Meščini da je bolje razbijat tanjure nego šutit.
 |
|||
|
|
|||
Meščini da je bolje razbijat tanjure nego šutit.
Couldn't agree more!marta prvotno napisa
Joj, ja nikako ne podnosim drama queen osobe. Razbijanje tanjura mi je znak da imam posla sa razmazenim deristem koje je ostalo na nivou djeteta od 3g i onih tantruma u toj dobi- tipa bacim se na pod i radim scenu jer ne znam jos verbalizirati sta me muci i sta zelim. To ne bi trpila, po meni to nije zrela osoba.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 30.06.2016. at 09:28
Mi ne šutimo, ali periodi šutnje između mojih roditelja (kojih nije ni bilo puno) su mi jedna od najgorih stvari kojih se sjećam iz djetinjstva. Mom bratu, s druge strane, bilo je potpuno svejedno što šute i to mi nikad nije bilo jasno kako.
Apsolutno se slažem.
Ja sam isto tip za razbijat tanjure radije nego šutjeti. MM je tip koji može šutjeti zauvijek ako ja ne pokrenem razgovor. Ja iz svoje perspektive ne mogu shvatiti tu šutnju da živim sto godina, kako netko nema potrebu progovoriti, posebno ako ga nešto muči i što misli dobiti šutnjom-samo vrijeme da se ohladi valjda.
Ovaj put je šutnja duža no ikada.
lavko, da li bi voljela da tvoje dijete jednog dana razbija tanjure? Ili da šuti bez kraja i konca? Da li bi voljela da se tvoje dijete ponaša onako kako se ti ponašaš ili kako se tm ponaša?
Ovo su pitanja koja bih ja sebi postavila i koja si iz dana u dan postavljam. Iz iskustva - odgoj djece jaaaako je puno pomogao i da naš brak izgleda kako sad izgleda - ok. Tu nema mjesta za duge šutnje jer nužno moraš komunicirati oko djece. ALIIII isto tako odgoj djece ne ostavlja prostora za prazne hodove u kakav se pretvorila i ova rasprava ovdje - kao trčanje hrčka na onom kolutu - ne stiže se nikam.
Komunikacija izgleda ovako: što ćemo sutra jesti? Tko ide u šetnju s djetetom? Da li je jela, pila, ovo ono....
Šutnja "ima slike-nema tona" mi je djetinjasta i glupa. Šutnja tipa "ostavimo dubokoumne budalaštine i filozofiju na miru" mi je sasvim prihvatljiva. Filozofirat možemo ovdje. Doma s muževima - paaa, u mojoj kući to baš ne stanuje, ne na dnevnoj bazi.
šutnja da se čovjek zbroji i skulira mi je razumljiva nekoliko sati, ajde jedan dan ako je ozbiljniji problem, plus još pola dana fore dok se osoba misli kako da sad prekinem šutnju, šta prvo da kažem. duže od toga mi je isto malo pasivno agresivna igra, kao neko kažnjavanje. da postaviš neko pratkično pitanje vezano za dijete ili kuću, misliš li da bi ti odgovorio ili prešutio? nije sramota prekinut šutnju s nečim dubokim poput "je li kakala ona danas?"
već sam napisala, meni je kad god smo imali šutnju u kući, to bilo neizdrživo, iz kože bih izašla.
da ovo je totalno istina, najteže na kraju bude prekinuti tu šutnju
istina je da u njoj ima i pasivne agresije, ja se trudim prekinuti je prije nego dođe do toga (samo treba smisliti kako).
ma nema do komunikacije, samo stvarno nekad čovjek bude preljut. nije šutnja uvijek zlato, ali mislim da je bolja od prosipanja uvreda.
je li kad kažete razbijanje tanjura mislite stvarno na razbijanje tanjura?
jer ja nikako ne bih volila da moje dijete razbija tanjure u ljutnji, niti išta drugo, to mi je baš nekako agresivno
a prije par stranica je bilo nezamislivo strašno da u ljutnji kaže "glupačo"
...a tek da krene razbijati, ubila bih ga!
definitivno sam u taboru šutljivaca!
Joj, ja se toga sjećam iz roditeljskog doma. Strašno... Tako je stradao moj omiljeni porculanski dječji tanjur (s komadom kuhane govedine koja je bila na njemu). Vidjela sam svoje roditelje kako to rade pa sam poželjela i ja. Osjećaj je odvratan. NIKADA mi nije palo na pamet to ponoviti. Ne donosi ništa dobro, a poslije se osjećaš ko g*ovno ako si ti bacio tanjur ili ko ekspres lonac ako ga je netko drugi bacio.
Moji roditelji se i danas časte glupačama i kretenima, što mi je također odvratno kao i psovanje i spominjanje predaka. I također ne donosi ništa dobro jer se čovjek poslije teško otrese toga što je čuo ili izgovorio.
Jednostavno je: ponašaš se onako kako očekuješ da se druga osoba (ili dijete) ponaša. To funkcionira savršeno kod odgoja djece. Kod nas je donijelo puno promjena na bolje i kod odraslih. Ostavila sam se tjeranja maka na konac u dobi od 30 godina i nikada se ne bih vratila.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.06.2016. at 09:27
uf, i ja sam tip koji zašuti... mm to mrzi, ali nekad mislim da je bolje prešutjeti. pogotovo što za dva dana mogu razmišljati sasvim drukčije, stoput je bolje da taj dan nisam izrekla što sam mislila!
Ne znam nista o razbijanju tanjura, al vratima sam lupala
I ja, ali u roditeljskom domu. Nisam mužu nikada, ali baš nikada to napravila. Nije to ničim zaslužio.Ne znam nista o razbijanju tanjura, al vratima sam lupala
Ali zato sam se s roditeljima u mladosti znala grdo posvađati. I mm sa svojom mamom. Ne zato što je on nešto rekao, nego zato što je ona mislila da mu može svašta reći. On je u mladosti bio ubojica telefona. Nekoliko ih je uredno tresnuo o pod. Ne lupaju svi tanjure... Eto, budući da jako dobro znamo kako izgleda obiteljska drama, jako se trudimo to NE raditi u svom domu.
Btw. probala je moja svekrva i meni svašta reći. Tri puta - prvi, zadnji i nikada više. Probali su moji roditelji ponašati se prema mm-u i našoj obitelji kako su navikli međusobno, pa sam ih izbacila iz kuće. Isto tri puta - prvi, zadnji i nikad više. Sad sam ja najbolja snaha, a mm najbolji zet. Jednostavno u nekom trenutku treba PREKINUTI taj krug nepriličnog ponašanja i gotovo. Pa se ljudi ili primire ili odu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.06.2016. at 11:42
baš nikada nije zaslužio da lupiš vratima?
E vidiš moj je, al to je opet do kriterija i hormona nakon poroda
Kris tvoj je vanserijski, to znam.
Nije. Ne štedim ja njega ni on mene, ali bolje pale neke druge metode.baš nikada nije zaslužio da lupiš vratima?
E vidiš moj je, al to je opet do kriterija i hormona nakon poroda
Kris tvoj je vanserijski, to znam.
moj ode van kuće u jeku svađe. ajme kako to mrzim. al na kraju ispadne bolje tako. šutili nismo nikada više od sat-dva, ako i toliko. i uvijek je to bila ta pasivno-agresivna igra, ne zbrajanje nego ono - sad ćeš ti vidjeti. sad neću riječ progovoriti dva dana. i onda me prođe za pol sata. ili njega. ne mogu ja to.
tanjure nismo nikad razbijali.
nego, ja sam se pogubila, zašto je pak on uvrijeđen? zašto šuti? ti si njega iživcirala s nosanjem, on je tebe uvrijedio, ti si se istresla na njega nakon toga, i šta mu je sad u stvari?
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 30.06.2016. at 09:27
Mm nikad ne suti, nije taj tip, ja se moram maknut kad me toliko izivcira da mi se zafitilji u glavi, odem pusit na balkon i kazem mu da mi se vise ne obraca i onda planir sutiti danima ali nikad ne izdrzim. A i moras stalno nesto oko kuce i djece komunicirati pa stvarno ne znam kako bi ti prakticno izgledalo da netko stvarno danima suti?
najbolji savjet koji smo dobili na predbračnom tečaju je bio: "ne govorite jedan drugome ružne riječi"
Je, samo od kada se rasirio ljudi mu se ispricavaju cim ga pogledaju hahaha. Ponekada imam osjecaj kao da imam bodyguardaJe, tvoj je totalna mirnoca od covjeka, na kilometar se vidi
Takvu toleranciju je tesko naci danas pa mene fizicki boli pomisao da bih ga mogla povrijediti. Mi se svadimo samo ako nema sexa vise od par dana, tada tenzije narastu i obicno se porjeckamo oko necega i nakon 15min se pocnemo smijati jer znamo zasto.
Sa poantom popisa se slazem i tvrdim da se moze tako ako se hoce.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
joj Kris, kao da ja ovo pišem. Samo što je moj mršav a kolege su ga na poslu znale zezati kad negdje trebaju utjerati nešto nek on samo stane iza njih. A on ne bi ni mrava zgazio. I da meni je isto teško kad krenem sa svojim uredovanjem a znam da je dao sve od sebe i da bez veze pilam. Nekad se zanesemJe, samo od kada se rasirio ljudi mu se ispricavaju cim ga pogledaju hahaha. Ponekada imam osjecaj kao da imam bodyguarda
Takvu toleranciju je tesko naci danas pa mene fizicki boli pomisao da bih ga mogla povrijediti. Mi se svadimo samo ako nema sexa vise od par dana, tada tenzije narastu i obicno se porjeckamo oko necega i nakon 15min se pocnemo smijati jer znamo zasto.
Sa poantom popisa se slazem i tvrdim da se moze tako ako se hoce.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalkipak je iza nas 21 godina veze. Uglavnom još uvijek učim od njega.
Po meni je teze se izboriti konstruktivnim razgovorom za nesto nego imati acting out reakciju. Pogotovo u danasnje vrijeme gdje su svi sveci.To je ono sto ja zelim da nasa djeca nauce.It takes skills.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Slažem se. Najteže je održati konstruktivan razgovor i poštovati sugovornika, to se može jedino hladne glave. Sve ovo od vikanja i lupanja do šutnje su krajnosti i tu nema kontrole, a kada nema kontrole, gubimo tlo pod nogama.
Pa al nisu oni smireni i tihi mrtva puhala. Ja iz roditeljskog doma nosim traume shizofrenicne majke i valjda je to iskustvo tako oblikovalo moj karakter da mi ne pada na pamet scenarit. I razlikovat stvari oko kojih vrijedi nervirat se je isto vazno. Postujem da drugi glasno izrazavaju emocihe kao mm al to ne znaci da mi tihi emocija nemamo. Samo ono deranje ne pomaze rijesit probleme vec samo eventualno za izbacit frustracije. A to se moze i na druge nacine...recimo usisavanjem.
casa naravno da nisu i potpuno razumijem tvoj background i razloge bježanja od burnijih situacija
Različito reagiramo, kod mene su emocije jako izražene, kad bi vidjela moju sveki kad čestita sinu za osvojenu prestižnu nagradu i mene kako to ja radim bilo bi ti jasno. Kod mene sija ponos u očima, 100 riječi pohvale izgovorim, govor tijela samo takav, a sveki neko potiho bravo blju blju niš osjećaš se ko da nisi ništa ni osvojio, mlačne rekacije za popi... kod nas kad se veselimo, ljutimo to se itekako vidi, čuje i osjetitakvi smo. Al mi odmah nastavljamo dalje i nakon svadje, izbacimo te osjećaje kažemo što mislimo i za 5 min ko da ništa nije bilo.
Istina, to deranje je samo ispuhivanje, ja sam se naučila derat doma jer mi se toleriralo, sad učim udahnuti 10 puta, otići van da izventiliram...onda reći ili napisati - meni je pisanje idealno jer kao introvert kažem neizmjerno više pisanjem, nego u osobnom kontaktu.
To uopće nije stvar učenja. To je stvar odluke. Trenutne.
Kao prestati pušiti. Nema nikakvih prijelaznih perioda. Kažeš sebi "sad je dosta, JA mogu i znam bolje" i gotovo.
Isto vrijedi i za:
- samosažaljevanje
- brzopletost
- lijenost (tu pripada i zavlačenje donošenja odluka)
- neorganiziranost
Eto, sad sam nabrojila svoje mane... Na onom topicu "Što čitate?" pitala me tanja_b što mislim o knjizi Divljina koju sam pročitala u 2 dana... E, pa, ta knjiga me podsjetila kakva sam i sama bila prije nego sam odlučila da ja to nisam zaslužila i da sebi mogu i trebam priuštiti bolje. Bila sam sklona optuživati druge za ono što mi u životu ne ide. Kad sam to ostavila iza sebe i preuzela odgovornost za vlastito dobro, sve je krenulo kako treba. Ali to je proces.
Samo za info - to je ova knjiga: http://www.najboljeknjige.com/conten...px?BookID=1938
Komentar - žena je propješačila gotovo 2000 km planinske staze uzduž Amerike, a gotovo ništa oko sebe nije vidjela jer se bavila sama sobom. To joj je trebalo da stare obrasce ponašanja ostavi iza sebe i uspjela je.
A za rješavanje loših obrazaca iz mladosti preporučujem knjigu "Otrovni roditelji" Susan Forward.
otići van možeš samo pod uvjetom ako malo dete nije doma ili ako znaš da će se drugi pobrinut za njega, ili ako i dete otpeljaš pa se skupa ladite
Stvar izbora. Opet se vracam na isto i ponavljam se. Osvjestiti zasto koristimo taj obrazac, sto dobivamo time od druge strane i mijenjati ako zelimo. Nije u kamenu upisano.
Ja imam poznanicu(starija osoba) koja upitno uspjesno godinama kontrolira muza visokim tlakom. Terapiju pije prema potrebi. Kako joj kada treba. Muz je uvijek na 100 muka i kao ona je jaca strana. On njoj vraca alkoholizmom.
Ah taj brak. Kazalisna pozornica zivota.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Ma to je kukavičluk tako manipulirati...ja sam se znala izvlačiti na - loš mi je, imam fazu OKP-a baš sada da izazovem sažaljenje ali davno prije. Ne želim to raditi. Čak i sada kada mi je stvarno teško zbog ovakvog odnosa ne želim uopće cviliti da je meni loše, stresno, da sam anksiozna i sl. Hoću se otarasiti toga da me neko šlepa kao žrtvu a možda me inače ne bi šlepao.
O Jelena, ja i dijete pokupim sa sobom. Pa se luftamo.
Nemoj, ostavi dijete s njim. Odmori se.
A tako mudrica si ti
Apsolutno, ti trebaš odmor.
Nisi mi odgovorila lavko jel vi idete kamo onako obiteljski maknut se iz ZG?
A to..putujemo na more ponekad, ali iskreno, nismo obiteljski išli na izlete. Bili smo u ZOO i bili smo kod njegovih u Zagorju. Na moru on provodi vrijeme u moru jer se bavi morem.
E to trebate malo uvest pa makar bili izleti tu oko Zg i da ste tad sve troje duhom i tijelom prisutni.okrijepilo bi vas sigurna sam
Ima super ponuda i preko onih kupona.
a zoo ne smatram nekim extra izletom kad je u gradu u kojem zivim ono bas maknut se negdje u prirodu dalje od grada.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.06.2016. at 13:00
XE to trebate malo uvest pa makar bili izleti tu oko Zg i da ste tad sve troje duhom i tijelom prisutni.okrijepilo bi vas sigurna sam
Ima super ponuda i preko onih kupona.
a zoo ne smatram nekim extra izletom kad je u gradu u kojem zivim ono bas maknut se negdje u prirodu dalje od grada.
Nama je grunt bio (i ostao) psihoterapija. I nema wifija. Ali kako smo to nabavili prije više od 10 godina (bolje da ne zbrajam kak vrijeme brzo ide) djeca su naučila da tamo nema elektronike, da nema vode (sad ima, ali dugo nije bilo), da ima trave koju treba kositi, voćki koje treba timariti....
Neki dan sam rekla da ćemo morati razmisliti što s tom kućom (stara olupina - trebat će uskoro odlučiti što dalje) a moj mlađi sin kaže "Dobra je kućica, ne damo ju..."
Stariji je slično rekao davno davno, imao je valjda 5 godina. Čuo nas je razgovarati koliko bi se povećala vrijednost kuće da se uvede vodovod i koliko bi za nju dobili da ju prodamo, pa je pomislio da to namjeravamo
Da nemamo vikendicu, vjerojatno bi češće išli na izlete (iako si i to priuštimo, neki dan bili u Soblincu na ribnjacima, tak bzvz, jer nikad prije nismo bili i baš nam se svidjelo - dobro mjesto za ne preambiciozne ribiče.)
Eto, klinci nas slušaju i gledaju i kad im se ne obraćamo i kad to što govorimo nema s njima puno veze. Zato je jako važno da sredimo vlastite živote i odnose s drugima. Jer ono što valja prenosi se dalje, ali i ono što ne valja također.
Meni se čini da za zdraviji odnos i ljepši brak mama i tata trebaju imati vrijeme za sebe.
Nama to tako fali jer nemamo bake i dede a J. želi ostati samo kod jedne moje prijateljice jer se voli družiti s njenim sinom pa jednom u 2 mjeseca dobijemo par sati za sebe i to nam tako dobro sjedne, preporodimo se. Ja bih tako barem 2 puta mjesečno a da imamo bake i dede pa da možemo povremeno spojiti i vikend gdje bi nam bio kraj
a hebi ga, ko to sve može, vrijeme samo za sebe, pa vrijeme samo s partnerom, pa kvalitetno vrijeme s djecom, pa ako ih imaš više, kvalitetno vrijeme jedan na jedan s djecom, pa onda još i hodat 2000 km po planinama da sebe spoznaš, pa zdravo kuhat pa radit...
to su sve navlakuše iz kozma.
a hebi ga, ko to sve može, vrijeme samo za sebe, pa vrijeme samo s partnerom, pa kvalitetno vrijeme s djecom, pa ako ih imaš više, kvalitetno vrijeme jedan na jedan s djecom, pa onda još i hodat 2000 km po planinama da sebe spoznaš, pa zdravo kuhat pa radit...
to su sve navlakuše iz kozma.
mislim, mene ta knjiga već samo ovako nakon tvog posta živcira peterlin :D
al dobro, ja ne kužim ta putovanja u same sebe valjda.
ja ti kažem da ta ništa nije shvatila i ništa nije promijenila, nikakve obrasce ponašanja, ajd da se kladimo
U pravu si... Meni je knjiga bila dobra valjda samo zato jer mi je iz riti u glavu došlo kakva sam prije bila. Falabogu pa sam osrarila i spametila se u nekim stvarima. Nikad se ne bih vratila u to vrijeme. Uopće se ne bih vraćala. Baš mi je ovak dobro. A mogla bi se nervirati, stajaznam oko upisa u srednju školu ili regresa za godišnji... Uvijek se toga nađe ali više ne tražim.mislim, mene ta knjiga već samo ovako nakon tvog posta živcira peterlin :D
al dobro, ja ne kužim ta putovanja u same sebe valjda.
ja ti kažem da ta ništa nije shvatila i ništa nije promijenila, nikakve obrasce ponašanja, ajd da se kladimo
ja razumijem putovanja u same sebe i mislim da vrijede, i da je dobro nekad se malo zadubit sam u sebe. I volim knjige o tome, vjerujem da bi mi se ova svidila
ali sve što naučiš i shvatiš i dokučiš
najteže je primjenjivat u odnosima s bliskim ljudima, jer si tu najtanji pa brzo skreneš u uhodani obrazac
tang isto potpisujem, sigurno bi mi se knjiga svidjela.ja razumijem putovanja u same sebe i mislim da vrijede, i da je dobro nekad se malo zadubit sam u sebe. I volim knjige o tome, vjerujem da bi mi se ova svidila
ali sve što naučiš i shvatiš i dokučiš
najteže je primjenjivat u odnosima s bliskim ljudima, jer si tu najtanji pa brzo skreneš u uhodani obrazac
potpuno razumijem i obožavam putovanja u samu sebe, to je neprocjenjivo iskustvo.
Meni je dovoljno otići negdje u prirodu i evo me odmah počinjem razgovor sa sobom (nekad u sebi a često bome i naglas).
Ja sutim, ali ne da bih izbjegla svađu, šutim nakon sto bude i munja i grmljevine. Šutim jer mi to paše da dodem k sebi i razmislim. Prespavam, ujutro popijem kavu i ko nova sam.
Ja sam se nalupala vratima (staklenim) i efikasno stukla vise gadnih servisa koje smo dobili na vjencanju. I da, opet tvrdim, bolje razbit tanjur nego drzat doma tihu misu. A nisam ni usamljena pri tome.
Pasivna agresija je definitivno na vrhu ljestvice najgorih ponasanja ikad i igdje. Aktivna agresija je kat nize, blazi oblik agresivnig ponasanja. Kad osvijestis vlastitu pasivnu agresiju i stav tipa "ako ti ne znas sta mi je, ja ti to sigurno necu reci", onda ti ne preostaje nista drugo nego da plesnes o pod par tanjura. Onda shvatis da nema smisla razbijat tanjure i da mozes bez agresije skroz, pa probas razgovarat i u konacnici otkrijes - da mozes!
O toj vrsti pleskanja tanjura govorim. Ne o predstavi koju neki ljudi rade jer su tako naucili, nego o situaciji u kojoj je doista bolje nesto razbit ili bacit nego uzgajad u dnu srca tihu mrznju.
Znam da sam negdje ovo procitala i znam da mi je tada bilo laknulo jer sam iz pasivne potonula u aktivnu agresiju i pri tome mislila uz razne dusebriznike koji nikad nisu ni pomislili koga opsovat i stogod razbit (a pun forum takvih) da sam osla u kikija skroz naskroz.
razbijanje stvari, nikad nije suvisli odgovor, i bez ali.....
Ako ce odlazak iz kuce ista rijesiti onda da, treba se maknuti. Al u principu problem nije u kuci nego u osobi, pa ga zapravo ponese sa sobom i kad se makne.
kod dosta ljudi sam čula slično - ta promjena okoline uglavnom pozitivno djeluje
ali naravno, slažem se da nije uvijek i kod svakoga učinkovito
Posljednje uređivanje od n.grace : 30.06.2016. at 15:45
Meni je užasna tišina i ignoriranje. Baš užas
Imali smo prije 2tj veću svađu gdje je on puknuo (a to se nikad ne događa) i otišao samovati u sobu. Poslije je on htio pričati, ali meni je bilo dosta pričanja i objašnjavanja - a inače to uvijek zatražim prva. Tako da smo par dana komunicirali samo ono potrebno - oko malca, oko obveza,sve službeno. Išli smo na put - cijelim putem u autu šutnja, samo s malcem pričanje i igranje (i dva-tri komenara na tekmu Hrvatske
Ne mogu si zamisliti apsolutni ignore, to mi je baš teško
ajd da specificiram - službeno pričanje bilo je od četvrtka navečer pred spavanje do subote popodne, znači manje od 2 dana
Posljednje uređivanje od Vrci : 30.06.2016. at 15:41
n.grace eto uvijek se spoje suprotni karakteri, kod nas ja ne brigam, za sve mi postoji rješenje i tako dok muž brine brige, tako se podijelili.
A tko zna možda ne bi bilo dobor da je dvoje takvih u paru ili još gore dvoje onih koji stalno nešto brinu, njihova djeca su nadrapala.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
