i uči da žene moraju sve raditi po kući, a muškarci nevikki prvotno napisa
vikki hug
 |
|||
|
|
|||
i uči da žene moraju sve raditi po kući, a muškarci ne
vikki hug
odred za razvod vs balkanski mentalitet
presmjesno
i onda su muški djeca
Rekla bih da je zivot u zajednici bez djece jednostavno neusporediv sa zajednicom s djecom. Jer ništa nije obavezno. A s djecom je. Puno toga se jednostavno mora, s neki ljudi to ne kuže ili kuže al ne prihvaćaju ili su jednostavno šokirani promjenom u životnom stilu bez obzira koliko ta promjena bila željena. Zato mi se čini da ovo pitanje "dis bila 91" jednostavno promašuje bit, jer su 91 prioriteti bili potpuno drugačiji.
a vidiš, ja se ne slažem s tom konstatacijom
jer i 91 je ona vjerojatno i peglala, i čistila wc i cijeli stan, kuhala i obavljala sve poslove, a tuljan je dolazio mrtav umoran s posla, razvalio se na kauč i blejao u TV ili komp.
Pa da, samo što tada to nije izgledalo onako kako izgleda danas, barem u njenoj glavi, iako je realno uvijek bilo isto. Zahebana situacija. Htjela sam reći da "dis bila 91", sad više ništa ne pomaže.a vidiš, ja se ne slažem s tom konstatacijom
jer i 91 je ona vjerojatno i peglala, i čistila wc i cijeli stan, kuhala i obavljala sve poslove, a tuljan je dolazio mrtav umoran s posla, razvalio se na kauč i blejao u TV ili komp.
super mi je ovaj forum jer me osvjesti da je 100 ljudi 100 čudi i da svako ima pravo na svoje mišljenje...
A moje je mišljenje da je brak zajednica DVOJE LJUDI koji se osnovno vole i poštuju. Ako to osjeća/radi samo jedan dio te zajednice onda postoji problem koji treba riješiti. Ako ga tih dvoje ljudi sami ne može riješiti treba im pomoći. Ako si ne pomognu sami ili netko drugi nastat će još veći problem i nakon jedno 3-20 godina (zavisi od veličine problema) će se rastati. Za to vrijeme taj jedan koji je vidio problem će se razboliti. Nakon što se rastanu onaj koji nije vidio probleme će si brzo naći drugog partnera a ovaj drugi će i dalje biti žrtva sam sebi.
možda sam brutalna, možda filozofiram ali to je moje mišljenje
Ukratko: problem (bilo koje prirode) treba riješavati odmah i sad!
Ja iskreno vjerujem da se svi trebaju potrudit 150% da se brak/zajednica spasi, al iako ne ide, ni nakon XY pokušaja, onda ne ide i mislim da su tad svi sretniji ako se razdvoje a nastave i dalje odgovorno vodit brigu o djeci.
Ne da mi se sve čitati, možda je već netko pisao isto, no...
Ja mislim da ste vi na korak dobrog braka. Muž ti nije nit agresivac, nit pijanac, nit klošar neradnik. Ako vi nemate intimne odnose, ovo je najnormalnije što vam se dešava. Hajde pokušaj, i ako ti se ne da. Ako ga uspiješ pridobiti jer ste predaleko otišli. Nema sexa, nema zadovoljstva, on je totalno pasivan, svejedno mu je. Ja iskreno vjerujem, kada bi na tome poradili i kada bi ti pokušala biti smirenija, da bi se stvari okrenule na bolje. Više toplog razgovora, osmijeha u prolazu, vidjet češ, bit će dobro. Sigurna sam da bi na tvoju molbu sigurno nešto napravio po kući, ako ne i samoinicijativno i da bi komunikacija bila puno bolja.
E ovo mi je općenito najjače na forumu, ne pročitati o čemu se radi al dijeliti Bogom dane savjete. Svašta.
Sarfila, daj bar se potrudi pročitat prvu stranicu i zadnje 2, neki minimum za steći dojam pa ćeš se posramit svog komentara.
