ah, i da i ne
dok stariji nije uhvatio godinu i pol-dvije, još sam vjerovala u to da je to sve naučeno i da djeca vole igračke koje im roditelji kupuju i guraju pod nos
mom starijem kupovali smo dotad sve rodno neutralne, didaktičke itd igračke
ali kad je prvi put u šetnji vidio nekog dječaka da vozi autiće, oči su mu zasjale
otišli smo u knjižaru, a on je izabrao slikovnicu u obliku vatrogasnih kola koja ima kotače koji se vrte
i dok sam se okrenula, bio je lud za svim "dječačkim" stvarima: autići, policajci, vatrogasci
još sam ga dugo čuvala od pištolja koje stvarno ne volim, ali evo sad je našao osobu u obitelji koja mu je voljna kupit i tu sreću, jer on ih naravno obožava
znam i suprotnih primjera, tipa mama koja se nikad ne šminka, ne nosi nakit, i njena kćerkica koja od najmanjih nogu stoji ispred ogledala i stavlja nešto oko vrata što joj glumi ogrlicu (takve mame u početku ni djetetu ne kupuju nakit, ali dijete nađe nešto već)
nekad mi se čini da neki odrasli žele biti toliko kul da očekuju od djeteta da izabere sve upravo suprotno stereotipu
a ustvari, ako djecu pustimo da biraju sami, odabrat će što im je srcu drago, nekad u skladu sa stereotipom, nekad ne, nekad slično nama, nekad ne
Isto tako, to sam se bas iznenadila, ko da postoji gen za autice.
Doduse, ne znam kako je s curama, mozda su i njima autici zanimljivi, ono nesto se krece.
ne znam za autiće, nikad ih nisu zanimali niti jednog niti drugog.
a bome ni bebe.
ni jednog ni drugog.
mi smo im kupovali te igračke, ali nikad odaziva nije bilo. m bi im odrezala kosu i to je to. nikakvih nunanja nikad.
sjećam se i da me pitala, onako lagano uplašeno, mama jel moraju cure imati djecu. i onda olakšanje kad sam joj rekla da ne moraju.
s druge strane, rodila se s genom za šminkanje i šoping
Moj se trenutno najvise igra na plisance i na to da oni medjusobno razgovaraju i slave rodjendane I onda im on pakira poklone.
Dijete se ne socijalizira u kuci sa dva roditelja, nego u društvu i common sensu tog istog društva. Koliko god malo bilo.
Socijalizira se osjećajući odnosne, snage moći, poželjno, nepoželjno jedne kulture kroz njenu cijelu povijest. Puno vise intuitivno, nego racionalno.
Uz to intuitivno osjeća sve ono podsvjesno, neizrečeno i od roditelja, šire familije, društva, svijeta.
Drugacije niti bi bilo sposobno preživjeti, a kamoli se razviti u zrelu i odraslu osobu.
Ne prostoji na ovoj zemlji mjesto, na kojem bi bilo moguće izvesti experiment odgoja i življenja van rodnih stereotipa. Ne postoje ni takvi roditelji.
A o argumentima, nisam vjerovala dok moje vlastito dijete.... neću nista reči.
Osim toga, potpuno je nebitno da li neki spol nešto vise naginje ovim ili onim igračkama.
Dok se to ne zloupotrebljava, da bi se opravdale i argumentirane postojeće nepravednosti i odnosi moći.
a to se radi, od kad je svijeta i vijeka.
Isto tako propitivanje i razotkrivanje rodnih stereotipa, te diskriminacije žena naprosto zbog njihovog spola, nije neka banalna i primitivna jednadžba: e sad cure moraju uzeti kamion, a dečki šivaći pribor...
nego jedna višeslojna priča, u smjeru toga, da se ne podrazumjeva da ćeš ti zbog svog spola morati uzeti kamion ili pletače igle.
ne znam za šta ti misliš da sam ja mislila da je to argument
jer ja uopće nisam pričala o rodnim ulogama u kontekstu cijelog života i cijelog društva
nego o tome da li se djeca igraju s lutkama odnosno kamionima jer su to vidjeli od odraslih
mislim da je to s čime se neka djeca baš vole igrat baš njihova stvar, pogotovo u toj ranoj dobi
mi je odrasli gledamo (između ostalog) iz konteksta rodnih stereotipa, a djeci je to jednostavno - s ovim se volim igrat, ovo me ne zanima
Moj sin se cak zna igrati da je trudan (pa nositi plisanca ispod majice) pa ga rodi, pa ga doji i nosa itd Nista to nije vidio mene nego mu je sestra pokazala tu igru, i odmah mu se svidjela jer je i inace uvijek pazljiv i dobar prema mladjima i bebama.
Nije od onih decki koji za drustvo traze samo decke ili samo muske igre. Ali realno, ako ima izbor, odabrati ce autice pistolje i nogomet. Tako da... ne znam. Djelomicno je to utjecaj vrtica vrsnjaka i normi a opet, i kad je bio jednogodisnjak jednostavno se drugacije igrao s auticima od sestre.
Mislim da je sklonost jednom ili drugom tipu igre i ponasanja mozda cesca kod jednog nego kod drugog spola a mi smo je forsiranjem drustvenih normi dodatno ojacali i nametnuli- vecini odgovora ali moramo paziti i na one drugacije kojima to ne odgovara.
Moji su prilicno stereotipni po preferencijama tipova igre ali ne i po temperamentu...
Tang ja sam tvoj post razumijela, kao tvrdnju da he nebitno sto roditelji kupuju, jer oni po svom spolu biraju. Pa si rekla da geni i da i ne.
ja nikad nisam kupovala rodno neutralne igračke- ne znam zapravo sto bi to uopće trebalo biti. Kupovala sam, dok sam mogla birati, ono sto mi je bilo lijepo, od kvalitetnog materijala, lijepo oblikovano, dobrog dizajna....
poslije kad je cura i sama birala, bilo je tu naravno i kiča i loše izrade, materijala....ali ona je biralo to sto ju je zanimalo i sto je voljela, a tu je bilo svega od igle, lega, kolica i lokomotiva.
sto se tiče gena, kad su se naši geni stvarali nije bilo ni kamiona ni kolica.
Posljednje uređivanje od seni : 24.09.2016. at 10:48
nisam ja napisala da oni isključivo po svom spolu biraju, niti to mislim
samo znam dosta ljudi, a spadam i sama među njih, koji su očekivali da će im dijete biti van tog stereotipa, a ono se samo strpalo unutra (prije dobi kad pritisak vršnjaka iz vrtića ima veći utjecaj)
i to koje igračke djeca biraju mi se čini da ipak više ima veze s njihovim karakterom, nego ponudom izvana, pogotovo kad gledam svoju djecu i njihove vršnjake, kojima je maltene sve na svijetu ponuđeno
moji siroti plišanci nisu nikad proslavili rođendan
Posljednje uređivanje od tangerina : 24.09.2016. at 11:12
Joj seni sto i ti znas bit doslovna, da, bas sam mislila da postoji gen za aute
Ja mislim da gospođa s pravom drami i dobro je da kaže što misli i osječa svom suprugu i što je uz to spremna i na kompromise. normalno je da suprug kad dođe doma s posla osječa umor i da se treba odmoriti ali isto tako i ova žena bez obzira što je doma je umorna .Po meni bi bilo normalno da se muž i žena međusobno nadopunjavaju i budu jedan drugom podrška.Također ta njegova pasivnost nije dobra za dijete i tako se nebi trebao ponašati jedan roditelj a pogotovo ne stalno( svima nam se ponekad dogodi pasivnost).To što takvih brakova ima na pretek ne znači da je to normalno i nebi se trebale miriti s prosječnosti i manjkavosti nego raditi na tome da nam bude bolje u braku da se nebo dogodilo da uvenemo i upadnemo u depresivna stanja koja nisu dobra za djecu ni obitelj.A Vi draga Amaranth volite svog supruga ali se i borite...