigledno brzo učiš:D!
Jos nesto..ja uopće ne znam sto je za koju dob normalno. Recimo ovaj primjer...kazete da su djeca ispod 3 godine uglavnom nestrpljiva. Kako da ja znam sto je u kojoj dobi? Imate li neku knjigu za preporučiti, stranicu? Neka kategorizacija..ja u okvirima ko pravi okp-ovac haha
Penelope Leach: Odgoj i njega djeteta. Meni je bila spaslavko prvotno napisa
Ova je u antikvarijatima http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100013433
Ovo je novo izdanje, nekoliko puta skuplje, a sve osnovne smjernice su iste http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proiz...8#.V0rWWb4jOt0. Sigurno je ima i u knjižnicama.
Uh, to su stvarno prevelika ocekivanja za jedno dijete ispod dvije godine u potpuno novoj okolini punoj podrazaja ( zvukovi,mirisi , okusi, izgled prostora, novi ljudi...)
Zaista rijetko koje dijete u toj dobi izdrzi u miru obroke ( u trajanju od 20 minuta ) u hotelskom restoranu.
a kaj je dete jelo, jel bila prilagođena hrana njoj?
Mislim da ti je najbolje promatrat drugu djecu te dobi... pa ces vidit da su sva ista... vise manje
U ovoj knjizi je opisano bas po godinama
http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=83684
Hvala na prijedlozima.
Imam jos jedno pitanje dok ne nađem sama odgovor-sto kada milijun puta u minuti ponovi da hoce npr.van, gledat crtic, lizalicu, itd a ne dam joj. Kako da joj prustupim?
Ovisi o temperamentu, ignoriranje, zapričavanje, objašnjavanje. Kod trećeg djeteta su mi najbolje prolazili repetitivni, monotoni odgovori:
ne može...ne može...ne može...ne može...
U jednom trenu bi se samo ugasila.
lavko, biraj bitke.
Što je bitno (opasno po život, nužno,... tebi bitno iz nekog razloga,...) na tome inzistiraj. Što je nebitno, pusti.
A očekivati od djeteta te dobi da bude mirno u restoranu, to je nemoguća misija.
Moj ima 9 (godina, ne mjeseci), pa dan danas s teškom mukom odsjedi u restoranu, ili bilo gdje gdje nije nešto za što je visoko zainteresiran.
Takav je, nemiran, brz, vrtoglav,... ali evo na sreću na školu mu to ne utječe.
Kad mi svoga vodimo po restoranima, vodimo ga u dvoje. Jedan ceka hranu, a drugi okolo seta s njim. Ili nesto. Malo se umiri dok jede. Al cim pojede, idemo ca! Jedino ga obecanje sladoleda natjera da se primiri
Drage moje, kod mene.imamo male koji urlaju. Oni toliko vriste i urlaju, toliko nemilosrdno i beskrajno da mi dode da placem. I unutra i vani. Bio to pocetak balade ili kraj, nikada ne znas kad ce poceti i nikada nemas s cime to zaustaviti. Nekada pomislim da cu poluditi naprosto od tog urlikanja. Jer ja sebe smirujem, a oni si daju oduska.
Ako smo kod kuce, nekada poludim pa i ja dreknem, a nekada ne. Dreknem i ja, i naravno da ne pomaze. I naravno da se grizem. Ali i to je bolji osjecaj od osjecaja nemoci kad polude njih oboje, a ja sama s njima. Vani. Hvala ti boze na blizanackim kolicima jer kad zagusti, stavljam vristavce u kolica. Koja su to siktanja, urlikanja, grcenja, trganja... to je prestrasno. A uz to, mali ima fazu dodatnog protestiranja da skoci u zrak, ispruzi noge, podigne ih i bubne.svom tezinom na guzu, na svoja mala jaja. I svi naprave grimasu jer nevjerovatno je kako on to u sekundi odluci.napraviti da ga ne.stignes uloviti. Ili se baci na ledja.i udari namjerno.glavom. Ma ja silazim s pameti od njihove galame. Shvatila sam da malome ne pali ni ako.ga podignem. Jer ako se frajer nije dovoljno izderao, onda me i gura, trga se iz ruku, nista ne pomaze. Kad se on beskrajno umori u tom svom urlikanju, onda ga mogu podici i nasloni se na mene i prestane.
