Meni su ti periodi nadurenosti i sutnje u mojih staraca bili apsolutno nepodnosljivi.
 |
|||
|
|
|||
Meni su ti periodi nadurenosti i sutnje u mojih staraca bili apsolutno nepodnosljivi.
Apsolutno.marta prvotno napisa
Moji su jako voljeli pasivnu agresiju i tihe mise.
Jedne godine su se posvadali na Badnjak , pa smo lijepo Bozic docekali u tisini dok je mama demonstrativno peglala.
Genijalno.
Sto se svadja tice - verujte, meni je nekad potrebno da se posvadjam... Sta cu, taj sam tip. Nisu to neke krupne svadje, ali generalno mislim da ne bih zaspala ako sam ista tog dana precutala, ma razbolela bih se od precutkivanja. Nikad od mene mudra zena!
Podele posla sto se tice - nezamislivo mi je da mm ne deli obaveze sa mnom, iskreno ne znam kako bih da nije tako...
E, sad... da mm ne komunicira sa mnom, radije bulji u tablet nego ucestvuje u porodicnim aktivnostima, tu bih se vec debelo zabrinula. To bi mi bio veci i kljucni problem od ovog sto ne radi u kuci i slicno. Kopala bih da vidim sta se sa njim desava, meni je to velika distanciranost. U najboljem slucaju je zavisnost od interneta, ali moze biti i depresija, nezadovoljstvo, beg... sta znam... Tu, a zapravo samo fizicki. E, to bi mi bio onako krupan problem i mislim da pre treba to resavati, nego kako sa malom provodi vreme. Kad se to resi i ostalo ce, posledicno.
Jadranka, za veš - ne mora odmah, ima cijelu večer, noć i jutro. Mašona stane kad ja odem uspavat djecu, pa zaspem s njima, ujutro ode prije mene na posao - a samo ugasio mašinu. To me živcira, što mu se ne podrazumijeva kad ju isključi i da ga raširi. Sad će još ostat cijeli dan, ja tipkam umjesto da raširim
.
Samo primjer, ništa mu se ne podrazumijeva. Dode doma i kaze, "a nema kruha..." I sl.
Da ne nabrajam...
A scena prije svade je kad se ja u nekom trenutku razletim, a djeca se potuku ili tako nesto, a on leži... Umoran...
Lavko, i mojem najvise ide na zivce sto sam najpametnija. Ali to smo apsolvirali davno pa ne pametujem.
Ma ko bi to stigo prije posla rasirit. I nama zna ostat u masiniJadranka, za veš - ne mora odmah, ima cijelu večer, noć i jutro
A cuj... on je vjerojatno takav da mu se nista ne podrazumijeva... vjerujem da to moze bit zivcirajuce... al, ako ipak napravi kad mu kazes... pa ti mu kazi svaki put i gotovo
Ma! Pa nisam mu ja mama da mu svaki put govorim što treba radit da bi živio u kućanstvu.... pa ti mu kazi svaki put i gotovo
Lijepo je rekla J.Lo.
Neću kuhat cijeli dan i prati ti veš, nisam ti ja mama.
Nego, neki dan prebacuje on programe, i uhvati spot Ain't Your Mama... I pita on mene "Što to ona pjeva, I hate your mama?". "Ne, nisam ti mama, neću ti prati i kuhat" objasnih ja mirno.
A on složio facu, namrštio se i prebacio program.
Dosta mu je feminizma u kući, još ga mora gledat i na TV-u.
Svakako, odlicna mi se cini ideja da on ode sa malom. A ti lepo sebi isolaniraj tri dana opustanja i uzivancije. Verujem da ce to vreme sa detetom malo trgnuti njega i dati dobre rezultate. Pa kao sto su oni klinci jeli jer su gladni, tako i on - snaci ce se, jer nema druge.
Ja se tih faza "ima slike-nema tona" sjećam iz domova mojih baka. Nije ni čudo da su moji roditelji odabrali deračinu i svađu. Vjerojatno im je bio pun kufer nadurenosti. I tako to ide - sinusoida.
Jel se ja vama mogu odužiti nekako što me slušate ovdje?
