Zuta, mislim da je povremeni gubitak kontrole skroz ocekivan i normalan. Nije lako ostati miran s troje male djece koja ispituju granice.

Stvarno se trudim ostati mirna, ali ponekad puknem. Rijetko, ali se dogodi. I onda mi bas bude neugodno. Pogotovo kad je u cviljavoj fazi pa svako malo nabaci tantrum. Po meni cvrste granice ne moraju ukljucivati ostar ton i grdi pogled nego samo moras biti dosljedna. Ne je ne. Ne moras se derati. Ja samo kazem da nesto ne moze i objasnim zasto. Ponekad cura razumije, ponekad ne pa ponovim opet. Ako radi nesto sto nije pozeljno, kazem da cu brojati do 3 i da prestane inace cu napraviti to-to-i-to pa dalje neka urla ako joj se ne svidja. Ako vidim da radi nesto po zivot opasno sto nisam uspjela predvidjeti, instiktivno se zaderem ne. Recimo, neki dan je u parkicu skoro podletila pod ljuljacku na kojoj se ljuljala veca djevojcica pa sam vikala i trcala da ju zaustavim.
E, i probaj ne psovati Pobjeglo mi je pred njom jednom "pas mtr" i cujem nju kako se igra s medom i govori mu:"Pas maten, medo..." Srecom, u vrticu nitko ne razumije hrvatski i proslo ju je za mjesec dana. Bas me bilo sram..