Stvarno, grozno zvuci znam, ali ja sam pocela mrziti izlaske jer me toliko maltretiraju oboje... Razumijem ja faze postavljanja granica, maloj je 3, a njemu 1,5. Ljubomorni jedno na.drugo, neposlusni, ona na.jednu, on na.drugu stranu. Uvijek.se.deru.oko.necega. Kao da smo neotesanci zadnji, tako se osjecam s njima vani.
A ja sam mama koja je do.negdje.prije i po 5 sati baratala s njima sama vani... ne znam kako da vratim normalu. Ne sad da budemo tihi i mirni, nego kako da sebe privolim da opet zavolim izlaske?
Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk
Zekana, ja izbjegavam nemoguce situacije, na igraliste, gdje treba pazit na dvije strane, ne idem sama s njima, same odemo tamo gdje mogu imat kontrolu, odemo na sok, sladoled, u trgovinu, budemo ispred kuce na ljuljama..a bude problema s povratkom doma s jednom, al pokusavam ih preduhitrit, pripremam je da uskoro moramo u kucu zato i zato, dogovorimo se pa ode u kucu pa bi opet vani, al s njom treba strpljivo i samo tako uspjeva, i da, na igraliste u park idemo uvijek u dvoje i tad se dogovorimo kad cemo doma ili im dosadi ili ih uputimo negdje drugdje
A sta znam vikat, ona jednostavno ne pamti sto ne dam, i to radi stalno, pokusavam biti dosljedna, a bila je situacija da trazim da pospremi sto je pobacala, a ona umorna, pospana s temperaturom u porastu, i sad mi zao sto sam to trazila, a kuzim kako joj je, a nisam postigla nista jer sam odustala, a nju sam unervozila
Mare, ne grizi se...bilo je dosta i tebi i njoj. Zaboravit ćete.
Ja imam opet pitanje. O pranju zuba.
Kad peremo zube, ima foru da pojede pastu i onda cucla još četkicu dok ne pocucla pastu do kraja,a zube ne opere.
Kad pokušam objasniti da moramo ribati zubiće da budu lijepi bijeli, i hoću joj pokazati, ona ne da četkicu, buni se, i na kraju niš ne napravimo. Jučer sam joj istrgnula tu četkicu iz ruku jer mi je digla živac, pa je bio tantrum, pa mi bilo žao naravno. To su prave ponbune ako hoću uzeti četkicu.
Što sad - da je pustim da jede tu pastu? Da ne stavljam pastu pa peremo samo s četkicom?
Da, ja bih išla bez paste.
I R je imala zu fazu s cetkicom, rjesili smo tako da smo imali one gumene koje bih joj dala nakon pranja da sama pere odnosno grize ih i igra se. Sad vise nije potrebno, ja joj dok joj perem govorim cijelo vrijeme da drzi otvorena usta pa se koncentrira na to, a pljuvanje paste vjezbamo tako da prije pranja pljune par puta. Na tu "naredbu" je toliko poslusna da ako psu kazemk pljuni kad uzme njenu igracku, R pljune na pod isti tren.
Kakve su to gumene četkice? Gdje si ih kupila?
J što god da dam, ona će to natezat i cuclat.
Mene i dalje muči to ponašanje u restoranima i kafićima...ne bi li trebalo moći smiriti djecu za tih 10-15 minuta? Pa i ovako malu..ne bih htjela do osnovne škole za njom trčati...
Gumene su iz dm-a, mi smo s njima cetkali u pocetku bez paste pa su nam ostale kao zgodna igracka.
Muce ju zubi ocito. Mi smo R oducili od zvakanja igracaka, bio je tesko, al smo uspjeli. Ako strpa nesto u usta ponudimo joj jednu od par grickalica koje su non stop pri ruci. Jednu sam cak svezala na vrpcu pa je zovemo vodena medalja i s njom oko vrata sece po kuci ako je bas frka.
