Los brak.

[autumn]

Nije neki konstruktivan savjet kako poboljšati situaciju, samo moram reći...

Baš me nervira taj balkanski mentalni sklop. Nailazila sam na njega i kod mog muža i kod puno ljudi iz moje okoline, ma svuda. Znači to je ono: žena se rastrgala na sto strana, ali žena je, to je normalno, a on ako ne radi ništa, normalno, muško je, ili ako pomaže nešto malo ooo, pa s tim treba biti super zadovoljan (ipak je on kao jedan muškarac mrdnuo svojim cijenjenim prstom i udostojao se pomoći).

Ili ono: ma on je muško pa je smotan / eto ne zna on / neorganiziran, pa ne može on ili u najboljem slučaju ne može on baš tako kao jedno žensko... Ma ne može zato što neće ili nije nikad imao potrebu (odnosno bio je mažen i pažen kod majčice, a poslije svjesno ili nesvjesno i kod ženice). Pa ako je žena u takvom slučaju nezadovoljna, onda se ne misli da on ima neku grešku u ponašanju, načinu na koji je odgojen, nego ta žena eto nije baš...

E pa ja bih razumjela takav stav da se radi o malom djetetu ili odraslom čovjeku s posebnim potrebama, ali pošto se ne radi o ni jednome, nego o zdravoj i sposobnoj odrasloj osobi, onda ne mislim da ako jednako radimo u zajedničkom kućanstvu i oko zajedničke djece on zaslužuje neke pohvale i nagrade za to. Ništa više nego ja.

I Peterlin, svaka čast na odgoju sinova. Ja sina nemam, ali kad bih ga jednom i imala, znam da bih ga htjela tako odgajati.

[annvilli]

Ili ono: ma on je muško pa je smotan / eto ne zna on / neorganiziran, pa ne može on ili u najboljem slučaju ne može on baš tako kao jedno žensko...

Autumn, pročitala si mi misli.
Ovo je fenomen. Diže mi se kosa na glavi kad čujem takve stvari. Postalo je moderno od muža radit idiota koji nije sposoban obavljat kućanske poslove. Kao da smo mi rođene s kuhačom i peglom u ruci. Tako je moja mama, koja je radila 8+ sati svaki dan, radila SVE doma, iako je tata bio spreman sudjelovati ravnopravno. Jer "ja ne mogu gledat kako on pola sata pere suđe, on ne zna kuhat, nespretan je, nije on za to, lakše je meni itd".
I nije to specifično za Balkan, ima toga svugdje nažalost.

[sirius]

Autumn, pročitala si mi misli.
Ovo je fenomen. Diže mi se kosa na glavi kad čujem takve stvari. Postalo je moderno od muža radit idiota koji nije sposoban obavljat kućanske poslove. Kao da smo mi rođene s kuhačom i peglom u ruci. Tako je moja mama, koja je radila 8+ sati svaki dan, radila SVE doma, iako je tata bio spreman sudjelovati ravnopravno. Jer "ja ne mogu gledat kako on pola sata pere suđe, on ne zna kuhat, nespretan je, nije on za to, lakše je meni itd".
I nije to specifično za Balkan, ima toga svugdje nažalost.

To bas nije Balkan nego perfekcionizam, a to je jedna drugacija dijagnoza.

[flopica]

i apropos spremenja po kući
pa moj nikada ili gotovo nikada ne obavi npr. usisavanje podova poput mene, tako dobro jel
al neću mu to reći, nek obavi kako zna, pogotovo što kod mame u životu nije ni čašu morao/trebao pomaknuti sa stola
zato obožavam čitati Peterlin i druge mame muške djece koje ih uče takvim stvarima i usađuju im navike koje će im sigurno dobro doći u obiteljskom životu jednog dana

i hbg, ne možemo ni uvijek biti sretni do bola i da nam sve paše u svakom trenutku
AQ pokušaj se prisjetiti nekih dobrih osobina koje tm ima, a sigurna sam da ih ima
dozvoli mu da obavlja stvari na svoj način
malo i ti spusti kriteerije oko higijene stana
meni je užasno važno da mi je proctor čist
a ponekad mi je malo manje važno ako ne stižemo
pa obavim/o drugi dan, neće se bome sviejt srušiti zbog toga
tako, nedje treba popustiti i ne nametati sebi i drugima previsoke standard
pogotov kad su djeca mala, to je najiscrpljujuće razdoblje
i malo poradi na snu, upiši djete ne znam, u 4-satni program ako si u mogućnosti
za to vrijeme odradi posao pa navečer provedite vrijeme skupa, tm i ti
pogledajte skupa neki film, lezite u miru i tišini...

to treba iz dana u dan, graditi strpljivo
nema ništa od ultimatum i vikanja
i javi kako ste