Molim? Da se sramim? A čega? Ne budi bezobrazna. Pročitala sam većinu. I to što sam napisala nije nikakva sramota. Nedostatak intime često puta udaljuje partnere jedne od drugih. Ne kažem da je uredu što joj ne pomaže i da mora dobiti nešto da bi sudjelovao u obavezama. Samo kažem da to često puta bude okidač problema.
Bitno da nije agresivac, nit pijanac, nit klošar neradnik i žena je prava sretnica.
ne zaboravimo - ne kocka.Bitno da nije agresivac, nit pijanac, nit klošar neradnik i žena je prava sretnica.
to je problem opet onog o čemu sam govorila valjda u prvom postu,
onoga što je duboko ukorijenjeno, samo ovaj puta u ženama.
i sve dok sama žena misli da je to ok,
muškarcu je široko polje da dođe umoran s posla,
udari šakom od stol, digne sve četri u zrak i ne radi ništa.
ili u "modernijoj" varijanti surfa netom i tako odradi još jednu smjenu.
Da, a AQ doma rašpa nokte i još od "jadnog muža" traži da radi po kući. Sram je bilo što ga ne dočeka s mašnom u kosi i lavorom da mu opere noge.I svakako neka bude sretna što je pijan ne tuče
Edit: vidim da je mim već iskomentirala. Jesus....
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.07.2015. at 12:45
AQ, ja bih na tvom mjestu malo razmislila i o drugačijem dnevnom rasporedu
zašto radiš tek od 22 h navečer, zar ne možeš barem dio posla napraviti tijekom dana s maleckom?
i onda kad ti muž dođe s posla, neka preuzme dijete a ti odradi ostatak
koliko uopće dnevno spavaš? jer ako ideš spavati u 2 ili 3 a dijete sigurno ne spava do 10 h ujutro,
rekla bih i da ti sna fali...
U nekoliko dana ovakav odaziv na temu govori o tome da se u bračnoj zajednici kriju sve tajne svijeta. AQ lijepo (i objektivno) opisala si situaciju kod sebe doma. Ja sam ti neki dan "proslavila" 38 godina braka (preko 40 zajedničkog života). "Slušajno" taj dan gledala sam film Kolovoz u okrugu Osage, gdje muž kaže ženi 38 smo godina u braku, ali ako se nastaviš tako ponašati neće biti 39.-te godišnjice. Da ne duljim zapravo sam te htjela pitati što je odredilo da taj čovijek postane tvoj bračni partner, odnosno što si na njemu vidjela kao prvi dojam prvog susreta.Zeljela bih cuti misljenje. Zaima me da li pretjerujem sto mislim da mi je brak koma i da je muz glavni krivac za to. Potrudit cu se biti sto objektivnija, ne zelim ga samo ocrniti, nisam ni ja najbolja na svijetu
Sto mene najvise muci?
To sto ne dijelimo zajednicke obaveze ravnopravno. On radi, ja sam doma, ali usput o radim na pola vremena od doma, navecer.
Od jutra se brinem za dijete,sto je i ocekivano jer sam doma. Dorucak, setnja, rucak,uspavljivanje,ciscenje,pranje sudja... On dolazi doma i eventualno se malo (desetak min) posveti njoj, a zatim ju opet ja hramim, izvodim van u drugu setnju. Vracamo se,hranim ju, spremam na spavanje, perem ostatke sudja (uvijek ga ima,bogu hvala) pospremam stan (da ujutro ne bude kaos) i nakon toga najcesce krecem raditi (oko 22-23h).
Odem spavati oko 02,nekad 03.
Moram napomenuti da mi je posao fleksi i da ne moram raditi svaki dan, ali 4-5 dana u tjednu svakako.
Dok ja to sve radim on odmara, surfa po mobu,gleda.. Nedo bog da bi izveo dijete bar u tu drugu setnju, da mogu bar u miru pocistiti stan, pa da prije krenem raditi.
Ali ne, njemu se to ne da, umoran je.
Kad ju i izvede, jednom u 10 dana, onda se uopce ne igra s njom (ona ima 20mj,mala je, ne zna se bas igrati s drugom djecom). On sjedi ili stoji kraj nje i surfa. To me izludjuje!!
Kad bi trebali zajedno jesti, on bleji u tv, a kad mi zavrsimo, on ide jesti. Pasivan do bola.