Sto se restorana tice, R je ok ako ima zanimaciju, bili smo nedavno nas troje i uspjeli pojesti rucak na otvorenom u miru.
Ona je sjedila meni u krilu i ja sam je hranila ili je sama jela sto je bilo prikladno. Dok smo cekali hranu smo na smjene setali s njom okolo i sve joj pokazali i objasnili. Da li joj najavis sto ju ceka? Mi na taj nacin rjesimo puno potencijalnih problema, sve sto cemo raditi opisujemo i pokazujemo...
Neku možeš smiriti, neka će izdržati 20 min, neka će sjediti i 2 sata kao jedan dečkić sad za vikend star godinu dana. Naime čekali smo djecu koja su bila na rođendanu u igraonici i bila je mama na kavi s djetetom od godinu dana koje je 2 sata sjedilo u kolicima zabavljajući se ključevima, žlicom, bocom vode.
Moja nema teoretske šanse da bi tako sjedila s godinu, dvije, tri pa i nismo išli po kafićima osim na moru kad je ona onda mogla trčati okolo ali je obavezno jedan od nas morao s njom.
Od 4-te godine na dalje mogli smo neko kraće vrijeme, sad i malo duže, ali se oboružamo tj. ona se sama oboruža knjigama, bilježnicama, flomasterima i sličnim.
Mi kad idemo u šetnju J. prvo otplače nekih 10-15 minuta jer će njoj biti dosaaaadnooo šetati, onda krenemo pa joj pričom skrenemo misli i bude ok, a kad je bila manja morali smo skakutati, trčati, preskakati crte jer bi inače plakala.
Mitrovski , da ti dijete nije malo i zensko mislia bih da opisujes M.
Mogu ti obecati da ce odrastanje biti puno izazova , ali i ( pozitivnih) iznenadenja kada se najmanje nadas.
To s najavom sto cemo raditi nisam probala, ne padne mi napamet ali sad cu to prakticirati.
Moja je jako nemirnog duha, trazi stalnuakciju i nase sudjelovanje..ma cak i ne nase sudjelovanje toliko, ona se digne i ode van iz restorana, ne gleda ni gdje smo ni da li ide sama...nije ju uopće strah. Nema nikakvog straha.
Ja i dalje mislim da se moze izvjezbati malo cekanja, s godinama pomalo sve vise.
I moj stariji je točno takav. Ovo s izazovima mi je svakodnevnica, a ova iznenađenja koja spominješ, kad to mogu očekivati : ) , evo bliži mu se jedanaesta, hoće to skoro ? : )Mitrovski , da ti dijete nije malo i zensko mislia bih da opisujes M.
Mogu ti obecati da ce odrastanje biti puno izazova , ali i ( pozitivnih) iznenadenja kada se najmanje nadas.
Mojoj je tri i još nijednom nije presjedila u kafiću duže od dvije minute. Takva je i ne mogu očekivati od nje da presjedi dok mi pijemo kafu. Sok pije "s nogu" i trk u parkić, ne možemo je kupiti pričom o sladoledu ili nečemu sličnom da bi duže sjedila.
Ako dijete ne može, pa zašto ga prisiljavati?
Lavko mi smo počeli primjenjivati ovu tehniku najavljivanja, pa mogu ti reći da je lakše. Počne njurgat, pa se ljutit, vrištat, malo plakat ali na kraju popusti.
Mitovski, moja je malo slična tvojoj, ne plače stalno ali protestvuje i to glasno.
Jučer joj kažem kako sam rezervirala kamp u Biogradu na moru onih zadnjih 5 dana kad su praznici u 6mj. Pokazujem joj slike na računalu jer mora sve vidjeti i znati, kako, šta i gdje i super, veseli se i krene plakati. Joooj to je dugačak puuut, biti će mi dosadno i biti ću žednaaa i gladnaaaMitrovski , da ti dijete nije malo i zensko mislia bih da opisujes M.
Mogu ti obecati da ce odrastanje biti puno izazova , ali i ( pozitivnih) iznenadenja kada se najmanje nadas..
Blago majci sto rodi perfekcionisticu sa toliko briga.
Ja sam imala foru uzajamnog četkanja zuba. Ona meni, ja njoj.
Funkcioniralo je u toj dobi.
Ako uspiješ naći knjigu Pollyanna (sad vidim da je prevedena i kod nas: http://gkr.hr/Magazin/Prikazi/Eleano...rter-Pollyanna) možda bi to moglo pomoći tvom djetetu da okrene svoj stav.Jučer joj kažem kako sam rezervirala kamp u Biogradu na moru onih zadnjih 5 dana kad su praznici u 6mj. Pokazujem joj slike na računalu jer mora sve vidjeti i znati, kako, šta i gdje i super, veseli se i krene plakati. Joooj to je dugačak puuut, biti će mi dosadno i biti ću žednaaa i gladnaaa
Pollyanna je djevojčica koja u svakoj stvari traži DOBRU stranu. (Evo, tu imaš o toj knjizi na engleskom - https://en.wikipedia.org/wiki/Pollyanna)
Ja bih pokušala sa svojom djecom vježbati nalaženje dobrih strana. Tvoja cura je jako dobra u nalaženju loših strana, pa bi joj možda pomoglo, da joj na neizravan način pokažeš kako se može svjesno i s voljom promijeniti pogled na stvari.
Kupila sam Penelope Leach. Za početak. I za kraj jer sam mrtva umorna.
Penelope Leach - da, ali ne Vaše dijete i vi (iako je i ta odlična) nego Prvo djeca (to je socijalna studija o tome što društvo ne čini, a trebalo bi činiti da poboljša status djece)
A ja kupila baš Vaše dijete! Ali vidim po opisu da je to kroz sve razvojne faze i mislim da će mi biti korisna.
Vaše dijete je super korisna knjiga i nju treba imati doma. Ovu drugu je dovoljno jednom pročitati.
Zato ju je bolje posuditi iz knjižnice (ima u skoro svakoj) jer je u njoj opis gdje se vidi društvo (zapravo društva - američko, englesko, skandinavsko, naše) kao u iskrivljenom ogledalu. Opisano je što bi se sve s djecom moglo bolje, kad bi bilo interesa na razini.
I meni je jako dobra. Kako kaže moja frendica - to je feel good knjiga. Nisu recepti pa se ne osjećaš kao promašeni kuhar ako ti beba ne liježe u 7 navečer.
Evo mene opet na ovoj temi..baš sam pisala i na temi Tantrumi.
Zapravo hoću pitati za jednu knjigu, naletila sam na nju, nisam čula za autora pa ako netko je, neka mi pomogne.
Radi se o Henry Cloud: Boundaries with Kids: When to say yes, when to say no, to help our kids gain control of their lives.
Ovo je na Amazonu: https://www.amazon.com/Boundaries-Ki...4732660&sr=1-9
Kod nas nije prevedena, ali toliko ljudi je hvali, ono stotine...tip je neki kršćanski psihijatar, to me malo odbilo jer sam mislila da će brijati s nekom vjerom ali vidim da ljudi pišu da nije naporan..
Pa ako se kome da čitati link, što vi mislite?
I imate li preporuke za slične knjige?
Meni se svidjela Disciplina sa srcem
Meni ovo super pali za neke stvari,tipa ne kazem - ne mozemo plesat jer su igracke pobacane po podu' nego ' ajmo pospremit igracke da imamo vise mjesta za plesanje'. Iako u nacelu kombiniram, nemoj jest bonbone- boljet ce te trbuh,pokvariti ce se zubi itd.bolje djeluje nego ' jabuka je zdravija ' :p
To je dio knjige ili cijela?
sad vidim da je dio
I ja sam mislila da je cijela knjiga..
Mene kod te discipline živciraju neke situacije kad nemam izbora nego silom..recimo ja objasnim da ne smije uzimati moj mobitel, jer mi svaki put nazove nekoga i njoj to "ne" ne znači ništa, kad ne pazim ili zaboravim, ona drpi mobitel i ja onda doslovno na silu čupam iz njenih ruku a onda nastane cirkus i deračina. Ili kad joj dajem sirup neki, ako je fini, ona trga bočicu iz ruke i nagne i popije puno više nego smije..i tako ima situacija kad ja moram čupat stvari od nje a ona naravno pošizi...
