evo ga na lažem: sjeti se sam kupit mlijeko kruh servisirat auto vadit oprano suđe i stavljat prljavo unutra i tako to je neki domet.
Sve ostalo može al uz podsjetnik![]()
ono je bila ironija rehabja sam ti istomišljenica.
inače kuham samo vikendom jer radnim danima jedemo vania kako je lijepo vrijeme i stalno smo negdje u zadnje vrijeme ne kuham baš ni vikendom. Bit će bolje kad opet zahladi, sad nam je draže laprdat naokolo po prirodi, izletima, bazenima, ...već par vikenda nismo uopće ni bili doma.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 04.07.2016. at 16:13
i moj se perilice suđa povremeno sjeti...
no, što je najgore, ja uopce dobro u tom kontekstu ne odgajam svog sad već šesnaestogodišnjaka, mm ga puno više upregne kad su sami doma nego ja
Bubica i moj muz naseg 14,5godisnjaka
Moj radi puno tog,ali mu isto treba reci uglavnom.
Od ovog kad moras reci jos mi je gore kad pita sto da ti pomognem?Meni?Meni?
Ali ja ne vodim brigu ni o svom ,a kamoli njegovom autu.Ne znam.kolike su rezije,ne zanima me nered u garazi,ne cistim balkon,tusiranje,vecera ,parkic popodne s malenom-to je njegovo.
Nemam veze s majstorima,zvanjem servisa i sl.
Ali zato me od dr.nazove i pita koju ono kremu koristi i sl :D.
Ili me nazove nedavno iz helene kad je nosio urin-evo treba te sestra nesto pitat :D.
Onda radije odem ja ili ako mozemo skupa.
rehab i bubilo,JA sam kraljica pasivne agresije moliću....meni i šutnja od 48h ide jaaako dobro...
mogla bi od riječi do riječi potpisati vaše postove,baš sam se smijala jer se vidim u njima 100%...
kod mene je otegotna okolnost što MMa malo ima malo nema tako da stvarno sva briga na meni, ja dosta toga vodim i organiziram i psihički sam umorna jer se ne osjećam kao da imam životnog partnera nego 4to dijete (psa računam ko' 3će dijete)...on se vadi da mu je problem uskočit u naš đir kad dođe i vjerujem da jest samo on nikako da uskoči i onda ode i opet mi se sve poremeti i sve tako jovo nanovo svakih 6 tjedana....
kad je MM doma (evo od sutra ) on npr. kao vodi brigu o psu,prošli ju je put 1x okupao, ja sam npr. sada dok ga nije bilo 4x (a definitivno imam više obaveza kad sam solo)...kontrolirala sam ga na početku da li joj odleđiva hranu,jednom sam pustila pa se lupio po čelu jer se nije sjetio izvaditi vrećicu na vrijeme pa je pas postio...
stariju on kupa i stavlja leć,priča za laku noć i te sheme...ali da ja ne kažem: odreži joj nokte valjda bi joj otkino kad bi joj zapeo u cipelu....i onda mene nervira što ja moram mislit o tome iako je ko' fol to on preuzeo...
mi imamo onaj whiteboard, njega čeka popis stvari za odradit po kući,ono baš muških koje bi mogla i ja ali neću iz principa...
skoro uvijek odradi tek sve zadnji tjedan pred odlazak (naravno da ja zvocam jesi li ovo i kad ćeš ovo)...kaže da mu moram napisat i raspored što da koji dan uradi ...
to mi je stvarno too much,da mu sad još idem pisati i datume za neke posliće od 15min...
kad pogledate jedino kad se ne svađamo u kuhinji npr. jest kad je netko "master chef" a drugi pomoćnik i radi točno što mu ovaj kaže...tako kuhinje i moraju funkcionirat...
to što je netko za mlijeko napisao,nema u frižideru..nije samo naraslo...mora se znat tko ga kupuje ili će se dogodit da će ga bit previše...(ok,popit će se doduše možda i neće ako je svježe ali kužite princip,mora bit jasnog dogovora)....
tako da ja pokušavam skužit u kojoj je mjeri to partnerstvo i ravnopravnost moguće...a koliko ipak netko mora biti nalogodavac a 2gi izvršitelj...
sreća pa MM ne pripada mentalnom sklopu: ja doma donosim pare a ti radi sve ostalo...jer da radim 3 posla ne bi mu mogla parirati sa primanjima...
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 04.07.2016. at 17:32
I sad, kad za 3 dana dodje doma, demantira moje rijecii bude bas onakav kakvog trebam.
Aha, i onda je svizac zamotao cokoladu.
Necu ga ogovarat, bar 50% vremena koje je s nama, je super. Ovo drugo ili ignoriram ili ne, ma toliko smo vec skupa, da znamo ovog drugog u dusu. To sto on voli sutit kad je ljut, a ja pricat i pricat...ah, razlike se privlace.
Moj pripada. Imam osjecaj da je sve na meni a on samo donosi novce. I je, sve je na meni. I djeca i administracija i kuca i raspodjela novca i auto i majstori...
On kad je doma, onda je na godisnjem. A ja, od kad nisam zaposlena, nemam godisnjeg
Ma, ne zalim se jako, dogovorili smo se tako, ali, ponekad bih voljela da me malo odmijeni. Ili da malo vise cijeni sve sto radim za nasu obitelj, jer i on i djeca to samo podrazumijevaju.
A tko mi je kriv da ja uvijek sve mogu?
Meni bi ta ploca bila povod za preispitivanje smisla ostanka u toj zajednici... Mm bi bio mirniji da ju nabavimo pa da on moze mozak na pasu. Iako on bi ju sam ispunjavao s cijelim nizom ciscenja. Sad kad sam rodila 4. predlozio je da napravimo tako raspored kad tko sto pa sam mu objasnila da sam ja tu doma a ne u ljetnom kampu.
S druge strane kad smo treceg i drugog vodili na cijepljenje on me pitao za treceg kojeg je ono datuma mali roden a imao je mjesec dana. Cesto se zezamo da bi njemu pitanje za milijun bilo nabrojite datume rodenja vase djece te godisnjicu braka.
casa,ali i meni treba ta ploča..na njoj mi je tjedni raspored kuhanja da se ne mislim svaki dan što i kako (tjednu spenzu sam kupila po tom planu), pa datum kad moram malog vodit kod pedijatra,malu u zubara... kad što prifali u kući tu se zapiše...i tako neki poslići...ja sam cijela u excelima i tablicama,volim isplaniranost, organiziranost i urednost jer ne znam drugačije funkcionirat...
a s druge strane, ja sam ta koja je zaboravila zadnji rođendan MM-u...vadim se na trudničke hormone ali sam generalno slaba s datumima...trebala sam i njega zapisat na ploču...![]()
Stvarno ne volim tablice osim za financije al i te vec dugo drzim u glavi. A to kad koje dijete treba gdje kod nas najstariji stavi na alarm u svom mobu...valjda mali pati sto nemamo plocu.
Dan plakanja za mene. Kod psih na kaucu. Opet?! Opet.
Necu sada prenositi svoje borbe s čudovištima iz ormara ali danas se moram s njima boriti jer eto ima takvih dana i kad odlepim. Srecom, volim uciti. Vama se sad ovo cini ko zapis ludjakinje.
On the bright side...sad sam smirena i pokusat cu muza zagrliti i poljubiti kad dodje i ne biti teska.
Evo malo davne forumske povijesti i legendarnog Dillinog plana za studeni
http://forum.roda.hr/threads/5396-Mj...nik-za-studeni
Posljednje uređivanje od čokolada : 04.07.2016. at 19:41
Apropos mlijeka u frizideru...
Najjaca scena mi je bila kad sam jednom dosla s posla i krenula rasciscavati kucu jer su nam trebali doci gosti, a on lezi na kaucu i gleda tv. Ja vec krecem s pasivnom agresijom, naglaseno skupljam stvari oko njega uzdignutog nosa, a on nis ne kuzi i nastavlja gledati tv.
U jednom trenutku on ce: " Joj kako je zanimljiv ovaj dokumentarac, ne sjecam se kad sam gledao ovako dobar film".
Ja: "Rado bih ti se pridruzila i pogledala, ali ne mogu jer moram ovo pocistiti"
On: "Evo ja cu ti prepricavati sto se dogadja"
Aaaaaaa !! Ali on je tako nevino i dobrodusno to odgovorio, nije uopce svjestan sto govori, niti mu pada na pamet da stavi film na snimalicu i da mi u tom trenutku pomogne cistiti, pa da kasnije zajedno pogledamo. On se toga ne bi sjetio za milijun godina, ne zato sto smatra da to nije posao za muskarca i slicno,vec zato sto njegov mozak ne percipira dalje od njegovog nosa.
Meni za važne datume služi trodnevni kalendar koji je ispunjen već do 11mjeseca s bitnim stvarima koje za sad znam, kad dođe kaj novog to se ispuni mada pamtim sve to u glavi
Samo još da kažem, ima svakakvih dana i svakakvih faza. MM nije ustao noću zbog starijeg sina dok ja nisam otišla na čuvanje druge trudnoće. A kasnije je ustajao po potrebi, možda nekoliko puta. Za mlađega nije ustao ni jednom jer nije trebao. Možda sam ga trebala buditi, hehehe...ali budila sam bebača radi hranjenja, jer taj bi prespavao cijeli dan...i danas voli spavati.
Sad si ti ko jelena doslovna
(sori jelena)
Uglavnom sam i sama htjela reći da je priroda namijenila različite uloge različitim spolovima pa je prema tome i uredila njihove glave drugačije. A i tijela.
Pa je nemoguće da muškarac vidi i misli kao žena i da žena vidi i misli kao muškarac.
Pobijajte me sa svim teorijama feminizma ali to je 1/1. Dokazano činjenicama.
Oprosti na izrazu, ali bulšit. Slažem se jedino s ovim da ne možeš očekivati da ćeš imati ženu kraj sebe, ali minumum minimuma doprinosa obiteljskom životu treba očekivati. Tj. ne mislim na tvojeg/vaše muževe, mislim na svojeg. Ja očekujem. I pri tome ne mislim na plaću kao doprinos. I bilo je dana kad bi mu se ja još i ispričavala "što je ogledalo zašpricano, al jednostavno nisam stigla jer dojim". Ali neopisivo sam sretna jer mi to više ne bi nikad palo napamet. A ni njemu više ne pada napamet komentirati. I da kriva sam i sama ogromno jer sam mu dugo dopustala da dolazi "s posla u hotel"... Stvari su se pocele mijenjati kad sam ostavljala stvari takvima "da vidi sto radim cijeli dan na porodiljnom...". Prosla su ta vremena s lovom na bizone i skupljanjem drva u šumi, i da oni doma rade samo poslove koji se rade jednom godisnje (auto i žarulje). Mislim, prosla su u mojoj glavi, ali dok je tako u mojoj glavi, ima pomaka i u zivotu.
I slažem se da previše ne drobimo oko kvalitete (tko već drobi), i ja sam prešla preko načina slaganja i veša i suda, nikad ne gledam kako je usisao, i ako se ja ubijem praveci tortu koja nije must have dok on surfa, to mu "ne brojim" jer sam ja odlucila svoje vrijeme i energiju potrosit na tu tortu... Ali ako ja planiram kuhanje i kuham, ja kupujem namirnice, stavljam ves u masinu i (povremeno) peglam, jos k tome i placam racune i dogovaram sve s majstorima (on je umjetnicka dusa, nema talenta za te prizemne stvari), i jos imam 30% vecu placu od njegove, nesto tu ne stima. Ovo za placu nikad ne bih prigovarala, spominjem samo jer su spominjani muzevi koji puno vise/sve zaraduju (da mi to spomene mislim da bi poludila, ja njemu nikad to ne bi spomenula)...
Uglavnom, moj je s djecom super, prosle godine sam mjesecima radila do ponoci (doslovce, dolazila sam doma nakon 23h), i sve je shendlao. Doduse, mali je igrao malo previse igrica tih dana, ali sto sad. Sude i kuhinja nisu bili sredeni, ali to nisam ni ocekivala nakon hendlanja dvoje male djece, pa nije on ja...
Uglavnom, ja se ne zelim zadovoljiti s malo i pristati na sve. Bizon ti je sad u supermarketu, idi u guzvu i cekaj u redu i nauci sto je sto i donesi... Skupljanje drva u sumi ti je prasina ispod radijatora, skupi ju. I kamon, taj ves i to sude nije samo moje...
I tako, nekad popustim manje, nekad više, ali skroz neću više.
Samo da još uspijem to što češće postići bez svade. (Sex obično upali).
slažem se da je život klakši kad prihvatimo međusobne razlike, ali mislim da one nisu na muško-ženskoj liniji nego na osobnoj, a to što ih mi vidimo kao muško-ženske je posljedica toga što nas većina živi u muško-ženskim zajednicama.
Meni je ovo sasvim jasno, ali mislim da različiti načini razmišljanja nemaju veze s namjerom da npr. skuhaš ručak. Možda će on drugačije od mene organizirati proces kuhanja, počevši od kupovine, pripremanja i odabira namirnica i slično, ali meni je bitno da on poželi i odluči skuhati za danas, jer danas radim 12 sati u komadu i želim da me u pauzi za ručak dočeka skuhan ručak. A to se neće dogoditi, osim ako ga ja ne zamolim ili ne dreknem. Ne zato što on to ne želi, nego zato što on uopće ne razmišlja na taj način. A zašto ne razmišlja na taj način ? Zato što je tako odgojen. Svekrva je uvijek skakala oko njega, on sebi ni sa 20 godina nije sam pripremao doručak. Ne zamjeram joj to, i ona je takav način odgoja ponijela iz svog obiteljskog doma kao normalan način odgoja.
Moj sin je sa 5 godina počeo sam sebi pripremati doručak. I priprema ga i danas. Radi u kući sve osim čišćenja wc-a. Sam se izuje u hodniku kad ulazi u kuću, bez da mu itko kaže, a njegov otac i danas hoda obuven po kući. Fakat, poslije ove teme, razmišljam o jednom temeljitom razgovoru sa budućom imaginarnom snahomgdje ću je uputiti u sve što on može i zna i naložiti joj da bude pametna i da to ne pokvari
Jer, i mi žene smo na neki način krive što pristajemo na takvu podjelu uloga.
I, da napomenem, sve su ovo stvari koje ne bi trebale na izrazito negativan način utjecati na brak. Ni ja nisam laka osoba, imam puno grešaka i mana, ali brak je zajednica u kojoj bi svi trebali zajedno rasti i razvijati se u bolje osobe. Zato mislim da ne treba oko ovoga stvarati halabuku, ali ne treba ni dozvoliti da stvari ostanu tako uređene (osim ako se ne može drugačije zbog objektivnih okolnosti ili ako taj način raspodjele uloga odgovara partnerima).
Kod mene primjer da to nije stvar odgoja. Ni md ni moj brat nisu nista radili po kuci dok god su zivili s roditeljima (nisam doduse ni ja previse - tek sam negdje u srednjoj pocela sebi kuhat rucak - jer sam zakljucila da je glupo bit gladan duze nego sto treba). Sad oboje rade otprilike pola poslova po kuci - bez da ih se treba podsjetit![]()
Md je odrastao uz oca koji je radio (i jos radi) kucanske poslove ravnopravno s majkom. Kod mene doma je sve radila (i jos radi) mater, otac nista.
Puno je do toga kako se zena postavi u vezi (braku). Iako sam mladja od brata, prije njega sam otisla studirat u Zagreb. On se prebacio iz Splita kad sam ja bila na drugoj godini (on na cetvrtoj). U prvih mjesec dana mi je prigovarao da zasto ja njemu ne peglam robu, i da mi je to lako, cas posla, da ja to mogu usput. Meni to nije bilo ni na kraj pameti, a ni nista drugo sto se tice brige oko njega... Tako da je brzo sve sto mu je bilo vazno poceo sam radit. S md-om mi isto ne pada na pamet da ja sve radim i da za sve preuzmem odgovornost. To jednostavno ne dolazi u obzir. Nekad kad ga vidim kako ujutro ide vani zguzvan, dodje mi da mu nesto ispeglam... al me zelja brzo prodje. :D
Posljednje uređivanje od Jadranka : 05.07.2016. at 11:33
Pa jasno je da sam zene i citanje karata, uzela kao metaforu musko-zenskih razlika. A ne doslovno.
Sigurna sam da zena moze vidjeti i misliti kao muskarac, imam oci i mozak
I posve sam uvjerena da muskarac moze vidjeti i misliti kao zena.
Na stranu to sto nam je cesto udobnije u nasim rodnim ulogama.
Inače mi nije strano ništa i ne razmišljam tako muško-žensko pa svoj auto sama vozim i mehaničaru i znam pogledati i ulje i antifriz i sve ostalo što treba ali orijentacija i čitanje karata ne ide pa ne ide, mene je dovoljno okrenuti dva puta oko moje osi i ja više ne znam gdje sam.
Uglavnom bile smo ja i J. u kampu prije 2 tjedna, otišle same a MM se pridružio nakon 3 dana. Dakle, 2 dana smo se mi gubile po kampu, nisam se mogla orijentirati i dojadila ja svom djetetu i stane ona nasred ceste i kaže: Mama daj meni tu kartu, pa dobro jel vidiš da gledaš naopako, drveće ti je naglavačke. Kad smo došle u kućicu sjedne ona za stol i kaže daj vamo kartu, evo vidiš ovdje smo mi, ovdje ti je plaža a tu na kraju plaže su ti nacrtana kolica, znači tu ti je trgovina, pa kako ne shvaćaš (naime 2 dana smo tražile trgovinu).
MM se orijentira u mraku zavezanih očiju, valjda to tako mora biti inače bi se gubili po svijetu![]()
Nije bitno jesmo li isti. Bitno je to što neki ljudi to koriste kao izgovor za vlastitu lijenost i inerciju, isto kao i ne baš bolesti nego zdravstvene smetnje (ima onaj topic o ženama vozačima, tamo smo o tome raspravljali). Ja mogu prihvatiti da nekim ljudima neke stvari idu bolje i da ih više vole raditi, ali to nije presudno.
Ja imam naočale i nemam sjajnu orijentaciju u prostoru, pa ipak vozim. Nisam vrhunski vozač, ali vozim kad god treba i kamo god treba. MM nije vrhunski kuhar, ali ni on ni djeca neće ostati gladni ako ja odem na 5 dana u Njemačku ili na 2 mjeseca u bolnicu (ovo nije izmišljeno, to su naše stvarne situacije).
Malo o mozgu - ja sam brzopleta i odvažna, mm je promišljeniji i inertniji, a u životu nam sve to dobro dođe. Uvijek se uzajamno korigiramo, nadmetanje smo prerasli prije nego smo uopće potpisali u dobru i zlu.
Pa nije to tako jednostavno, mislim da su razlike ne samo u rodnim ulogama, nego i u karakterima. Dvije žene/muškarci/osobe će vidjeti istu stvar na različit način. I odabrati će onu opciju u kojoj će im biti udobnije u odnosu na njihov ne znam kako bi to nazvala, karakter - ličnost, ne nužno u odnosu na spol.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 05.07.2016. at 17:36
Onda ssm ja musko, a md zensko :D
Ok, razlike postoje... al ja se u mnogo toga vise razlikujem od prijateljica nego od md-a. Jucer mi kaze prij da je juca rupa bez dna u kojoj stalno imam posla. Ja to stvatno ne shvacam, al md bi se s njom 100% slozio. Cini mi se da su razlike uvjetovane karakterom puno vece od razlika uvjetovanih spolom... al svejedno, mislim da se ni na jedne ni na druge ne moze puno utjecat...
Karakternog primjer radi, sinoc sam legla s malim pa kad je on zaspao digla sam se vjezbat, jest i gledat tv. Md je u medjuvremenu samoijicijativno stavio robu susit, opro sude, pod, i krenuo s pituravanjem zidova... a ja mu se nisam mogla nacudit sto ne odmara, a umoran!
Nije to ništa rodno uvjetovano.
To je odgoj i to je navika.
Djeca uce oponasanjem i protiv toga se tesko boriti.
Odgajajte svoju djecu da u buducnosti bude manje ovakvih tema.
ma tu uopće nema puno filozofije
ljudi su različiti, a kombinacija gdje je jedno inertno a drugo suprotnost je naporna
isto tako, netko može tolerirati ono što bi nekom sa strane bilo nepojmljivo
ili obratno
na nama je da sa svojim partnerima tražimo put koji je nama kao paru prihvatljiv
sumnajm da netko tko u roditeljskom domu u životu case sa stola digao nije odjednom može biti taj koji ravnopravno sudjeluje u svim obvezama
tj. možda i može ali ide to teže nego kod onih koji od malena imaju taj obrazac ponašanja
pa i spremaju krevete i steru veš i usisavaju
da, slažem se
pazite žene kako odgajate svoju djecu....
što se tiče onog što je dokazano, dokazano je da u određenim stvarima (tipa to slušanje i čitanje zemljovida) postoji razlika među muškarcima i ženama
ali i da je razlika unutar grupe veća od razlike među grupama
odnosno da se Marica može po sposobnosti čitanja zemljovida razlikovati od Jelice, puno više nego izračunata prosječna žena od izračunatog prosječnog muškarca, i zato u stvarnom životu možeš često naći ženu koja bolje čita zemljovide od svoga muža/dečka.
e sad, zašto češće čujem taj primjer, nego onaj gdje muž puno više brine o djeci i kući i žali se da žena kad dođe s posla samo sjedne za tablet, a on mora djecu vodit u parkić, na aktivnosti, smišljat šta će jest, a ona kad se i ide družit s njima samo u mobitel bulji...
odlično!
to je to. i to je ta kombinacija društvene uvjetovanosti i klasičnog - zato što im se može tako. samo zato. s time da ipak, pa evo i ovaj forum je dokaz za to, se to mijenja. pomalo, ali - mijenja se.
a sigurno najbolja stvar za tu promjenu je porodiljni dopust za tate.
ja nisam inače nikakav kontrol frik, i apsolutno nisam tip od velikih popisa i uvijek nekako mislim - a šta im može bit, ništaali, recimo, nisam bila spremna odreć se svog porodiljnog.
iako imam značajno veću plaću od mm.
hbg, tu je ta društvena uvjetovanost kod mene odigrala svoju ulogu. meni nezamislivo bilo ja odem radit, a šestomjesečno dijete ostane s tatom na porodiljnom.
pa ne valjda samo društvena uvjetovanost? nemojmo da se sad počne prelijevati, samo na drugu stranu.
ako egzistencija nije ugrožena pa nije ni u šoldima sve. iz sebičnih razloga sam ostala i uvijek bih ostala na porodiljnom isključivo ja.
ne znam što bi bilo da mi muž zapne da bi i on, stvarno ne znam.
srećom, nije se ni ćešao, a kamoli zapinjao. ali to je isključivo minus za njega. općenito za one koji odgoj i brigu prepuštaju onom drugom, bez da sudjeluju jednako.
ma da, imaš pravo, jesu sebični razlozi. ali mislim da je taj stav koji je bio u mojoj glavi i glavi mm-a, da nam tako nešto niti na pamet palo nije, ipak djelomično i društveno uvjetovan.
naročito u njegovoj, hebe se meni za šolde, al on bi to već iskalkulirao.
kao kad me u brisel slao i da imam jeftin ryan air s krka pa mogu svaki vikend biti s njima:D
Evo MM je primjer da se može. On je odgajan u izrazito patrijarhalnoj obitelji gdje je otac, muž, bog i batina. Njegov otac dan danas ne zna gdje stoje žlice i vilice a kamoli šta drugo.
Mama i sestra su radile sve.
Uglavnom, dođem ja tako u kuću i vidim par puta digne se on od stola poslije ručka i sve ostavi, onda u priči kaže kako on ujutro ode na posao a sestra mu složi krevet. Blago je reći da mi se digla kosa na glavi. Baš sam ga oprala, rekoh čekaj, tebi čovjeku od 24 godine sestra sprema krevet, jesi invalid, jel imaš dvije zdrave ruke i noge. I tako ja u razgovoru onako blago napomenem da sigurno neću i ne želim biti žena koja će sve tegliti na svojim leđima i s 45 godina biti isfrustrirana, premorena i nezadovoljna. Rekao je dobro, nisam ni mislio da bude tako. Danas kuha bolje od mene a nije znao jaje ispeči.
E sad, da on nije takvog karaktera kakvog je mogla sam ja pričati do jutra.
Mama mu se i dan danas ne može pomiriti s tim da kad dođemo ljeti kod njih na godišnji on kuha, sva bude uznemirena ili kad nakon ručka raspremi stol i uzme krpu pa ide brisati, ona viče pusti ja ću.
možda je psihologica mislila da ćemo tek za 10000 godina imati zaista ravnopravno društvo u kojem ćemo jednako odgajati svoje sinove i kćeri
jer u evolucijskom smislu mislim da 10000 godina i nije neki period za drastične promjene![]()
Prekrasna 4 posta prije mojeg, potpis na sve.
P.S. Stajem sa svojom malom u red za snahu kod Petelin. Moja je doduse 10 godina mlada, al mozda ce bas zato imat vise šansi od ovih koje su se odavno prijavile
.
Ja ne bih imala ništa protiv (morat ćemo naći mjesta za podforum ženidba-udaja, he he he) ali to je generacija koju više zanima elektronika nego suprotni spol... Ponekad me to brine, jer mi se čini da smo u ovoj dobi mi više bili zainteresirani za cure/dečke. Ili je to samo spolno uvjetovana razlika (mene su u toj dobi zanimali stariji dečki, a našu generaciju dečki zanimao je nogomet i tučnjava). Eto... Ide vrijeme, sad već razmišljamo o unucima, he he he...
Mm je doma, svojoj mami, radio sve kao sto Peterlin pise, i cistio i prao i meo i cijepao drva, bas sve. Zato je jedva docekao da ne mora vise toliko raditi po kuci kad je nasao zenu
Tako da, treba vidjeti sto ce biti reakcija.
Ja doma nisam morala raditi nista, pa sam se za cas naucila. To sto su moji kriteriji pospremanja daleko lezerniji nego muzevi, vec je druga prica. No dok je bio mladji, a ja cesto trudna, puno je vise tih svakodnevnih kucanskih poslova preuzimao na sebe. Sa godinama mu se sve manje da. Ipak na brodu sve drugi rade za njega, i jos mu govore: yes,sir! , nije mu lako naviknut se na moje: baci smece! ( ali baca, to je preuzeo na sebe) al' mu se stuca negdje, hihihi.
Slazem se da je to samo odgoj, i samoodgoj i zenoodgoj, za kucanske poslove..
Al sta je u glavi oceva koji se ne bave djecom? I cemu tako drasticna mjera da se mora otici od mame da bi se tata bavio djetetom? I sta ce se promijeniti nakon povratka mami, tj kad bude obitelj zajedno?
I jos nesto, svi priznamo da smo oboje krivi za svađe, al uglavnom, bar je meni bilo, svoju krivicu ne vidim, naravno da da sam ja i dalje u pravu, al priznam i popustam malo..i nisu u pitanju kucanski poslovi s kojima se mm ne bavi, al ja imam u tome veliku pomoc sa strane, on ima na sebi grunt, uređenje kuce i dvorista, financije
.mene to ne zanima, i uglavnom djecu hendla kad nisu u vrticu, a cesto su bile doma zbog bolesti, i sad su preko ljeta..i znam prigovorit jer ih je krivo obukao, al prestala i to, njima je ok pa je i meni, popustam ..
Ovo boldano je ključ svega. Barem je kod mene tako bilo.
Kad se moj stariji rodio, ja sam svom mužu nesvjesno konstantno nabijala kompleks da to što on radi s njim nije dovoljno dobro. Pa se on povlačio. I NARAVNO da nije bio jednako vješt promijeniti pelene, kad sam ja to radila 90% vremena, a on 10%. A onda nas je sila natjerala da promijenimo stav. I kad dugoročno sagledam, moj boravak u bolnici na čuvanju druge trudnoće bio je prava blagodat - njemu da preko noći preuzme kompletnu brigu o jednogodišnjaku (i pokazalo se da je sasvim kompetentan i voljan), a meni da prestanem zanovijetati (moram i danas dobro paziti da to ne radim - sad ne toliko njemu koliko sinovima). Čovjek uči dok je živ.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 05.07.2016. at 10:21