Moj mali dvogodišnjak ima napadaje plača desetak puta dnevno. Ne traju po pola sata, možda 15 minuta . Smiriti se ne nekad da, ali nekad nikako. Još ne priča pa se tako izražava, ali to užasno zvuči. Ako se ne naspava, vrišti čim se probudi, ako je gladan a u trgovini smo, vrišti. Ako u parku vidi neku igračku vrišti. Dođemo na more vrišti, idemo sa mora vrišti. Ne znam da li sam u dvije godine uspjela mu presvući pelenu bez plakanja. Najradije bih zvučno izolirala kuću Ima puno djece u susjedstvu, ali samo njega je čut. Ponekada su ta vikanja popraćena hvatanjem za glavu. Ponekad iz čista mira počne vikati da ne znam da li plaće bezveze ili ga nešto boli ( bio je na operaciji zimus) i to me ubija.
A mislila sam da mi je starija jako plačljiva, kako sam se prevarila. Plače i ona često, ali to nije ta prodorna dreka koja ti dušu para