Uopće ne znam ima li civiliziranog načina za takve situacije
Ima.
Napuni žličicu sirupa sa točno određenom dozom i ostavi bočicu daleko od dohvata djeteta. A ako uzme bočicu (iako nikako ne mogu zamisliti kako bi malo dijete to moglo učiniti ako je roditelj pored, nema civiliziranosti, nego istog trena uzet bočicu, bez ikakvog razmišljanja o civiliziranosti)
Pod br 2, posve isto. Jednostavno joj nemoj mobitel ostaviti na dohvat. I riješen problem. Ako ga uzme u ruku, uzmi joj ga bez civiliziranosti
Ma znaš kako Beti, naravno da joj nije pri ruci ni mobitel ni sirup ali to je često sekunda nepažnje, ostavim u trku mobitel na stolu, inače je na vrhu vitrine, i evo je.
Ajde to su situacije gdje ne biraš al mi imamo takvih situacija milijon. Malo manje opasnih a opet me živciraju i sad mene grize, možda sam otišla predaleko, smijem li ja njoj oduzeti, izričito zabraniti, stati na put i ne dati nešto bez objašnjenja..svi ionako pričaju da to nije u redu i kad razmislim, ok, nije, moraš objasniti, ali ja se stvarno ne sjetim ničeg boljeg u mnogim takvim momentima.
Eto večeras ljepimo neke papire i meni ljepilo u ruci, gospodična pomaže..kad smo gotove, ona zgrabi meni ljepilo i ne da..ja već vidim da će ga biti po cijeloj kući i kažem nešto razumno, ona odjuri s ljepilom u sobu, na kraju svih razumnih izjava, morala sam joj uzeti ljepilo iz ruku i onda šiz. Ja sam bedasta za početak jer sam išla ljepiti s dvogodišnjakinjom, al dobro. Al kad već jesam, nisam našla nikakvu pametnu zamjenu za ljepilo koje sam joj oduzela, nisam joj niš drugo ponudila.
I tako..
Lavko, nemoj se sekirat, normalno da joj neces dopustit da ti prosipa ljepilo po kuci
XLavko, nemoj se sekirat, normalno da joj neces dopustit da ti prosipa ljepilo po kuci
Mi se "umjetnoscu" bavimo iskuljucivo za stolom u trip trapici. Da izbjegnemo opisano
XLavko, nemoj se sekirat, normalno da joj neces dopustit da ti prosipa ljepilo po kuci
Nema. I nek se dere kad joj uzmeš. Nije beba od 3 mjeseca da ju ne možeš ostaviti da plače tj. da se dere. Ako ti ide na živce, reci joj ledenim glasom Prestani odmah, sad! Nemoj se derati. Drugi način je da joj kažež NE DAM i gotovo. Bez dizanja glasa ali i bez filozofije. I dalje ju više ne čuješ i ne vidiš. Ako reagiraš na deračinu, ona ima oružje za manipulaciju. Nemoj joj tto dozvoliti. Ni sebi. NE je potpun odgovor. Ne tr3ba obrazlagati svaki put, pogotovo stvari za koje ona dobro zna da ne smije.
Pogrešna ti je taktika
Treba je pozvati do sebe, ponuditi joj da sama namaže lepkom nešto "važno", pa kad dođe i namaže lepkom taj "bitni" papir, oteti lepak iz ruke dok je još blizu tebe. Tako je ne vijaš po kući
Malo se šalim, ali stvarno mislim da se ne može apsolutno sve rešiti pregovaranjem niti je uvek potrebno. Naročito sa dvogodišnjakom. Ako je nešto zabranjeno, zabranjeno je i gotovo.
Posljednje uređivanje od pulinka : 21.01.2017. at 15:55
Btw ja ne dozvoljavam da mi R grabi iz ruke. Kad to ucini kazem joj da zelim da pita kad nesto zeli uzeti.
Ne bih ni ja dala da mi grabi iz ruke.nije beba od 10 mj.
ima 2 god i 4 mj sve razumije tako da slobodno reci samo NE i gotovo. Nek se dere.
ti ostani cool.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom