Drage moje, kod mene.imamo male koji urlaju. Oni toliko vriste i urlaju, toliko nemilosrdno i beskrajno da mi dode da placem. I unutra i vani. Bio to pocetak balade ili kraj, nikada ne znas kad ce poceti i nikada nemas s cime to zaustaviti. Nekada pomislim da cu poluditi naprosto od tog urlikanja. Jer ja sebe smirujem, a oni si daju oduska.
Ako smo kod kuce, nekada poludim pa i ja dreknem, a nekada ne. Dreknem i ja, i naravno da ne pomaze. I naravno da se grizem. Ali i to je bolji osjecaj od osjecaja nemoci kad polude njih oboje, a ja sama s njima. Vani. Hvala ti boze na blizanackim kolicima jer kad zagusti, stavljam vristavce u kolica. Koja su to siktanja, urlikanja, grcenja, trganja... to je prestrasno. A uz to, mali ima fazu dodatnog protestiranja da skoci u zrak, ispruzi noge, podigne ih i bubne.svom tezinom na guzu, na svoja mala jaja. I svi naprave grimasu jer nevjerovatno je kako on to u sekundi odluci.napraviti da ga ne.stignes uloviti. Ili se baci na ledja.i udari namjerno.glavom. Ma ja silazim s pameti od njihove galame. Shvatila sam da malome ne pali ni ako.ga podignem. Jer ako se frajer nije dovoljno izderao, onda me i gura, trga se iz ruku, nista ne pomaze. Kad se on beskrajno umori u tom svom urlikanju, onda ga mogu podici i nasloni se na mene i prestane.
Stvarno, grozno zvuci znam, ali ja sam pocela mrziti izlaske jer me toliko maltretiraju oboje... Razumijem ja faze postavljanja granica, maloj je 3, a njemu 1,5. Ljubomorni jedno na.drugo, neposlusni, ona na.jednu, on na.drugu stranu. Uvijek.se.deru.oko.necega. Kao da smo neotesanci zadnji, tako se osjecam s njima vani.
A ja sam mama koja je do.negdje.prije i po 5 sati baratala s njima sama vani... ne znam kako da vratim normalu. Ne sad da budemo tihi i mirni, nego kako da sebe privolim da opet zavolim izlaske?
Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk





Odgovori s citatom