Mijenjanjem sebe uzrokujemo promjene u drugima.
Treba probat za znati.
I ja sam nekad čistila do 2 ujutro, pa se u 7 dizala za na posao. I prigovarala, u njemu vidjela ljenčinu. Pišem samo iz iskustva.
Kao što Peterlin piše, razlučila sam bitno od nebitnog.
Pa sam se počela dizati u 6, kuću sam pospremala malo svaki dan, da se ne nakupi. Imala sam i pol sata na dan za sebe. Organizirala sam čuvanje djece svake subote po min 3 sata da napravim veće zahvate čišćenja. Njega sam izostavila iz svega, nit ga pitala nit ga molila.
Rezultat je taj da on svako jutro usisa cijeli stan, skuha i očisti kuhinju, ako vidi zaostatke rublja u kupaoni, sam opere i ubaci u sušilicu. Rješava stvari korak po korak, a da ga ništa nisam pitala, nit da napravi, nit da promijeni. To je moguće jer mi muž nije ćoravi moron kojem moraš sve prstom pokazati, nego ima oči i uši za mene i moja ponašanja i osjećaje.
Point je taj da smatram da je premisa od koje se u topicu kreće "on je vakav-nakav" a ja sam sva super je pogrešna i može samo izazvati nerazumijevanje druge strane. Sigurna sam AQ da znaš da TM ima vrlina, da je vrijedan vašeg braka i roditeljstva, pa daj mu priliku da se iskaže, na svoj način (ne na tvoj). Ultimatumi koje spominješ su mi okrutni.

Za tehniku se isto ne slažem, imam malca koji je propričao samo da dobije tablet. Prvi dan - pokazala mu; uzela. Rekla:Reci mama. Rekao mama. Drugi dan: Reci mama - rekao. Reci tata - rekao. Sad smo na 20-ak rečenica. Point je da nije tehnika zlo i ništa drugo. Ako će se tata zbližiti sa kćerkicom uz pomoć tehnike - neka tako bude. Treba uspostaviti vezu između djeteta i tate, da bi jednog dana skakali po krevetu, ona njemu stavljala špangice po kosi ili što već. Oni trebaju odnos mimo mame, graditi ga sami - bez posrednika.