Jednostavnim rječnikom:

Djecu najbolje odgajaš tako da si dobra PREMA SEBI i svima ostalima, pa im tako primjerom pokazuješ kako se može lijepo živjeti.

Djeca nas uvijek promatraju, ali i više od toga - djeca su nam ogledalo nas samih. Više im znači što vide nego što od nas čuju, pogotovo ako to nije u skladu jedno s drugim.

Nije mi se jednom dogodilo da kod svoje djece vidim svoje vlastite mane i greške kao u iskrivljenom ogledalu. Kad moj mlađi sin šizi i pokazuje nestrpljenje, to je slika i prilika mog vlastitog negativnog obrasca. Ako odgađa posao (odnosno učenje - moji su već veliki klipani), to je slika i prilika i mog i mm-ovog negativnog obrasca. Ako klinci psuju, treba se zapitati od koga su čuli, pa ako čuju od nas - prestati s tim. Ako klinac ne jede kuhano meso, kod mene se znalo - mm isto to ne voli. I ništa ne postižemo ako im govorimo, moramo korigirati SEBE. Dobro je i za njih i za nas. To je proces. Pa ako jednom ne uspijemo savršeno, nema veze, imamo mogućnost poboljšavanja.

SRetno!