Ah dok ja natipkam...mislim na izlet u trajanju dva dana.
 |
|||
|
|
|||
Ah dok ja natipkam...mislim na izlet u trajanju dva dana.
Lily, ma me to I tako. Cvrkutata se kad on pokaze pozitivno ponasanje I kada se od njega ocekuje pozitivno ponasanje. Tako si ja to zamisljam.
Iskreno, najiskrenije neki od njih nisu u stanju uopće prepoznat i povezati cvrkutanje sa svojim pozitivnim ponašanjem.Uh-puh prvotno napisa
Lily, ma me to I tako. Cvrkutata se kad on pokaze pozitivno ponasanje I kada se od njega ocekuje pozitivno ponasanje. Tako si ja to zamisljam
E sad jel to omalovažavanje muškog roda ne znam, imam i sama sina vidjet ćemo.
Casa imas pravo....
Ali..ako je tip zaista ostecen nekim traumatizirajucim periodom kao ja...onda treba neko ponasanje koje je u suprotnosti sa onim za vrijeme krize. Dakle, nista od dugih razgovora I drame, time nece postici nikakav pomak.
Lavko treba strategiju....
uvijek, ali uvijek kad bi ja izbivala iz kuće, djeca bi spavala bez pol muke. Kozmička nepravda. Još bi mu samo potvrdilo da Lavko nešto krivo radi...
ne znam, moje je iskustvo isto da se mm puno bolje snalazio s drugim nego s prvim djetetom, da su djeca stalno visila po meni, uspavljivala sam ih ja...tijekom godina braka mm i ja smo mijenjali retoriku, rasli i sazrijevali...ali i prilagođavali očekivanja...granica tolerancije je vrlo osobna stvar i svatko ju za sebe treba postaviti...
a i ovo je isto istina.
sad kad razmislim, m je isto većinu vremena, do neke 2 godine, bila sa mnom il na meni, još sam ju i dojila. sjećam se jedne noći kad je ona cijelu noć htjela samo cicu i mene je takva nervoza uvatila, ona neopisiva, digla sam ju mmu, ona je urlala, on ju je pol sata nosio, ona je pol sata urlala, i onda se vratila meni na cicu i odmah zaspala.
i znam da mi je išlo na živce što je svima u kući moja cica bila rješenje za sve probleme, ne daj bože probat ju malo smirit na drugi način. i on i brat joj :D znali su mi reć, a daj, šta štediš te dice, daj joj, vidiš da plače.
a onda i ono standardno - tako si ju naučila i sad ne može drugačije. može, može, samo se nikome neda.
tako da lavko, dok su djeca tako mala, rijetki su oni kojima nije povremeno božemesačuvaj.
jedino što mi je recimo malo neobično, da se tako blago izrazim, mužu slati mailove i članke
Čekaj, vi njoj savjetujete da ona cvrkuće oko muža?
Meni je ovo isto
Da me netko tretira ko krpu koja je "debela jebena glupača", a ja da oko njega cvrkućem, taj se rodio nije.
Ma covjeku se samo skupilo svega. Mislim da mu treba zagrljaj a ne sok terapija. Ne zna on kako to ide s djecom a u njegovoj glavi cinilo se vjerojatno idilicnim pa mu sad tesko. To vecina prvorotkinja prode po porodu a tate par mjeseci kasnije.
Ja bih skroz ignorirala te uvrede ono presla bih preko njih. Kasnije bih samo ovlas spomenula kako od vrijedanja pomoci nema. Naravno, sudim iz vlaszitih cipela. Mm je glasan i uvredljiv, ja tiha i smirena. Meni su ti njegovi ispadi kao tantrumi u djece... Ono bude mi ga zao kako se jadan uzruja. Puno me vise povrijedi kad nesto napravi ili kad u nwkom smirenom razgovoru nesto kaze. S tim da moram reci da moj s godinama manje psuje ljude nego on to vise onako opcenito.
A kako da mu to saopci? kako da diplomatski digne sidro?
Lavko, imas ideju?
Mozda dok oboje imate godisnji?
Ne da mi se malu oblacit a moram izac na tren. Evo ti ju
Pa to ti je po meni glupa ideja. Ono rijesit cu nezadovoljstvo mma tako da bude jos nezadovoljniji a da pritom i dijete dozivi sok.
Pa samo prijeci preko jednostavno oprostit bez rijeci u ime onog sto je on prosao s njom. I ici dalje i dat mu priliku da pomalo stvori odnos s djetetom.
I koja od vas s malenim djetetom jede u miru Bozjem? Eto ja imam cetvero i suradljiva muza pa su rucci u miru rijetki petci. I to je tako... Djeca nekad placu dok mame jedu.
I casa dokad tako samo preci preko necega i oprostit bez rijeci? Koliko puta koliko godina tako oprastat?
Ne do unedogled.
Ne znam ja jedem u miru vec dugo jer mi je bitno pojest zdravo i redovito. Dok su bili mali muz bi pojeo prvi pa njih hendlao a ja zadnja al u miru. Jedino razdoblje kad sam jela nabrzaka bacajuci u sebe ko u kantu je dok su bili mladji od 1 god.
Mislim da će biti ovako kako casa kaže - prijeći ću preko sranja, nakon što odšutimo cijeli tjedan, i dati mu priliku sada kad sam to sve istresla i kad zna što me muči (jer ja to nisam njemu nikada direktno govorila - pisala sam mu mailove, slala neke članke kako s djecom i što djeca vole nadajući se da će shvatiti). Mislim da je sad shvatio. Više neću tražiti od njega, jer po reakciji vidim da je to to. Least said, soonest mended. Bez daljnjih rasprava ako je moguće.
Onda ćemo vidjeti kako će biti dalje. S time da, da, otići ću nekuda van kuće da se on bakće s njom kako zna. To nisam radila već sam žurila ko budala doma da njoj ne bi bilo nešto.
A jedna teška stvar koja mi ne izlazi iz glave je to moje stalno očekivanje da bude sve ko iz filma i da su svi drugi sretniji i kako se svi tate lijepo bave s djecom i vidiš kako oni brinu...itd. To će mi samo macola izbit iz glave.
Ma di si ti vidila sve te tate?!
Vi tu sve neke tolerantne razumne miroljubive i suradljive supruge ja ko kakva ostrokondza ispadam al nema veze ponosna ostrkondza ne da na se
Ne dam ni ja na se.Vi tu sve neke tolerantne razumne miroljubive i suradljive supruge ja ko kakva ostrokondza ispadam al nema veze ponosna ostrkondza ne da na se
A cvrkutala bih da ne velim kad i kome.
Kak da ne. Još i peruškom po guzi.
x.Vi tu sve neke tolerantne razumne miroljubive i suradljive supruge ja ko kakva ostrokondza ispadam al nema veze ponosna ostrkondza ne da na se
Ja sam pred koji mjesec toliko lupala blindo vratima da se valjda zgrada tresla... vise puta... to prove a point
Meni bi najmanji problem bio preći bez reči i oprostiti, ali da mi je muž samo gost i dekoracija u kući koja pri tome ima pravo da me zeza da sam debela i smatra da u vaspitanju deteta postupam kao jebena glupača...
Paaa, morao bi finansijski dobro da me plati za to, a ja onda stvarno ne bi ništa ni očekivala jer bi mi bilo jasno da je to strogo poslovno ekonomska zajednica.
MM se ne isplati dovoljno, pa mora da, šta ono beše, kaki roze ruže, tako nešto...A ni ja nisam isplativa ekonomski, tako da se još uvek dosta poštujemo, ne preostaje nam drugo...
Posljednje uređivanje od pulinka : 29.06.2016. at 13:09
Pa covjek je s lavko nedavno prosao svasta i bio joj je podrska. Ono sad njemu treba podrska jer mu je tesko. Ja bih presla jer mi se to cini postenim, razumnim i ljubavlju. I prelazila bih dok mi se tako cini. Kao sto je on bio podrska dok je zeni trebala.
Nisam ja tolerantna vec gledamp dugorocno.
ja sam isto ovako shvatila od početka, možda to titranje je dosta nespretan izraz, ali nije se odnosilo na nekakvo podmetanje sebe kao otirača
nego situacija nije u vakuumu
lavko treba procijenit, gledajući sve skupa, smatra li da je ovo situacija za povlačit granicu ili za pokazat razumijevanje i strpljivost
možda čak može i jedno i drugo
jer se ustvari slažem i sa cvijetom da bi bilo dobro da češće izađe iz kuće
Moj mali ima 17 mjeseci i stalno visi na meni, a proslo ljeto se doslovno nije skidao s mene. Svako uspsvljivanje, svako plakanje ja, ja, ja, neispavana, jadna, pizdim na mm-a, al eto, sad ga uspavljuje gotovo iskljucivo on cijelo vrijeme, a ja noge u zrak. Al ne dodje to preko noci, mora se bavit djetetom da to toga dodje. Hocu reci, mogu postojati periodi kad netko vuce vise, ali neka ravnoteza bi u konacnici morala postojati.
Slažem se s casom.
I lavko nitko nema taj savrsen zivot. Djeca placu, mame jedu s nogu, tate surfaju...ponekad. Bitno je da ti trenuci nisu jedino sto imas. A nisu. Sama kazes da se tm i ti nekako nadete. Naci ce se i s djetetom...al nismo svi jednako brzo povezljivi niti on treba biti preodgojen. I mislim da je slanje mailova muzu sa savjetima kako postupati s djetetom greska.
A postoji dugorocno i dugorocnije... Dokle tako? Sto ako se nikad ne promijeni? Sad se tu spominju neke savrsene slike i ideje, ali ovo je stvarno daleko od savrsenstva, a i od prosjeka, sudeci po mojoj okolini.
Lavko, daj priliku, trudi se, razgovaraj, pruzi ruku, i dvije, al ne daj na sebe. Nitko te nece cuvati ako neces ti sama, i sto vise sama sebe postujes i drugi ce te postovati. Uglavnom potpis na Lili.
Pa meni je dugoročno to što želim dočekati starost s mužem.
A ni jedan muški partner prije njega nije ispunio te kriterije.
Eh, sad, da sam rodila dijete prije nego sam našla idealnu osobu, to bi opet bio moj život, ali malo drugačiji. Pa zar je važno? Trećina brakova se sigurno raspada. Pa ovo je 21.stoljeće i na sreću, nitko od nas nije osuđen trajno živjeti s osobom s kojom ne želi biti. Nije to ništa čudno. Jedino smatram da se ne treba prenagliti kod takvih odluka nego sebi i partneru dati priliku.
Znam iz iskustva da čovjek mora prvo sebi počistiti smeće u glavi. Od mojih ranijih partnera prije muža par ih je bilo dobrih i vrijednih dečki/ljudi, ali eto - često bih ja zapela, ponekad netko od njih i nije išlo. To mi se moglo dogoditi i u braku i s djecom. Nije svaka veza za spašavanje, ali ne treba olako odustati.
Još ne odustajem.
Čistim za sobom koliko ide.
Tesko je povući granicu tko je koliko kriv kad smo oboje umoceni.
Sad mi je sve u zbrci u glavi ali čekam još ovaj tjedan da se smirimo pa da vidim ide li to na bolje. Ili gore.
Ja bih iz svojih cipela gledajući na tvoju situaciju pustila sad da se to ohladi a onda sjela s njim na jedan miran razgovor. U tom razgovoru bih krenula od sebe i priznala prvo svoje greške, rekla bih mu onda što bih voljela od njega i pustila neko vrijeme.
Možeš ti i cvrkutati i treptati i cvjetati i svašta nešto ako druga strana nema volje ili ne vidi da isto treba napraviti neki korak.
Samo ti znaš kakav je vaš odnos, kakav je bio prije djeteta, možemo mi svi sad ovdje pametovati a nemamo uvid u cijelu situaciju.
Svakako si izbij iz glave te filmske scenarije jer oni u stvarnom životu ne postoje i ne postoji veza koja nije nikada imala kriznih momenata.
Dijete vam je još malo i to je još uvijek ono razdoblje kad se tražite i kao roditelji i kao partneri koji nisu više samo partneri.