Vikendom odemo negdje, ali uz mnogo nagivaranja,poticanja i moje organizacije. Da se njega pita bili bi cijeli dan u stanu.
Moje lose strane su sto planem, budem bezobrazna, istresem se u trenu i stalno mu nesto "prigovaram". Valjda bih trebala biti zadovoljna sto je sve na meni. On zaradjuje mnogo vise nego ja, ali ja radim 90% vise nego on.
Razgovarali smo jedno 1000 puta, na moju inicijativu. Njemu je smetalo sto sam svadljiva i svasta kazem, meni sve gore navedeno. Dogovor je bio da on poradi na svojim nedostacima, ja na svojim. Dandva ok, al onda on opet pocne po starom,ja opet pocnem biti dosadna prigovaraca i eto nas opet. Ne znam mogu li vise.
On je inace dobra osoba, dobrica, miran, iskren, dobar otac (osim sto mu se ne da igrati s njom)..
Kako je kod vas? Sta mislite o ovom " slucaju"..
A što ak je? onda ga se mora odreći preko narodnih novina i dnevnika hrt1?
pikula a što bi ti preporučila?
pa obavezno barabu javno obilježit da se ne bi koja još udesila, a djecu mu dati što više tako da iskuse dobro kakav je da ne bi postali kao on.
Tako bar rade prave frajerice oko mene.
Što su ga više ogadile prije i tijekom razvoda to su djeca duže i više s njim nakon razvoda.
eh pikula, ali sve je više onih kojima nije zgodno uzet djecu
jedan vikend pa drugi vikend pa praznike itakodalje,
a kad vide djecu, nakon što se već uhvatila paučina u njihovom odnosu,
lova čini čuda.
Ajoj koliko postova,pa jedva ih stignem procitati,a kamoli komentirati.
Di sam bila '91?? Pa pored wc skoljke,naravno!lol
On je oduvijek bio pasivniji tip,ali prije to nije bilo toliko vazno. Kad sam tek pocela raditi od doma navecer sam nakon mjesec dana skoro pukla! Tu mi je kap prelila casu, jer se je malena cesto budila. Npr.uspavam ju,krenem raditi oko 21-22 i ona se probudi za pol h,opet ju uspavljujem 20 min,radim..ona se budi za 40min i opet sve ispocetka.
On ne vidi npr neoprano sudje.
Tu sam imala prvo pucanje po savovima.
Nakon toga se malo vise ukljucio,al nedovoljno! On misli da ako stavi sudje u perilicu da je to dovoljno za taj dan!
No,neke su pitale zasto sam se udala za njega? Pa zato jer je u mnogim drugim bitnim stvarima dobar. Vec sam napisala sto volim kod njega.
Oboje smo htjeli dijete,ali nisam znala da ce to postati tako naporno..ocekivala sam da ce se i on prilagodjavati usput,tj preuzimati dio povecanog posla doma..
pikula pa kakve ovo ima veze sa temom,
moja djeca nikada ni jednu lošu riječ nisu čula protiv oca,
ja ih odvozim k njemu, popijemo kavu, slavimo rođendane,
nekako tako zamišljam civiliziran odnos razvoda,
a opet kakve ovo ima veze sa temom?
Kao sto sam rekla,nije bilo prije toliko vazno kao nakon djeteta. I prije sam mu prigovarala za nesudjelovanje,al onda sam i sama pustila neke stvari sa stoje. Sad ne mogu.
A i kao sto sam rekla-ne trazim puno.
On ima bitne kvalitete koje su mi bitne,pa mozda i bitnije od toga sto ne cisti.
Ali tu su upleteni i drugi osjecaji bili-zaljubljenost,slicni interesi,kvalitetno zajednicko vrijeme..
Kad bih birala izmedju tipa koji 100% sudjeluje doma,al koji mi nije ni nesto privlacan ni zanimljiv i izmedju ovog mog koji mi je (bio) zanimljiv i privlacan,al falican po doma-ocito je sta bih izabrala.
Nisam stavila svoj brak na javni forum,jer ne znas tko sam i ne znas tko je moj muz. OMG
I iskreno,mislim da ti imas nekih problema. Tvoje izjave su pune neke gorcine.
Nazalost,ne mogu uopce citati ovakve optuzujuce izjave. Kao prvo,nisi razumjela nista sto sam napisala,kao drugo,izvukla si par premisa koje ti se svidjaju i vrtis istu spiku, samo s ciljem da se istreses. Ako ti je tako lakse,ok.
Nevjerojatno koliko smo različite. Neke pišu da ga treba ostaviti, pa sa bebom otići ( kamo otići? roditeljima? ili svi imaju stan i novac u rezervi) zato što on ne želi prati WC (nije samo WC, znam). I onda po sudovima vući dijete, svađati se kada i kako ga viđati( imam jako loših primjera u okolini kad se male djece i dijeljenja ih između mame i tate, ma ni ne treba okolina, pogledajte samo Severinu i njenog bivšeg i jadno dijete).
Zar nije lakše poraditi na odnosu, pogotovo ako ga još uvijek voli i poštuje, i ako je to obostrano. Mama mora prije svega misliti ma svoje dijete, a onda na sebe. I radi djeteta mora ponekad protiv svojih želja i uvjerenja. Unatoč homo balcanicusu. Koji uživa na kauču, umoran, jadan ( vidim da mnogi ne shvaćaju sarkazam u mojim postovima, pa da pojasnim, ovo "jadan" je sarkazam), češka jaja i kaže djetetu da mu da mira...Brrr. Zašto oni to mogu? Zašto smiju? Nije to samo odgoj, to su i geni kameni
Ali, odlučno sam protiv vikanja na muža, i na ženu. To nije pristojno i gotovo. Onakav pogled koji kazuje koliko ti je u tom času gadljiv, dovoljan je. Ali, u tom času. Jer, vi ste tim, na istoj strani, morate dalje. Ma ne morate, ali oženili ste se "u dobru i zlu".
A opet možda je razlog nezainteresiranosti za bračnog druga i seksanje onaj najuobičajeniji. Ima drugu/drugoga koji ispunjava seksualne želje (a možda i neke druge želje).
Čule ste za "zrnce mudrosti", pa onda i upotrijebite to zrnce.
Hvala vam cure koje ste razumjele o cemu pricam i hvala na savjetima (Lili,perla,bubica,mima,beti,flopica,zuska,uh-puh,annvilli,zasad skulirana,vikki,marta,n.grace....)
Ono što je najbitnije za funkcioniranje partnerskog odnosa dvoje ljudi je da oboje rade na kvaliteti odnosa i da oboje pristaju na kompromise.
Kad se samo jedna strana trudi... obično dovede do raspada sistema kad toj strani pukne film.
Svi savjeti sa ovog topica usmjereni su na ono što pokretačica topica može/ treba napraviti ili ne napraviti i to je ok, ali to je samo jedna strana. Nužno je da nešto napravi i ona druga.
Pišem iz dugogodišnjeg iskustva.
ja ću samo kratko...
ne možeš se uvijek truditi za dvoje!
ne može jedan uvijek vući a drugi uvijek kočiti!
za spasiti brak i održati psihički zdrave roditelje treba jednako truda s obje strane.
ako jedan njurga a drugome uopće nije jasno o čemu se radi .... puuuuuuno se truda mora uložiti s obje strane da se shvate.
i ovog prvog da objasni i ovog drugog da ima želje shvatiti.
vjerojatno ćemo se svi složiti da je trenutno stanje dugoročno neodrživo (ako sam dobro pohvatala AQ)
što se može učiniti?
1. pitati samu sebe: volim li ja još uvijek tog čovjeka i mogu li zamisliti da s njim živim slijedećih x godina
a)ne volim-shvatila sam da s njim ne mogu. ok, možeš se razvesti kad se za to stvore uvjeti
b) volim- 1) možeš nastaviti podmetati svoja leđa dok ne crkneš- brak je neodrživ jer ćeš crknuti
2) možeš nastaviti podmetati svoja leđa i pritom vikati na partnera-
a) partner je reagirao na viku i uključuje se u suživot- brak je održiv
b) partner ne reagira na viku- ti ćeš crknti a crknut će i vaš odnos- brak je neodrživ, možeš se razvesti kad se za to stvore uvjeti
3)uvidjela si da podmetanje svojih leđa i vika ne pale
a) možeš shvatiti da uporno ponavljanje neučinkovite metode neće ništa promijeniti i pokušati stvari sagledati drugačije( uzeti tetu
čistilicu, promijeniti raspored, razgovarati na drugačiji način,promijeniti prioritete, sexsati se da se smiriš.....
1) upalilo je, on više sudjeluje ili se ti bolje osjećaš ili oboje- brak je održiv
2) nije upalilo, i dalje si umorna i ljuta - brak je neodrživ, možeš se razvesti kad se za to stvore uvjeti
jesam li nešto zaboravila?
čini se da je svaka od nas u nekom trenutku bila na krivom mjestu u tablici. neke su na neki način to riješile. neke nisu.
bezvezan mi je stav da brak mora funkcionirati na principu 50:50. evo Tanči kaže da je njoj u redu da sve doma radi sama. meni je to užasno ali tko sam ja da njoj takvo nešto određujem.
ljudi imaju otvoren brak. meni je to užasno. to mi ne daje pravo da sudim onima kojima je to ok.
AQ, imaš pravo na svoje nezadovoljstvo. želiš nešto promijeniti. učini to tako da na kraju budeš zadovoljna.
sretno!
ja sam sve radila, sve određivala kako treba raditi i bila ljuta. vikala nisam jer mi je nepojmljivo da vičemo jedno na drugo.
kad sam se posložila uvidjela sam-da smo do lošeg odnosa došli zajednički
- da djeca ne samo da mogu preživjeti s njim nego se pritom i super zabavljaju
- da on može kuhati i ići u nabavku a ja čistiti
- da on neće u parkić ali hoće na sljeme
- da nemam pravo potezati što sam ja radila 91 i zahtjevati da zato ne spava kad je umoran
-ali imam pravo biti umorna i otići spavati, čitati ,šetati...
- svaki put kad se jako naljutim to mi je signal da razmislim kako mijenjati stvari
....
- no sex no love- i s moje i s njegove strane, bez bliskosti ljudi se udaljuju
Pratim, i mislim dal da kaj pisem...
AQ, ako je ikako moguce, daj dijete u vrtic, i za to vrijeme obavis sto vise posla. TM se, bojim se, nece znacajno promijeniti, ako do sad nije shvatio da mu se zivot dolaskom djeteta promijenio. S druge strane, za godinu-dvije, kad ti dijete poraste, bit ce ti sve puno lakse. Ako vam financijske mogucnosti dopustaju, teta cistilica jednom tjednom bi ti jako olaksala zivot.
Bila sam u vrlo slicnoj situaciji kad smo dobili prvo dijete, ali nekako se sve sredilo. MM je preuzeo dosta brige oko djece (dok je doma, radi vani), a i ja sam dosla k sebi kad je klinac malo porastao. Nisam ni ja bila skroz normalna dok sam bila na porodiljnom, nije to za mene. S drugim djetetom sve je bilo puno jednostavnije.
Nova sam na forumu i ne želim nikome "soliti pamet", mene je pak "ubolo u oko" ono da on surfa ili tipka po mobitelu dok je sa djetetom, i ono da ne sjeda za stol sa vama, nego kad se vi maknete... Te neke stvari, kao što su igra sa djecom ili zajednički ručkovi (kada su oni mogući, znamo svi kako turbulentan dnevni raspored zna biti) povezuju obitelj i čine je - obitelji. Zbilja si divne savjete dobila, na tebi je da procjeniš koji bi mogao dati rezultate u tvom slučaju.
Kod nas je pak situacija takva da MM ne pomaže puno oko kuće, ne kuha, ne čisti WC, ne pegla, ali zato se zbilja razumije u tehniku, popravke svih vrsta i oblika, radimo oboje podjednako pa je tu "vaga" na sredini, predivan je i brižan otac i nikada mu ništa nije teško napraviti za našu djecu - odvesti nekud, učiti ih svirati, igrati sa njima društvene igre, otići u školu na informacije, pomoći oko zadaće... Pronašli smo neku sredinu, bilo je potrebno puno kompromisa i razumijevanja, ali sada smo nakon 15 godina veze i 11 braka sretni i zaljubljeni kao na početku veze. Od srca ti želim da se kockice i vama poslože, ali naravno, bez truda i želje sa obje strane rezultati će teško doći.
Po meni se nekoliko stvari tu skupilo.
Prvo, nemate isti pogled na stvari što je važno, što nije, što bi se moralo napravit a što baš i ne...spomenula si kuhanje - on smatra da se to baš i ne mora, pa svakodnevne duple šetnje i sl.. I rješenje je svakako u kompromisu, ti malo popusti, npr možeš jedan dan i ne kuhat, skuhaj jelo za dva dana, nekad dijete i nemora u dvije šetnje, nek tata izabere što će raditi..
Drugo, tebi se sve sručilo na glavu i došlo je do zamora, to je normalno...a on još ni nije svjestan što ga je snašlo s obzirom da ti odrađuješ većinu poslova, pa nezna zašto zaprav šiziš - iako mu ti i kažeš zašto al nije to to. čovjek zna samo ono što osjeti na vlastitoj koži, nažalost.
I treće i najvažnije...smatram da je on tako pasivan i ne mrda jer misli da ti trebaš sve kućanske poslove odrađivat samim tim što si doma. Fer ili ne, a žene su vidi se i na ovoj temi sklone reći da to nije u redu, za mene je to svakako očekujuće, pa i u redu...Bez obzira na spol..Evo, da ja radim a muž ne, bez laganja iskreno priznajem da bih očekivala da preuzme 90 posto kućanskih poslova...I ne samo to, nego u tom ne vidim ni išta loše...Vrijedi i obrnuto...ak bi on radio a ja ne, ne bi mi palo na pamet očekivat da stere veš i riba wc.
Posljednje uređivanje od anin : 30.07.2015. at 00:29
Pa i ona radi, samo sto radi nocu jer po danu ne stigne.
Po meni uopce nije toliko bitno tko radi koliko i gdje, vec ako te netko s kim zivis i koga navodno volis moli za "pomoc", onda mu, jebiga, pomognes.
tenk you, jennifer g, već mi se ne da ponavljati ono što sam već napisala.
report današnjeg dana-super dan! Bila na pivi s curama, došla doma, poslala ih u parkić (nije bilo tenzija ni negodovanja), za to vrijeme pospremila nered.. kasnije mu predložila da i on ode na pivicu...otišao...ja se tad pograla s malenom, nahranila ju-zapravo to mi je maksimalno uljepšalo dan-ona je danas jela solidno, ma super, pao mi teret sa srca!!
Oni sad spavaju, ja radim, sretna!!
Pa dobro,a kad ti spavaš?! Evo sad je 1 i44 i jošsi na netu.
Radim preko neta
Ok,znam da si rekla da radiš,al i kad spavaš?!
AQ pročutala sam cijelu temu na tvoj problem. Možda sam neke postove preletila ali razumijem šta te muči....
Da, voliš ga i on voli tebe,zajedno volite svoje dijete ali te to sve skupa izluđuje i iscrpljuje i u biti si u začaranom krugu. Savjet koji su ti dale cure da moraš sebe mjenjati je u biti točan jer moraš promjeniti i sebe da bi promjenila njega.
Točno znam kako se osjećaš jer sam u jednom trenu našega života i braka i ja bila u sličnoj situaciji jedino što ja nisam radila od doma nego sam svaki dan išla na posao... sve je bilo odrađeno ali nazadovoljstvo i frustracija u meni je rasla, često smo se svađali a sexa nije bilo ni u primisli. Tonuli smo.
I onda sam nakon 100. razgovora sa frendicama i čitanja foruma i sl. odjednom pogledala sve nekim drugim očima, pa čak i sebe.I bila sam svjesna svojih greški jer sam i ja nastupala slično kao i ti, dosta agresivno i imala sam ispade ljutnje. Jednostavno bi mi tlak skočio na 1000 kad bi se poslije zajedno pojedenog ručka(koji sam ja skuhala večer prije) on zavalio na kauč na popodnevni odmor (na stranu to da on radi fizički teži posao od mene -jbg. nemožeš odmarati svaki dan-imamo djecu koja traže svoje i moramo ispuniti te obaveze koliko god bili umorni).Jedan dan sam se samo sjela kraj njega na kauč i rekla mu mirnim tonom da sam i ja imala naporan dan na poslu i da bi se i ja sad najrađe legla ali.. sa starijom kćeri treba napraviti zadaću, sa malim se treba poigrati, treba počistiti stan i otići u dućan i da nemam čarobni štapić te ako ne želi da bacim kroz prozor i njega i kauč neka se ustane i skuha kavu i da popričamo o podjeli obaveza jer ću ja ravno za 5 minuta dobit slom živaca .... stvarno više nisam mogla-pucala sam po šavovoma. Vidio je da je vrag odnio šalu i kad smo popričali, najveći izgovor je bio upravo: pa reci mi šta da napravim i napravit ću
Moraš mu dati do znanja kad ti je teško, pokušaj ne raditi navečer nego popodne-neka on malu izvede u park, nek odu na kavu i na sladoled a ti odradi posao da ne trebaš po noći. Ne mora kuća biti kao apoteka-bitno da su zadovoljene osnovne norme čistoće, ne mora biti sve po špagici i sve uvijek popeglano i pospremljeno u ormar-jbg opusti se malo, odspavaj nekad pola sata sa malenom popodne daj i sebi oduška jer ovako ćeš izgorit.
p.s.
samo da naglasim...i kao su klinci sad već veći(14 i 8 god) i stvarno odrađuju dio kućanskih poslova:vađenje posuđa iz suđerice, stavljanje veša sna sušeje, skupljanje veša, usisavanje, brisanje prašine(ponekad i brisanje poda), pospremanje igrački i njihove sobe naš stan je uvijek u neredu
Vec sam.napisala da malo spavam. Nekad to bude od 02 do 08. Nekad od 03 do 07. Nekad od 00 do 09. Kako kad. Manje spavam,al ide. No,to mi nije neki problem. Funkcioniram
funkcioniraš al to ne može tako dugo, poslije nekog vremena ćeš puknut od neispavanosti.
i nemoj njemu još tako reći : Mogu ja funkcionirat s malo sna, nego jako sam umorna i iscrpljena spavala sam samo 4 h. Ljubavi de malo uskoči.
Ja isto cijelo vrijeme pratim, ali nisam se uključivala jer moja priča nije ohrabrujuća i zato nemam savjet.
Ali sam htjela reći da mi se dosad najviše svidjelo ovo što je napisala dodagoda.
Većina mojih prijateljica funkcionira upravo tako-sve imaju na pameti one, a muž odradi kad mu se kaže, s duljim ili kraćim vremenom odaziva.
I svaka, ali baš svaka kaže-ali to mi nije dovoljno, jer je opet psihički teret na meni, ja moram misliti na sve i organizirati, dati zadatak i ponašati se kao vojni zapovjednik, a htjela bih se psihički oteretiti.
Nemam pojma kako to postići.
Negdje tamo je Zuska dobro napisala da za uvidjeti što zahtijeva kućanstvo i dijete samo treba zdrav razum, međutim to ne mijenja na stvari, ono što ga ne smeta i nije mu bitno on-ne vidi.
U biti je najvažnije to kako se osjećaš, ako ga još voliš i vidiš da on voli tebe, isplati se pokušati, po meni ovako kao dodagoda.
Jednom kad ljubav nestane, znam, dođeš do toga da te živcira kad on diše, a kamoli kad ne sudjeluje ni u čemu, i tad se može postaviti na glavu i promijeniti preko noći, ali ako je prekasno-prekasno je (jel studena napisala isto? ne znam, šaljem zagrljaj razumijevanja tko god da je to bio)
Svimbalo nisam te skužila u kojem smislu tvoja priča nije ohrabrujuća (ako nije predirektno, ako je zanemari) niste uspjeli rješit "te probleme"?
Nismo, ali je tu još bilo nekih drugih okolnosti o kojima ne bih.
Samo sam htjela reći AQ da ju razumijem i pružiti joj podršku.
AQ, kroz to sto prolazis proslo je nebrojeno zena. Svaka je nasla nacin da prevazidje situaciju, najcesce prilagodjavanjem na istu, a poneka i razvodom. Jako ih je malo (ako ijedna!) rijesilo problem na idealan nacin - apsolutnom promjenom muzevog ponasanja skladu sa sopstvenim zeljama, te takav iskljuciv pristup ni ne savjetujem. Ako ga jos volis i smatras da su vas brak i porodica koju imate vrijedni borbe, pokusaj da rasteretis sebe.
Ja sam to rijesila tako da sam polozila dva preostala ispita i zavrsila fakultet, nasla posao VAN kuce, tetu cuvalicu sa kojom sam imala dogovor oko peglanja, usisavanja, prasine i kuvanja obroka za bebu. I dan danas me boli lijevo uvo ako neko smatra da bi kuca mogla biti vise cista, ves preciznije ispeglan i rucak vise slan. Odredim sta su mi prioriteti, a za ostalo se ponasam po muskom receptu. I otkad u svojim ocima ne izgledam vise kao tudja krpa, osjecam se neuporedivo bolje.
Doduse, mislim da se zene nekada previse daju i djeci, ali to je vec neka druga tema. Za djecu su odgovorne, za muzeve nisu, i od muza ocekujem da postuje moje granice bas kao sto i ja postujem njegove.
Eh, da, tih prvih godina i kod mene je moralo sve biti "po spagi". Znalo se kad beba jede, uzina, spava, kaki, seta, you name it. I vjerovala sam da to tako mora. Dok nisam bila toliko jadna i isfrustrirana sto me i navelo da shvatim da grijesim. Prema sebi.
olja
Olja, izvrsno si to napisala.
Ja bih još dodala da postoje dva aspekta nezadovoljstva u braku "sitnicama". Gledano iz jednog kuta, dvoje ljudi se može voljeti, imati slične poglede na život i svijet, slagati se oko bitnih stvari ali ne razumjeti se oko svakodnevnice. Tad se može naći način za riješiti te svakodnevne sitnice, bilo podjelom posla bilo angažiranjem nekog za pomoć.
S druge strane, ta svakodnevna sitna neslaganja mogu zapravo otvoriti oči puno dubljim problemima i ubrzati shvaćanje da dvije osobe nisu jedna za drugu.
Mislim da se nitko ne razvodi zbog (ne)čišćenja stana, (ne)šetnje s djetetom i (ne)iznošenja smeća, tu samo nastane nezadovoljstvo koje raste ako se stvari ne mijenjaju i baza svjetlo na one dublje stvari koje ne štimaju.
Da, istina je da je razvod jedno od mogućih rješeenja, čak ne nužno najlošija mogućnost, ali....svatko za sebe mora doobro razmisliti što želi za sebe, za partnera i za dijete, kao i što je najbolje, a što najmanje zlo... Najgore je ako se ništa ne mijenja ni ne poduzima, to je siguran put nizbrdo.
Nije neki konstruktivan savjet kako poboljšati situaciju, samo moram reći...
Baš me nervira taj balkanski mentalni sklop. Nailazila sam na njega i kod mog muža i kod puno ljudi iz moje okoline, ma svuda. Znači to je ono: žena se rastrgala na sto strana, ali žena je, to je normalno, a on ako ne radi ništa, normalno, muško je, ili ako pomaže nešto malo ooo, pa s tim treba biti super zadovoljan (ipak je on kao jedan muškarac mrdnuo svojim cijenjenim prstom i udostojao se pomoći).
Ili ono: ma on je muško pa je smotan / eto ne zna on / neorganiziran, pa ne može on ili u najboljem slučaju ne može on baš tako kao jedno žensko... Ma ne može zato što neće ili nije nikad imao potrebu (odnosno bio je mažen i pažen kod majčice, a poslije svjesno ili nesvjesno i kod ženice). Pa ako je žena u takvom slučaju nezadovoljna, onda se ne misli da on ima neku grešku u ponašanju, načinu na koji je odgojen, nego ta žena eto nije baš...
E pa ja bih razumjela takav stav da se radi o malom djetetu ili odraslom čovjeku s posebnim potrebama, ali pošto se ne radi o ni jednome, nego o zdravoj i sposobnoj odrasloj osobi, onda ne mislim da ako jednako radimo u zajedničkom kućanstvu i oko zajedničke djece on zaslužuje neke pohvale i nagrade za to. Ništa više nego ja.
I Peterlin, svaka čast na odgoju sinova. Ja sina nemam, ali kad bih ga jednom i imala, znam da bih ga htjela tako odgajati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
