Moje su obadvije bile plačljivice.Ova mlađa i dan danas je cendrava,iako manje nego starija u to vrijeme.Eno juče je legla na pod i plakala(više se ne sjećam zbog čega,vjerovatno joj nisam nešto dopustila/dala).Plakala tužno da ti se srce slomi,ali eto,ja sam navikla,pa mi se nekako ne slomi.U takvim trenucima,ona ne dopušta da joj se približim,baca se udara me,ne želi da je uzmem.I ja je pustim da se malo isplače,pa kad vidim da joj je dosta ,onda je uzimam.Da sam se lomila zbog svakog njihovog plača,davno bih ispalila na živce.Od 2009 ja ,a bogami i čitava zgrada,trpi plač često.Još mi je samo trebalo da zovu socijalnu,uf...