Mi smo imali isto kriznih situacija, kad je J. bila mala, moja mama bolesna od alzheimera, smrt mog oca, preseljenje nazad u Zagreb, cijeli život nam je bio naglavačke pa ti sad očekuj filmski scenarij. Znali smo pucati po šavovima i svašta si izgovoriti i meni se bilo teško s tim pomiriti s obzirom da nam je prije toga veza imala taj filmski scenarij ali život nosi svoje. Uglavnom, radili smo na sebi i jedan i drugi i našli smo put nazad.
Jedino što je MM uvijek bio jednako uključen u odnos s J. kao i ja, tako da ne znam kako bih reagirala da na tom polju nije štimalo.
Meni je dugorocno isto docekati starost s mm. Ovo mi je drugi brak pa dakle ipak nisam spremna unedogled prelaziti preko. Ipak, meni se situacija lavka cini definitivno za prijeci preko.
I covjek koji bi mi se dokazao u nekoj mojoj drami bio bi covjek kojem bi presla preko.. I ne vjerujem u te velike razgovore nakon kojih sve bude drugacije. Niti bih razgovarala vec bih pokusala ukljucivat vise njega a sebe vise iskljucivat. I naglasavala bih pozitivno. Tipa vidi kako se mala smije...a ne ajme majko nista ne spava.. I sve tako. Meni to dolazi prirodno i nebesima sam zahvalna na takvu karakteru. Ali ljudi kazu da se to da naucit.
Casa, pa ja sam lavko shvatila da ona vec sve to i radi, ali da nema rezultata. Niti sam ja protiv takvog pristupa....ali nisam tip osobe koji ce takvo stanje prihvatiti i ici dalje. Mozda netko je, sve 5.
X
isto je bilo i kod mene
e i ovo je bitno.
isto kao jenn, pa neću valjda prihvatiti takvo stanje i drljat takvim životom dalje zato što sam eto nekad zamišljala da zajedno dočekamo starost :/ od davnih sjećanja i želja se ne živi.
Život je jedan i u njemu treba uživati a ne trošiti vrijeme na zlovolju, svađe, nezadovoljstvo i sl., da taj neki omjer lijepih, opuštenih i radosnih trenutaka bude puno, puno veći u odnosu na one prve nabrojane.
casa, slažem se.
I ja sam naučila odabrati gledati dobre strane u svemu. Inače bih bila mrgud. I bila sam. Uostalom, sama sebi se nisam takva sviđala, pa kako da se onda svidim drugima.... Svjesno sam to promijenila zbog same sebe, a koristilo mi je u odnosu i sa svima drugima. Ne samo mm-om nego i mojim roditeljima od kojih to nisam naučila, njegovom rodbinom, svojom djecom (to je najvažnije, da njih ne oštetim svojom zlovoljom) i tako...
A to gledati dobre strane u svemu je isto mac s 2 ostrice, isto tako moze prijeci u samozavaravanje, zmirenje na jedno oko i guranje pod tepih te gomilanje unutarnjeg nezadovoljstva. Ako si rodjen takav tip i to ti je prirodno, super; ali neko forsiranje dobre volje i pozitivnosti u situaciji koja realno nije dobra je po meni samo ljepljenje flastera na bolesno tkivo.
eh sad vidim ovo, potpisujem od riječi do riječi.
X
i to dosta žena zna radit jer nema hrabrosti podvuć crtu i reći sad je dosta, gotovo.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.06.2016. at 15:25
Ja znam da ja za sebe, u odnosu sa svojim mužem, još nisam odlučila koliko trebam prihvaćati, a koliko ne prihvaćati
pa jedno vrijeme žmirim na neke stvari, jer ako stalno ističem problem, ne uživam u onom što funkcionira dobro
pa mi nekad pređe preko neke crte, pa po*****, pa se onda on malo skulira, ne drastično, ali vrati se ispod crte
a ja se nekad pitam je li to pametno ili glupo i toleriram li previše ili dovoljno. pitajte me za 50 godina smatram li da sam bila mudra ili glupa
tangJa znam da ja za sebe, u odnosu sa svojim mužem, još nisam odlučila koliko trebam prihvaćati, a koliko ne prihvaćati
pa jedno vrijeme žmirim na neke stvari, jer ako stalno ističem problem, ne uživam u onom što funkcionira dobro
pa mi nekad pređe preko neke crte, pa po*****, pa se onda on malo skulira, ne drastično, ali vrati se ispod crte
a ja se nekad pitam je li to pametno ili glupo i toleriram li previše ili dovoljno. pitajte me za 50 godina smatram li da sam bila mudra ili glupa
O kako li sam disgraficna na mobu... Oprostite...
Casa ja odnosno mm uspavljuje dijete od godinu i pol na rukama. S prvim nismo to radili jer se dalo presjeci. S ovim se ne da. Sto da kazem, spavala sam sjedecki a on na meni do kad je imao 5 mjeseci jer se nije dao u krevet. Nece pa nece. Takvo je dijete. Mozda i je kod lavko tako, to ne znaci da ona fura svoj zamisljeni film i komplicira gdje ne treba, sigurno bi i njoj bilo draze da dijete samo stavi u krevet i ono zaspi.
Lavko, drz se i sve ti je to zivot. Ako ga volis, pusti ga da izbaci iz sebe sto treba. Kad pocnete razgovarat nemoj dramit vec nastavi u svakodnevnom tonu... I djeca imaju pravo bit s tatom nasamo bez da mame znaju sto rade. Pusti i dijete i muza da surfaju ili ne... Nece nista biti malenoh od sat surfanja a tako ce se otvorit vrata za drugacije zajednicko vrijeme.
Gle casa meni je stvarno totalno razlicita stvar kad je netko realno bolestan s dijagnozom i lijelovima (ako sam dobro pohvatala lavkinu pricu) i kad se netko malo uljuljao u bluz i ne da mu se trgnuti, ja to ne bih tako izravno usporedjivala.
Pa on se uljuljao debelo jer se meni nakon poroda nije dalo natezati s njim pored malog djeteta a on se nije nešto nudio. I tako sam ja sve odrađivala i bila obzirna prema njemu jer sam mu u trudnoći svašta priuštila, pa nisam spominjala da trebam pomoć. Dok konačno 2 godne poslije to nisam spomenula.
u, ovo ti je vrlo uobičajena stvar.
ja sam s j bila doma na porodiljnom i sve radila. nas dva sami, ja doma, on bi došao doma kao u hotel
e, onda se rodio j, a on nastavio isto tako. ko u hotelu.
sjećam se kako me jednu večer u krevetu uvatio totaslni očaj jer sam spoznala kako je to - to. kraj. ostajem samohrana mama, s bebom od par mjeseci.
svađali se i svađali, on bio bezobrazan, kuća u kaosu, ma užas.
i onda mu došlo iz dupeta u glavu.
Haha Lili, probala sam ja sve, i nema kod nas puno fajde od toga da ja stalno podmecem ledja iz ljubavi jer mi se ne da bit mrgud i talasat te stvaram pozitivnu atmosferu u kojij ce on sam pozeljeti sudjelovati, mos si mislit, muskarci su bogomdana bica koja sve to uzimaju zdravo za gotovo, ovako sam mrgud kad trebam bit mrgud pa poslije zasjajim jos sladjim cvrkutom.
e ovo mi je najgore, a uz to ja nisam po svojoj naravi mrgud (on je) nego turbo veseljak i pozitiva, onda mi još teže pada ako je on grintav i nezadovoljno nešto prigovara, torpedirala bih ga na Mars ne zbog samog grintanja nego što meni remeti moje raspoloženje i moj balansi vratim se ko nova.
cvijeto i ti si mi tako zanimljiva za čitati
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.06.2016. at 16:44
Kao da sam ja pisala...točno to....osim što ja na žalost ne odem trčat :D ali uzmem psa pa odem šetatie ovo mi je najgore, a uz to ja nisam po svojoj naravi mrgud (on je) nego turbo veseljak i pozitiva, onda mi još teže pada ako je on grintav i nezadovoljno nešto prigovara, torpedirala bih ga na Mars ne zbog samog grintanja nego što meni remeti moje raspoloženje i moj balans
cvijeto i ti si mi tako zanimljiva za čitati
Znam lavko, na to sam i mislila, da ti pijes lijekove.
Casa, pa dobij ospice, sto da ti radim. Ne znam kako ti hendlas svoju, valjda si cudotvorka.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom