Opet sam se izgalamila na dijete, ovaj put nisam ni osvijestila da smo usred ulice. Baca se po podu i travi u školi, mrlja hlače, izdrapa ih na koljenima, a sinoć je obrisao ruke od njih i krenuo jutros u njima u školu. To su mu nemam pojma koje hlače po redu da ih je eto uništio. Kako sam čorava nisam odmah vidjela već 5 do 12 izgalamila sam se, i sad me grlo i glava još jače bole, kaže mi klinka neka susjeda sa kata je rekla da neka ne galamim, i još sam sada i ljuća. Htjela bih kanalizirati nakupljenu frustraciju nekamo, samo ne znam gdje. Vjrv bih se posvadila s tom ženom da sam je kasnije vidjela jer me jutros neš posebno drži.