Pocela sam vikati

[Vrijeska]

čim počne nered, s njima u park, na igralište (bilo kiša, bilo sunce); ja sam igrala nogomet, ljeti sam uglavnom bila sama s njima, na moru, po tri-četiri tjedna svaku večer sam u plićaku sinu nabacivala lopticu da bi se on mogao bacati (kasnije je postao dobar rukometaš, i uvijek govorim kako su medalje i moja zasluga)

upiši ih na dodatan sport (bazen vam je blizu, plivanje je odlično, umori se i onda navečer samo večera i spavanje; sušenje kose nije problem, dapače, više će vremena provesti izvan kuće i manje će imati prilika za svađu)

svađat će se od sad pa nadalje, to je čest slučaj u obiteljima s više djece; posebno ako je jedno od njih ekstra senzibilno i sve mu ide na živce; prihvati to kao neminovno i pronađi neki način razdavajanja da ne dođe do ozljeda


rukavice bih ja isto ostavila nek nosi; možda ih izgubi do na putu do škole (i prema mom iskustvu, ne kupuju se skupe rukavice djeci niti bilo što o čemu moraju sami birnuti, posebno dječaci - hudice, tenisice za tjelesni, dresovi itd.)


što se tiče zadaće, e to je borba. ako roditelj pusti da dijete radi po svom, onda nema sreće (vidjela sam to u sva tri razreda moje djece; i baš mi je to bilo žalosno, žao mi je bilo djece koja su inteligentna i mogla su puno bolje, ali roditelji su stalno govorili da je škola dječja briga ...)
potrebno je pronaći način na koji će dijete barem malo tijekom tjedna sjediti i učiti (blizu vam je super knjižnica, u čitaonicu, neka čitaju stripove ili igraju igrice na kompu, i onda ih zadrži 15 minuta da ponove zadaću; tamo se ne smije bučiti, pa se neće moći niti derati-upis za djecu do 15 godina je besplatan)


i još jedan detalj, kad sam sama s njima (kad je MM na putu) ja se uvijek bolje organiziram i sve se obavi brže i lakše (i dan danas kad su svi stariji od 15 godina)
zato jer nemam očekivanja da će MM potegnuti; kad je doma, onda se obveze razvlače jer svatko očekuje da će onaj drugi nešto riješiti

tako da, koliko god ti je teško s njih troje samoj, mislim da ti je puno bolje nego s partnerom
a to što dijete želi kod oca, posebno sin, to je često tako ... za majke jako teško prihvatiti... majka zna da otac ima utjecaj na dijete i da je djetetu često puno toga dopušteno kad je s ocem (ja sam sigurna da ne bi od zadaće bilo ništa, a niti odlaska na sportove i sl. jer se mnogim očevima ne da baviti time; djeca shvate da je moglo biti drugačije tek kada dođu u svoju dvadesete ili kada osnuju svoju obitelj, ili pak nikada ... to su boli s kojima se majke, koje su htjele nešto promijeniti i napraviti bolje za svoje dijete, moraju nositi s time )

[buba klara]

što se tiče zadaće, e to je borba. ako roditelj pusti da dijete radi po svom, onda nema sreće (vidjela sam to u sva tri razreda moje djece; i baš mi je to bilo žalosno, žao mi je bilo djece koja su inteligentna i mogla su puno bolje, ali roditelji su stalno govorili da je škola dječja briga ...)

Potpis.

Ovog sam se nagledala i u razredima svoje djece, nazalost...

Sjecam se tih prica s roditeljskih, neka se uci na svojim greskama..., bistar je al lijen... sta mu ja mogu, njegova skola - njegova odgovornost i sl. Nazalost, vecina te djece koja su mogla puno, puno vise, nisu daleko dogurala a jedan (od bistrijih u razredu) je dogurao i do popravnog doma (ne karikiram!).

S druge strane, imam susjedu, sinovi, bistri, mala razlika u godinama, vjecno su je zvali u skolu, decki rade nered, ne slusaju, tuku se, svaki drugi dan kod pedagogice i sl. Onda je mami prekipjelo, nije vise znala kako im ukrotit energiju, najprije ih je negdje kad su bili 2-3 razred upisala na sport i to ne u stilu, ici cemo kad nam se da, nego redovito i dugo (do kraja osnovne i srednja), i ko kobac nad njima sta se zadaća i učenja tice, i od malih derana eno ih sada jedan uspješno studira na TVZ-u, a drugi vrhunski sportas, srebro na europskoj razini. Mogli su zavrsit kao i njihov frend iz razreda - popravni dom i PU Novi Zagreb svaku malo. Al da - njezine metode se mozda mnogima ne bi svidjele .