Uf, znaju oni urlatii sa više od pet godina. Pa i u dva u noći. Toliko bez razloga, mami i tati bez razloga, da ne znaš što učiniti, nego se posvadati medusobno
. Vjerojatno od umora, od prevelikih doživljaja tokom dana, od svakojakih dojmova što ih primaju te male glavice.
Naravno da je zlostavljanje mogućnost, ali i najnezlostavljanije dijete zna urlati i više od pola sata. Toliko da ti dode da si cupas kosu i bacis deralo. I to su čari roditeljstva.
Srećom, pa naucis što je svakom pojedinom djetetu okidač za urlanje i uspijes, u dobrom broju slučajeva, to spriječiti. Ali ne uvijek. Vidjet ćeš. Roditeljstvo donosi ono što ni sanjala nisiznaš kad se kaže: moje dijete nikad neće...ja nikad neću prema djetetu tako...obično se nijedno nikad ne ostvari...
A što se tog djeteta koje urla tiče, poprati urlanje, bit ćeš mirnija ako saznas tko je to i da odnos roditelja i djeteta izgleda normalno.