Skratiti ću što sam napisala.

Žene koje ne uspiju u IVF ciklusima ili koje uspiju pa im se dijagnosticira karcinom uvijek osuđuju stimulacije.

Od liječnice na Institutu Ruđer Bošković dobila sam informaciju da hormoni u IVF nisu različiti od onih koje svaka žena razvije u tijaku normalne trudnoće.

No, ima nešto drugo-genetska sklonost karcinomu.

Kada žena radi IVF češće se kontrolira i karcinom se brzo otkrije. No, otkrivaju ih u ranim fazama i najčešće izlječe.

Žene koje su normalno rađale ne trče na kontrole, i karcinom se brzo razvija. Stadij u kojem ga otkrivaju je već vrlo visok.

Moja majka umrla je od karcinom dojke. U 46 godini. Imala je 2 super trudnoće i normalne porode. No, karcinom je bio podivljao.

Moja frendica, otkrila ga je nakon jako puno stimulacija i izlječila. Još je živa.

Drugim riječima, karcinomu su mnogi skloni. Neki ne odlaze na preglede, a neki odlaze i kada otkriju stanje organizma osjećaju se ugroženom skupinom. To nije istina.

Mnogi su zloupotrebili strah osoba u ciklusima IVF i vrlo laički ga povezali sa karcinomom.

Moj je stav, ako je žarište bjelančevina koje se ne razgrađuju bilo u tijelu, one su se možda hranile iz tvari koje su unesene u IVF hormonima, te rasle.

Ti hormoni ih nisu sami po sebi proizveli.