Jel se ja vama mogu odužiti nekako što me slušate ovdje?
joj daj ma kakvo oduživanje, da ti bap malo pomognemo sa savjetima, a kad odu na more da si se odmah javila na temu i dat čemo ti par prijedloga što da radiš da se opustiš, zabaviš i posvetiš napokon i SEBI
Da, pomozi sebi.Jel se ja vama mogu odužiti nekako što me slušate ovdje?
Na dobrom si putu.
Uh..meni ovo tek prvi korak.
Usput, ovaj tjedan sam bila 2 puta kod psih - sad ćete si tek misliti kolika je razina moje smrdanosti da idem 2 puta tjedno psihologu za bračnu svađu. Al iskreno, pomaže mi da se sakupim. I da idem 2 puta tjedno još godinu dana, bila bi super.
BTW ja mogu priznati da se mi prije malca nismo svađali. Nikad.
Dosta trzavica je došlo s rođenjem, s time da nam i dan danas to bude razlog prepirkama. I pričali smo o raznim stilovima kako ga odgajamo, i ja se često ljutim na stvari na koje ga uči i načine na koje ga smiruje ili takve stvari. A on ne sluša. Ali priznajem da napredujemo.
A za onu svađu, pred malcem sam se pravila da je sve ok, on nije osjetio naše trzavice jer smo se skupa s njim igrali. Znam da je možda sad glupo kad pišem, ali stvarno mi je trebalo par dana da ja u sebi sve sredim i razmislim jer nam je to bila baš najveća svađa ikad.
Inače ja uvijek za pola sata idem "ajmo pričati" i onda dugo pričamo
Posljednje uređivanje od Vrci : 30.06.2016. at 16:45
Vrci ne znam koliko ti je dijete staro al ja sam u dobi od 4-5 godina bila skroz svjesna "tihe mise" u kuci, iako su se i moji "pravili" pred djecom. Dok nisu skuzili da kuzim pa su se prestali praviti, a usput su se i opustili pa su ti periodi postajali sve duzi i duzi. Bljak.
Još nema 2 i pol godine. A zapravo nije imao kad biti svjestan - u četvrtak je spavao, u petak smo radili i odmah nakon posla išli na put, koji je on pola prespavao, a drugu polovicu se muž igrao s njim (ja sam vozila). Tamo smo bili kod mm-ovih pa je bio pun stan i puno priče. I u subotu smo išli na još jedan put gdje smo već i više pričali jer je sveki bila s nama.
Ali rekla sam da više nema takvih ponašanja. Sad sve razgovaramo. Ono je bilo skupljeno sve i svašta i užasno se sad osjećam kad se prisjećam te svađe.
Vjerojatno bismo odmah u petak nakon posla pričali da smo bili solo i ne išli na put.
Inače ja sam osoba koja se jako i istinski mrzi svađati i ne mogu podnijeti da se netko ljuti na mene. I to također nije dobro.
Tu se ne slazem s tobom. Reakcija na napad (verbalni) je naucena. Malo dijete je nauci gledajuci roditelje. Ja sam naucila gledajuci svoje starce da je u redu derati se u svadji. Plus temperament imam kakav imam. Da bi dosao do odluke 'necu se vise derati' moras zeljeti nauciti drugaciju reakciju. Meni ona ne dolazi tako iznenada i ja odmah postanem drugacija. Ja se debelo moram oznojiti da utrem taj put u svojoj svijesti.
Tako je kod mene.
Ma tako je kod svih, samo nekima treba vise nego drugima.
Kad smo kod aktivne agresije, meni verbalna ne ide baš najbolje (možda zato jer su moji roditelji šutjeli?), tanjuri su mi kul, al' me strah da se netko ne poreže, a lupanje vratima mi je nekako infantilno. I tako sam jednom, sasvim slučajno, otkrila bacanje mobitela (svog, naravno). Zgodno je što je spravica kompaktna pa je moguće ponavljati postupak više puta dok baterija konačno ne završi na jednoj, memorijska kartica na drugoj, kućište na trećoj, a tipkovnica na četvrtoj strani svijeta. Kad se sve to lijepo razleti i nema više pravog poleta za bacanje (osim možda onako završno svečano još jednom jedan od elementarnih dijelova), krenem, skoro pa putpuno smirena, u sakupljanje sastavnica i u tom me trenutku svu preplavi sasvim nova briga - ajme, šta sad, hoće li proraditi kad ga sastavim (sva mi je pamet u njemu, ni jedan kontakt nemam u glavi), sve, ma SVE ću mu oprostiti (mm-u), samo da spravica proradi... I proradi
Kako je mm to proživio? Mislim da mu je bilo malo gore nego što priznaje, ali vjerujem mu kad kaže da ga je puno više od same te scene pogodilo što se dan-dva nakon nemilog događaja NJEGOV mobitel pokvario. Priznajem, to stvarno nije bilo ni fer ni pošteno.
Kako su djeca to podnijela? E pa, ne znam sasvim. Dok je trajalo, nisam percipirala ništa osim vlastitog adrenalina. Nakon bure, vidjela sam na licu najmlađeg (koji je najempatičniji od svih nas) jasne znakove zabrinutosti za zdravlje mobitela, ali to se sredilo kad je mobitel proradio. Kasnije, u više im je navrata to poslužilo za zbijanje šala na moj račun – npr. s iznimnim se zadovoljstvom pozovu na tu scenu kad im krenem dijeliti lekcije o važnosti samokontrole i o tome kako si ne smiju dozvoliti da ih drugi isprovocira (što je kod njih glavno objašnjenje za započinjanje tuče). Dugoročno, može se dogoditi da usvoje dio tog obrazca ponašanja, ali mislil da su imali prilike naučiti i koliko mi je doživotno stradao kredibilitet zbog tih 5 minuta ispušnog ventila
Ja se durim, on se isto duri, ali mu je ružno bez mene pa me dođe gnjavit u sobu u kojoj se durim.
Priča mi viceve i gluposti i škaklja me .
Pa ti onda ostani u svađi.
Kanga
Kanga
ako ti je to gušt, ne uzimaj mobitel s touchscreenom ni za živu glavu :pola ekrana mi ne radi:
najgore što je kod mene poletilo je riža, ne sjećam se oko čega smo se svađali kad ju je moj muž u ljutnji bacio na pod (bez zdjele, uzeo u šaku i bacio)
onda smo se svađali tko će to čistiti, ne u smislu "ja neću", nego "ja ću", žurili smo se u ulogu žrtve koja čisti tu bačenu rižu
Kanga
Ha ha tangerina, ja sam isto bacila rizu i to nedavno
čoksi, ne bi to bilo to - no risk, no fan
tang, zvuči super, pogotovo dio sa sakupljanjem
Kanga
Ja sam neki dan mma gadala marelicama, onako zivcana sam bacila dve marelice i izjurila van. Kasnije ih je malac sav sretan skidao sa zida i jeo
imaš viška?Ja sam neki dan mma gadala marelicama, onako zivcana sam bacila dve marelice i izjurila van. Kasnije ih je malac sav sretan skidao sa zida i jeo
kanga
evo i mene u riža klubu
frknula neki dan vrećicu kuhane riže
pukla i rasula se po cijeloj kuhinji
micala sam štednjak i prala iza njega
čačkalicom sam vadila zrna ispod lajsni
dok sam sve očistila, ohladila sam se
Ja, ja, Arbeit macht frei.
Citam vas mobiteli, riza, .... ludare ste
Ja bih se fakat skulirala kod rize jer znam sto poslije slijedi ha ha
Tako je mm poceo s usisavanjem...sad obicno preskoci dio s bacanjem stvari i odmah se lati usisavaca dok socno psuje... Ne znam, ja se odem umit ili ako je jako gadno operem zube... Mm misli da sam luda skroz. Al da bacam rizu po kuci, to ne mogu zamislit...eventualno u nekoj drustvenoj igri
Ajme genijalno
Meni bacanje ne pada na pamet baš zbog toga što ko šahist uvijek gledam korak naprijed pa mi se ne da spremati i čistiti poslije. tako da ovo s rižom ne bi došlo u obzir. kuhano jelo isto da prospem, ajmeee pa ja sam stalno gladna, ko bi dočekao da se skuha nešto novo.
Kanga umirem na tvoj mobitel
Oooo, upravo si me s ovim podsjetila kako sam ja na kraju školske godine za psihoterapiju pobacala (ne na pod nego u smeće - to je korisna djelatnost) hrpetinu razne furde i još sam natjerala djecu da mi se pridruže. Oni se ne bune jer to kratko traje, a poslije je mir.
To je bilo rješavanje frustracija iz zadnjeg mjeseca školske godine, ali retrogradno. Jako sam se trudila da taj zadnji mjesec doma bude mir, ali ne mogu reći da sam uvijek bila zadovoljna uloženim trudom pred kraj škole. (Btw. nešto furde se opet skupilo i nisam se dohvatila špajze, pa sutra planiram novu akciju - to je baš dobro za razgibavanje)
Sve je na kraju dobro završilo - klipani očito točno znaju koliko energije trebaju uložiti da bi prošli s odličnim, mlađi je na listi željene škole (sad se upisuje u srednju), ali meni je trebalo fizičke aktivnosti da se oslobodim napetosti. Pa smo napravili zajedničku radnu akciju bacanja smeća i čišćenja. Jedino mm nije sudjelovao - on je bio odsutan, ali kad je došao, njega je dočekao usisavač.
To je prava radna terapija.
I da - naučila sam u rodietljskom domu da se ne isplati napraviti sam sebi dodatni posao dok se rješavaš frustracija.... jer na kraju imaš štetu (ako slupaš nešto tipa omiljeni tanjur ili još gore - mobitel) i/ili muku (ako baciš rižu pa moraš čistiti). Jedino ako se ne možeš na drugačiji način natjerati da čistiš, onda dobro, he he he....
I da - kad se sjetim djetinjstva, omiljeni način rješavanja frustracija bilo je klofanje tepiha na štangi ispred zgrade. Bili smo tada u godinama kao moji sinovi - kraj osnovne i srednja škola. Obično bi netko iz dvorišta (3 zgrade) dovukao tepih, a nas 4-5 bi se našlo i na smjenu raspalili po tepihu. NIKAD kasnije nisu tepisi bili tako dobro istreseni, he he he....
Posljednje uređivanje od Peterlin : 01.07.2016. at 10:04
Kod nas je svaka svada ista, oboje šutimo. Dugo, barem 1 dan. Ja to super podnosim
I nisam uopce pasivno agresivna (ja to tako dozivljavam), ne durim se, ne razmisljam i ne prebirem po tome. Samo sutim i idem svojim putem.
Kad sam bila mladja, nisam mogla podnijet svadu i htjela sam se pomirit za 23 sekunde. Sad me briga.
I nemamo sto razgovarat o tome tko ce s djecom u setnju ili sto cemo sutra jesti kad se upravo oko toga i svadamo sto sam ja (vecinom, pretezno) jedina koja o tome razmislja. Ionako cu se ja pobrinut sto cemo sutra jesti i ja cu odvest djecu u setnju. Kreten.
Ma ljuta sam, jucer smo se posvadali. Uvijek isto. Ne glumim patnicu, i nije da bas sve moram bas uvijek sama, ali zlo mi je vise od pregovaranja, diplomacije i ja poruka o tome kako je za svemir i moje vrhunsko biće bitno da on rasiri veš. Koliko godina i razgovora treba proci da netko tko ude u kupaonu i vidi da titra gumb da je masina stala, mrtav ladan ga ugasi i ode kao da se nista nije dogodilo? Zasto uvijek "mozes ti molim te rasiriti ves?". (Dok nevino lezi na kaucu i ispod trepavica upita "sta treba?".) Mislim uvijek je "mogu, naravno, nema problema".
Ali ja ne mogu to uvijek izgovoriti tako nego popi.dim pa kazem iziritiranim tonom 'digni se s kauca': "daj ti bar veš raširi!". On iste sekunde popi.di i tonom jos glasnijim od mene vikne "sta mu serem kad on rasiri ves svaki put kad mu ja to kazem". Ja dreknem da mu ne zelim govorit nego da se sam sjeti, on meni da radi vise nego drugi muskarci koje poznaje. Tu je ton na vrhuncu, o onda oboje samo zasutimo. Svako nastavi svojim poslom. On rasiri ves i jos usisa da dokaze da on radi po kuci. Al sutimo ostatak dana. Pomirimo se sutra mailom na poslu. Al ne dugackim. Nesto bezveze "sve ok?"... Pa ili "da"... "Ne, jos sam ljut/a" pa sutimo i do sutra...
Mailove sam pisala u prvim godinama veze (to sam zapravo radila u svim nesuglasicama sa svima, sefom na poslu, frendicama, bivsim deckima... Dok nisam shvatila da je svima njima to samo BLA BLA BLA.)
Ne znam. Ne mogu reci da nema pomaka. U 7 godina smo se pomakli. Ja bih rekla s nula na 7%. On bi rekao s 5% na 19%. Ja zelim da spontano preko noci dode na 44% (kucanskih poslova, brige o djecu, bla bla bla). Eto, ne mora cak ni 50%
A djeca. Pa ne znam. Kuze, ne kuze, ne znam sto da radim. Objasnjavam sve vise, neutralno
Ma fak! Fakat ne znam, mislim da od sebe odustajem. Cilj mi je njih dvoje (jedno musko, drugo zensko), naucit drugim obrascima, a naucit cu ih maj es.
I sama sam od kuce donijela "sto ces danas dati muzu za jesti i jesi njemu nesto ostavila da jede". Fak of mama i baka, fak of!
Lažem, ne odustajem, nisam odustala. Da jesam, pomirila bih se s tim i ne bismo se svadali. Ali ni ne znam kud idem. Ah, kad je on jadan tako uvijek umoran što ću...
Ajme potpisujem, ovo je redoviti obrazac koji se ponavlja u našoj kući. Osim ovog dijela s pasivnom agresijom, ja sam kraljica pasivne agresijeKod nas je svaka svada ista, oboje šutimo. Dugo, barem 1 dan. Ja to super podnosim
I nisam uopce pasivno agresivna (ja to tako dozivljavam
Kad sam bila mladja, nisam mogla podnijet svadu i htjela sam se pomirit za 23 sekunde. Sad me briga.
I nemamo sto razgovarat o tome tko ce s djecom u setnju ili sto cemo sutra jesti kad se upravo oko toga i svadamo sto sam ja (vecinom, pretezno) jedina koja o tome razmislja. Ionako cu se ja pobrinut sto cemo sutra jesti i ja cu odvest djecu u setnju. Kreten.
Ma ljuta sam, jucer smo se posvadali. Uvijek isto. Ne glumim patnicu, i nije da bas sve moram bas uvijek sama, ali zlo mi je vise od pregovaranja, diplomacije i ja poruka o tome kako je za svemir i moje vrhunsko biće bitno da on rasiri veš. Koliko godina i razgovora treba proci da netko tko ude u kupaonu i vidi da titra gumb da je masina stala, mrtav ladan ga ugasi i ode kao da se nista nije dogodilo? Zasto uvijek "mozes ti molim te rasiriti ves?". (Dok nevino lezi na kaucu i ispod trepavica upita "sta treba?".) Mislim uvijek je "mogu, naravno, nema problema".
Ali ja ne mogu to uvijek izgovoriti tako nego popi.dim pa kazem iziritiranim tonom 'digni se s kauca': "daj ti bar veš raširi!". On iste sekunde popi.di i tonom jos glasnijim od mene vikne "sta mu serem kad on rasiri ves svaki put kad mu ja to kazem". Ja dreknem da mu ne zelim govorit nego da se sam sjeti, on meni da radi vise nego drugi muskarci koje poznaje. Tu je ton na vrhuncu, o onda oboje samo zasutimo. Svako nastavi svojim poslom. On rasiri ves i jos usisa da dokaze da on radi po kuci. Al sutimo ostatak dana. Pomirimo se sutra mailom na poslu. Al ne dugackim. Nesto bezveze "sve ok?"... Pa ili "da"... "Ne, jos sam ljut/a" pa sutimo i do sutra...
Mailove sam pisala u prvim godinama veze (to sam zapravo radila u svim nesuglasicama sa svima, sefom na poslu, frendicama, bivsim deckima... Dok nisam shvatila da je svima njima to samo BLA BLA BLA.)
Ne znam. Ne mogu reci da nema pomaka. U 7 godina smo se pomakli. Ja bih rekla s nula na 7%. On bi rekao s 5% na 19%. Ja zelim da spontano preko noci dode na 44% (kucanskih poslova, brige o djecu, bla bla bla). Eto, ne mora cak ni 50%
A djeca. Pa ne znam. Kuze, ne kuze, ne znam sto da radim. Objasnjavam sve vise, neutralno
Ma fak! Fakat ne znam, mislim da od sebe odustajem. Cilj mi je njih dvoje (jedno musko, drugo zensko), naucit drugim obrascima, a naucit cu ih maj es.
I sama sam od kuce donijela "sto ces danas dati muzu za jesti i jesi njemu nesto ostavila da jede". Fak of mama i baka, fak of!
Ono što me konstantno smeta u muško-ženskim odnosima, a provlači se i ovdje kroz ovu temu, jest teza da smo mi žene te koje trebaju pomagati muškarcu da sazrije,da se uključi, da počne ravnopravno voditi brigu o kućanskim poslovima i o djeci, itd. Pa trebamo biti pune razumijevanja, pronalaziti adekvatne načine kojima ćemo pokrenuti muškarca, prihvaćati situaciju kakva jeste, itd. Neću lagati, kod nas je situacija ista takva. On će učiniti sve što ga zamolim u 90% slučajeva. Oprati će, skuhati će, prošetati psa, donijeti namirnice, zabaviti djecu, itd. rijetko će učiniti nešto i samoinicijativno, ali mene umara moja konstantna emocionalna angažiranost oko svakodnevnih obaveza.
Ne znam razumijete li što želim reći. Npr., vikend sam provela kuhajući ručak, pripremajući slastice za nećakov rođendan, istovremeno sam organizirala u glavi kako danas odvesti dijete kod fizioterapeuta, stići na posao, skuhati ručak za svekra i svekrvu koji rade u polju, itd. On će mi pomoći i obaviti sve što ga zamolim. Ali, da je netko presadio njegov mozak u moju glavu ovaj vikend, mi ne bismo niti otišli nećaku na rođendan, kamoli spremili slastice, dijete ne bi otišlo na vježbe kod fizioterapeuta, svekar i svekrva bi ostali bez ručka, itd., jer on uopće ne razmišlja o tim stvarima, ništa ne planira niti uopće zna gdje tko kada treba otići i što treba učiniti. On ode svaki dan na posao, vrati se doma, ruča i to je čitav raspored u njegovoj glavi. Sve drugo što preko dana napravi, jest ono što mu ja kažem da bi trebalo napraviti. Ok, mi tako funkcioniramo i većinom nemamo problema u smislu da netko ne želi nešto napraviti. Ali, što je s muževima poput Lavkinog ? Možemo li mi žene sebi priuštiti da dođemo s posla, ručamo ručak koji je muž skuhao, legnemo i gledamo tv, a muž planira koje dijete treba odvesti liječniku, koje na trening, koju tortu treba napraviti nekome za rođendan i slično ? I, još više, možemo li sebi priuštiti da ne vodimo brigu o tome je li dijete jelo, je li presvučeno, je li se igralo i šetalo, nego da samo, poput muškarca, buljimo u gadgete i odbijemo muža kad nam predloži da se malo više zabavimo oko djeteta ? Kako bi bilo da naši muževi smišljaju strategije da nas potaknu na veći angažman u zajedničkom suživotu ?
Svašta sam ovdje sad napisala, nadam se da sam uspjela objasniti što je to što me bode cijelo vrijeme.
Nemam vise, sve oslo u pekmez
Bubilo, pa sta ima veze ako ga moras zamolit da stavi susit robu? I zasto bi je morao stavit isti cas kad masina zavrsi? Za taj primjer, mislim da moras malo popustit.
Smijem se na ovo od BB. Cesto muskarci koji se jos nisu pronasli navode druge kao referencu. Ja bih na to recimo potpuno odljepila kao sto i jesam sa bivsim. U zivotu sam razbila nekoliko stvari :brita filter za vodu koji sam dan ranije kupila, mob sadasnjeg muza na pocetku veze(sreca njegova lose gadam jer sam ga gadala u glavu) filtera mi je zao, moba nije. Tu i tamo bacim neku stvar u sudoper ali to je jednom godisnje i nema veze sa svadom. Demolirala sam francusku zlicu lupajuci s njom od sudoper nakon sto mi popečci nisu uspijeli 2 mj nakon gubitka bebe.Mm jos to danas spominje jer je to trenutak koji rijetko vidi. Kupio mi je plasticnu.
Prije 2mj sam pocela lupati nogom po vagi. Cista frustracija
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Jooj ne znam bi li se smijala ili plakala! Mobitel, riža..i ja sam mobitel bacala.
Hoćete čuti nastavak moje sapunice?
Gospodin se jutros otvorio i izašlo je stomuka ovog svijeta. Rekao je da mu je pun k da sam ja nanajpametnija i da mu popujem i da me vrijedja vjerojatno zato što mu je dosta drame još od trudnoće i da mi tako vraća jer mu je i toga pun k.
Na kraju je poentirao da će s malom idući tjedan par dana otići na more da pokaže eto kako se bavi djetetom. Na što je meni pao mrak na oči jer se bojim da dijete ne doživi šok.
Ovo je sve gore.
Hah...demonstrativno pokazivanje kako se bavi djetetom.
Al na moru.
Pa fućkaš to.
Šta ti ne pokaže u gradu. Svakodnevno.
Mah, whatever...ovo ja ne bih ozbiljno shvaćala, ali bih se ozbiljno pozabavila pripremama.
Iskreno, mene bi užasno nerviralo to da se ono što kažem proglašava popovanjem i soljenjem pameti.
A vidim da nećete moći dalje nikako, dokle god on ne odluči prestati ti "vraćati za ono u trudnoći".
Morat ćete se odlučiti ili neke stvari otpustiti i zaboraviti, na prošlost se treba staviti ad acta, jer ćete si zamjerati trudnoću (on tebi i ti sebi) valjda dok ste živi. A onda ćete umrijet.
lavko, pobogu, kakav crni šok? koliko je mala stara - jel' cica? ma čak i da cica. ja sam jednog svog bila ostavila na 2 dana u dobi od oko godinu dana, drugog na 5 dana u dobi od dvije i po godine. u oba slučaja, najveći šok bio je mojim cicama.
Posljednje uređivanje od Kanga : 01.07.2016. at 09:12
Ima 22 mjeseca. Skoro 2 godine. Ne cica. Pa malo me frka hocu li joj falit. Drugog me nije frka. Nek se snalazi.
Pa malo vjerojatno hoćeš. Ali, moraš joj dati malo povjerenja. Može ona to.
lavko, to je otac djeteta. otac kojeg dijete vidi svaki dan, dakle nije slucajni otac. sta ti ima pasti mrak na oci? pusti ih da gustaju u moru, a ti gustaj u dobivenom miru i tisini.
lavko, ne dramatiziraj
bit će super i njima i tebi.
OK. Pa i meni je bilo drago da je to odlučio jer barem imam povratnu informaciju - znači, trgnuo se.
mozda se trgnuo u tvojim ocima, ali ti je i ukazao da je i on na rubu. pri tome ne opravdavam njegove uvrede. ali i sama kazes da volis sve imati pod kontrolom, jer imas problema. sto vise kontroliras stvari puno toga ce ti se obiti o glavu.
nek odu na more, ti se opusti i malo uzivaj.
moji kad odu ja zivim svaki dan, a svaki odlazak mi ipak na kraju ispadne prekratak. nikad ne stignem sve sto sam zeljela.
Da, na rubu je i to mi je tek sada kazao i pokazao, natovario sve na nos kao i ja njemu.
Sad ćemo lizati rane. I spašavati.
Moja kontrola zna biti odvratna.
lavko,
ja bih ih samo tako pustila jedino što ne bih predugo za 1. put 2-3 dana tako da se ne "omrzi" maloj al bome ni njemu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom