Ali da nebi pomislila kako je kod mene sve sad krasno i mene više ništa ne dira, da te utješim ću ti reći da sam trenutno u nekoj glupoj fazi, kad je ubio svu živost u meni, baš zbog tog svog jadnog stava. A valjda će biti bolje
 |
|||
|
|
|||
Ali da nebi pomislila kako je kod mene sve sad krasno i mene više ništa ne dira, da te utješim ću ti reći da sam trenutno u nekoj glupoj fazi, kad je ubio svu živost u meni, baš zbog tog svog jadnog stava. A valjda će biti bolje
joj, mi se ne svađamo prečesto, naročito u zadnje vrijeme, sad smo u dobroj nekoj fazi :D
al kad smo se znali posvađati, kad onako izgubiš glavu i živce, svašta smo si znali izgovoriti jedan drugome u totalnom bijesnilu. i to čak više ja nego on. nije to dobro. s jedne strane imaš neki filing da možeš puknut do kraja i sve izgovoriti i da će sve sjesti na svoje mjesto i da onaj kome su riječi upućene zna da tako ne misliš (iako biraš one koje će ga najviše u tom trenu povrijediti), al ipak treba osvijestiti da treba paziti što i u najvećoj ljutnji i najvećem bijesu izgovaraš. riječi ubijaju isto.
Onda je moj mrtavcvijeta73 prvotno napisa
Ja u najvećem bijesu to nisam njemu nikada izgovorila.
Mene je mm uspješno riješio agresivnosti na riječima koju sam donijela iz roditeljskog doma. I bolje mi je ovako.
Ništa nije radio, ali mi nakon prvog puta nije vratio istom mjerom. NIKADA više mi nije palo na pamet to ponoviti.
Oh, ali misliš.
Da ne misliš, ne bi bile rečene.
Pa nismo djeca.
Imamo neku samokontrolu, zar ne?
Odnosno, čak i da ne misliš zaistač, biraš riječi da povrijediš. To je očit znak samokontrole, samo obrnuto.
Ovo, što je njoj rečeno, mišljeno je i izreklo se.
NE radi se što konkretno izgovoriš, radi se o tome da bodeš tamo gdje znaš da drugu osobu najviše boli. To ne treba biti ništa vulgarno ni prostačko. Dovoljno je reći da si debela. Kraj priče.
A s druge strane probaj razmisliti da li ti nešto radiš što njega boli? Možda ga boli ako nemaš povjerenja da mu prepustiš dijete. MM bi bio jako osjetljiv na to. I na još neke stvari (nebitno). Želim reći - jako dobro znam kako bih ga mogla povrijediti, a i on mene. ALi ne želim. Želim živjeti u miru i biti zadovoljna, a on isto. Ide mi na živce njegova inertnost, ali sam sigurna da njemu barem isto toliko ide na živce moja hiperaktivnost. S godinama smo se naučili tolerirati i kao Pollyanna gledati u tome dobru stranu. Gledam djecu i točno se na njima vidi kako uče od nas. Moram reći da su (za sada) dosta dobro ispali. Ne trudimo se odgajati ih, trudimo se više živjeti tako da nam svima bude dobro. Kod nas je to dalo rezultate. Ima stvari koje me i dalje smetaju, ali bratemili, s manama se može živjeti. Ali ako ljudi imaju sistemske greške - bjež od toga!
Ja se slazem s Evelinom i poznajuci lavko ovako preko foruma ona radi jako puno na sebi.
Njega neka bude sram. Sta bi se dogodilo da mu uzmes tablet i stavis sa strane i zamolis ga da ga ne uzima npr. narednih 2 sata?
oko mene je toliko losih brakova ma prave ekonomske zajednice nista vise i to je bezveze :/
pa zivot je jedan i jednom se zivi.
Kod nas kao i u Cvijete. Ne svadjamo se precesto. Ali kad se svadjamo, ja cesce izgubim zivce i znam svasta reci... on se vise zatvori i suti i mogao bi sutjeti danima... al ja ne mogu zivjeti u sutnji... tako da pola sata nakon svadje sve zaboravim i nastojim pomirit.
Al ne mora uvreda bit samo nesto grubo receno u afektu... meni bi puno veca uvreda i pritisak bili da md mislim da sam ja losa majka i da znam da me kriticki promatra. To sto se tu i tamo posvadjamo da se sve ori, mi nije prebitno.
lavko, rekla si da mu se sve češće omakne psovka, šiz, uvreda.
Rekla si i da si mu "dala do znanja" da tako više ne može.
Kako si to "dala do znanja"?
Hoću reći, vidljivo je iz aviona, to nije bilo dosta.
Glupo mi je davati filmske prijedloge kako nekom vratiti milo za drago, pa nismo idioti.
Ali u tim trenucima, mene ponekad opere pasivna agresija.
Recimo, već se vidim kako, u slučajevima neophodne komunikacije, ostavljam poruke po stanu sa potpisom "jebena glupača".
Ili kako se, prilikom nekog predstavljanja, rukujem s nekim i govorim "drago mi je da sam Vas upoznala, ja sam jebena glupača".
Ili, ako zvoni telefon, predstavljam se kao "stan gospodina x i jebene glupače".
I tako apsolutno svaki put u bilo kojoj situaciji.
Samo, kaj je...to vraćanje milog za drago i sitne provokacije, to je imaginacija, to je bedastoća, koju u bijesu zamišljaš kako bi ti "sjelo" da se vrati...
ali to nije poanta.
Tog ne smije biti.
To će tvoja kćer jednog dana možda birati kod muškarca.
To će joj biti normalno.
I zato to ne smije postojati.
To je jedino, baš jedino, što bih ja takvoj osobi rekla. Ako tada ne shvati koliko griješi, nikad neće.
Evelina, meni niti u ludilu ne bi na pamet pao takav pasivno agresivni teror.
To mi je 10x gore nego u afektu izreceno :" jebena glupaca".
Pa lijepo kažem, to je imaginacija.
To je ono što bih zamišljala, ne stvarno učinila.
Kao što ne bih ni u kakvom afektu tako nešto svom partneru izjavila.
Niti naknadno opravdavala taj afekt.
Afekt je često opravdanje za bezobzirnost.
A prečesto opravdanje za bezmudost.
Ako misliš da ti je žena jebeni idiot, onda to misliš i bar onda stani iza toga, a ne prikrivaj to "afektom".
Afekt je za slabiće.
U nekim momentima i ja sam za muza mislila da je ( tj. da se ponasa ko ) jebeni idijot.
U nekim drugim da je Supermen.
Nekako mislim da je presudno to da ne mislim da je za stalno jebeni idijot.
kako rekoh, slažem se da treba paziti na riječi.
al, eto, priznajem, u više navrata sam mu rekla da je hebeni idiotski kreten. možda baš tim riječima. a možda i gorim.
isto.Al ne mora uvreda bit samo nesto grubo receno u afektu... meni bi puno veca uvreda i pritisak bili da md mislim da sam ja losa majka i da znam da me kriticki promatra.
iako, ponavljam, ne treba ni te uvrede olako shvaćati.
Postoji razlika između "mislim da si jebeni idiot" i "mislim da se sada ponašaš kao jebeni idiot i molim te, prestani".
Moj muž nikada, nikada, ali baš nikada ne bi prešao preko ovog prvog.
Imali mi šestoro djece i koliko god hoćeš godina iza sebe.
Ne bih ni ja.
Osim u slučaju da mi, onako kako je junački izjavio uvredu, junački dođe, prijeđe preko svih svojih, oh, tako opravdavajućih i samopodrazumijevajućih, osobina ličnosti poput "zatvorenosti" i "teške emocionalne dostupnosti" i ispriča se.
Tad bi eventualno mogli razgovarati.
O podjeli imovine.
Ne, šalim se. Šala, šala.
Hoću reći da, čak i da jest afekt (uzmimo u obzir da su ljudi različiti), morao bi biti čovjek koji može i zna kako to povući, anulirati.
I nikad, nikad si to više ne dozvoliti.
Vi ste svi nešto uvredljivi. Kad bi mi tako dizali nos zbog nekoliko uvredica, psovki, hebenih idiota i seljačina, seoskih budaletina, kretena bez kontrole...ne bi nikad ni pričali. Ja mislim da je to zdravo za vezu. Kažeš što misliš, ne držiš ništa u sebi jer to nije zdravo i super. Nema onih pritajenih ružnih osjećaja, glasan si u tim svojim emocijama i sve ok. Ali treba biti isto tako glasan u emocijama i kad su one pozitivne stvari u pitanju. Znači kad se mrzimo, mrzimo se do kraja a kad se volimo ludilo nam je. Pa ja nekako mislim da je problem kad se samo mrzimo.
Eto, baš to velim.
On je to mislio.
Zašto je odabrao ženu za koju misli da je jebena glupača?
To ne znamo.
Enivej, to je možda zdravo za tvoju vezu, jer ste očito na isto nasađeni i to je vama okej, i to vama tako funkcionira.
Sve pet.
Očito ona nije takva i to joj ne sjeda.
Ne želi da se s njom tako razgovara.
Zašto i bi?
po meni nije najbitnija uvreda ko uvreda, nego u kakvoj atmosferi inace zivite, iz dana u dan. I ja sam mom znala (i znam) reci svasta, ali ne zbog ovakvih stvari kao kod lavko (samo zato sto nesto nije napravio kako sam ja htjela), i preko toga se predje ako je to stvarno ponekad i u afektu, ono svadja, poviseni tonovi, svi zajapureni, to se nekako da razumjeti.
Joj kako si ovo pametno sročila.
Bila sam kod psihologice. Savjetovala mi je da ga sad pustim i da komuniciramo samo osnovno do idućeg tjedna koliko god bilo teško. On treba inače vremena da se ohladi, mene puno brže prodje. Ta uvreda i nije tako strašna da se nije složila na sve ostalo-debela sam mu, kvoca non stop, pa ne bi pomagao, ne bi se uključio..ali kaze moja psih da on nikada neće ni biti drugačiji roditelj, i da će više dozivljavati dijete kad poraste. Na meni he da se pomirim s tim da nećemo očito nas troje šetati držeći se za ruke uz zalazak sunca. On je koncentriran na posao, zaradu..ja na odnose.
I dodatno je iziritiran mojim višegodišnjim dramama, razgovorima, raspravama, slomovima..tako da sad nasam sspomen razgovora ima alergiju. Da li je to u redu? Ne znam. Ali vidim i ja da nema živaca više. Njemu je u bekom trenutku puklo.
On je dobar čovjek. Samo je iza nas puno drame.
Pa iseli onda to kazalište iz svoje kuće i iz svoje glave. Očito nije donijelo ništa dobro.
Istina. I ugrizem se za jezik da mu ne izgovorim prvo (radi uvrede) ili drugo (da se ne umisli).
Pratim temu, ne znam šta bih rekla. Mislim, da, sa jedne strane razumem ja to, posao, zarada, ovo, ono. Ali koliko se sećam i ti si zaposlena?
Neka je njemu dopušteno da pukne totalno psihički, ali veš i suđe je valjda u stanju da raskloni i u najvećem nervnom rastrojstvu, a i brisanje prašine recimo i bacanje smeća ne deluju kao grozno težak zadatak...Da MM preleži ceo vikend, ja bih valjda zvala Hitnu jer bi znala da mu je ozbiljno loše...
Ne znam, neke stvari u životu ne možeš okačiti u orman da čekaju bolja vremena. Obične životne obaveze se moraju raditi stalno, a ni dete nije Tamagoči, da se može isključiti po potrebi.
Ali, da, i ja bih rekla da se sve svodi na to da li se tebi ta perspektiva sviđa ili ne...
Pa i Trina je opisala bas kako je tebi psihologica rekla. On je takav tip roditelja. Prihvati to ili nemoj. Ali mi se cini da je problem kod tebe, ne kod njega.
E sad, ne pratim bas tvoje postove, vidim da se spominje neka tezina, tj. kg. Jesi mozda na dijeti? Kad sam ja bila na dijeti bila sam grozna psihicki, jadna, zivcana, sve mi je smetalo.
Da. Problem je u meni što mi je teško to prihvatiti. Nemamo isti pogled na roditeljstvo. Ni pristup.
Bingo!
Ja ne mislim da probleme treba rješavati nego da ih treba riješiti. Ili presjeći. Ove stalne drame imala sam u svom roditeljskom domu i dosta mi je bilo za sva vremena. Ali definitivno me od drame izliječio mm koji mi je pokazao da može i drugačije, a ja sqm bila voljna to isprobati.
od kada forum dopušta riječ jebeno?
a ne da ****(h--i---pp)
Da, kad bi se to moglo tako. Lavko se super nosi sa svojim kazalistima u glavi. A on, nek napravi kompromis, nek pokaze da mu je stalo, zato jer je tebi to vazno. I nek baci tablet na neko vrijeme u ladicu
Jasno je to meni. Ali imam traume iz mladosti kad je u pitanju kućno kazalište. I nikad to ne bih priuštila svojoj djeci. Oni će imati neke druge traume iz svog djetinjstva. Nitko nije cijepljen protiv toga. To je život. Ponavljam, jer je ovo topic o izazovima roditeljstva, da treba dati sve od sebe da nam svakodnevni život bude baš takav kakav bi poželjela svojem djetetu. Pa kad već mora biti kazalište, zašto ne bi glumili da smo bolji nego mislimo da jesmo?Da, kad bi se to moglo tako. Lavko se super nosi sa svojim kazalistima u glavi. A on, nek napravi kompromis, nek pokaze da mu je stalo, zato jer je tebi to vazno. I nek baci tablet na neko vrijeme u ladicu
Ja sam uvijek bila sklona drami ali kako redovito idem na terapiju, dramu drzim dost za sebe. U stresnim situacijama drama malo eskalira. Zapravo tu ja imam sistemsku grešku i prije se nisam znala nositi s njom. Otkad je doslo dijete skulirala sam se i.idem redovito kod psih jer ne bi bilo dobro da sve pustim van.
Moj muz je bio uz mene cijelo vrijeme. Dozlogrdilo mu je kad je najmanje trebalo-kad smo dobili dijete. I tu me razočarao jer nije mogao prijeći preko trudnoće i psihoze. Kao da još to drži u sebi. I svaka rasprava kod njega izaziva odbojnost jer smo imali puno previse rasprava.
ja sam.mu zahvalila na svoj podrsci i ponovila mu to vise puta al taj neki prag smo presli.
jebeno dobrood kada forum dopušta riječ jebeno?
a ne da ****
Lavko..ovaj post me podsjeca na mene. Mi smo imali jedan gadan period u trajanju citavih 5 godina, gdje je mene MM ubijao u pojam sa svojim vjecitim kenjanjem oko jedne odredjene teme, crnjakom i slicnim. (Prestao je ventilirati na taj nacin, kad mi je u zaru borbe rekao da se krecemo prema razvodu, a ja sam njemu na to rekla da sam vec downloadala zahtjev za razvod, pa se stiltao.)
Tih 5 stresnih godina je mene dosta psihicki ostetilo i sada sam psihicki slabija i na ostalim podrucjima, teze podnosim stres, a da mi ponovo pocne tako kako je ventilirao tih 5 godina, ma ne znam...mislim da bi fizicki krenula na njega. Defintivno bi mi se zacrnilo pred ocima, to bi me totalno dovelo do ludila. I do razvoda. Nikad, ali NIKAD vise ne zalim tako zivjeti.
On se skulirao prije nekih 1,5-2 godine (ovak otprilike). Imamo pojedinacne epizodice gdje zapadne u taj stari odvratni modus operadni, zakacimo se, ali prodje - rijetko je. I zato podnosljivo.
Zelim reci, da mozda i tvoj M nekako tako gleda na taj period kada ti ti imala tu svoju "sistematsku gresku", pa je on bio uz tebe. Mozda ga je to vrijeme toliko istraumatiziralo da ne moze vise ni primirisati drami i kazalistu, dugotrajnim razgovorima i slicnom, a da ne dobije siz i da instantno ne zapadne u ludilo. I onda on lici na parni lonac, a ti jos potpaljujes vatru tranciranjem necega i nekom dramom. Beznadezno...
Mislim da bi mozda trebala promijeniti pristup tvom muzu i odabrati neki gdje se koristi vrlo malo rijeci
Mozes probati izvuci iz njega nesto, ili dici ruke od vas.
Ja znam i kako se iz mog mogu izvuci cuda, ali to onda nisam ja.
Ja bi trebala biti malo manje cvrsta, njezna i mila, komunicirati cvrkutavim umilim glasicem, pa dragi, pa ljubavi, pa molim te mozes li...joj micek, da nisi mozda zaboravio....vec 2 dana spremit kuhinji...cvrk...cvrk, ajd jel bi mozda mogao? Ja cu ti pomoci ustati sa kauca! Cmok, cmok! Pa cu se onda u izvlacenju s kauca, srusiti na njega, pa malo strastvenog mazenja kad smo vec u horizontali....
I tako slicno za svaku stvar.
Al ja sam tip koji ce reci: Dobro do kad ce ta kuhinja smrditi?! Nemam taj talent da mogu cvrkutat kad me ulovi zivac. Inace nisam cvrkutava. Na moju zalost.
Imam jednu cvrkutavu prijateljicu. Kaj je ta napravila od svog muza??!! Cuda! (Da, napravila!
A za "jebenu glupacu" bi rekla da je ruzno, nepotrebno i jako uvredljivo. Nakon sto bi mu vratila uvredu sa 2-3 druge, sutila bi mu najmanje 3 dana, dok ne svarim. I koristila bi malcice pasivnu agresiju, cisto da mu dogadjaj dobro ostane u sjecanju i da razmisli drugi puta da li me zeli uvrijediti.
Ali nije bas neko svjetsko cudo.
joj Uh-puh
u pravu si milion posto
koja zna zacrvrkutati
pomaziti se, uvjeriti ga da je on jedan, jedini neponovljivi...
ima sve
od kretena napravi plastelin kog oblikuje kako hoće
samo to treba znati
ili htjeti
E sad mi je lakše. Do sad sam mislila da partneri svih forumašica skoro pa kakaju roze ružei nije mi bilo jasno kaj to s nama doma ne štima. A kad vidim da i kod cvijete zna biti paljba, da trina koja ima četvero djece (u mojoj glavi je ideja da sve mora biti savršeno ako se par odlučio na četvero djece) uredno odrađuje fajtove doma, e sad znam da smo normalni.
Lavko, i ja mislim da ga ne možeš mijenjati. Sjedni sama sa sobom i vidi možeš li ga takvog prihvatiti ili ne, želiš li većinu stvari oko djeteta odrađivati sama ili ne.
I sigurna sam da je on sam sebi idealan tata i da se ni jedan otac ne bavi djetetom više od njegaImam točno takvog doma. Čini mi se da sam negdje već i napisala da je on šlampavi OKPovac, a ja lijeni perfekcionist
Baš je ovako kako uh-puh kaže..da ga gladim peruskom i cvrkucem, dobila bi sve. A ja sam nježna ko slon. I taktucna isto tako. I ne mogu ne sjest i raščistiti probleme. Ali realno ja više nemam tu mogućnost s njim. Kaže moja psih: iduće dvije godine samo cendrajte..
Ja sad moram naći način da prihvatim što moram, promijenim što mogu.
I izdržim ovu šutnju sada jer mislim da ću dobiti čir koliko me to pati.
Uh- puh potpis.
A moram se zgražati na rječnik pojedinih parova.
Nije mi novo, znam da su si mnogi na "pas mater" ali ne mogu, jednostavno ne mogu shvatiti da netko svom partneru kaže uvrede, psovke kakve tu čitam.
25 godina sam s mužem.
Prošli smo i prolazimo svašta, ali nikad, ni u kakvoj svađi, bijesu... mi jedan drugome ne psujemo i ne vrijeđamo.
Nikad!
Ja si to ne mogu zamisliti.
Kako da ja njemu opsujem mater ili on meni?!?
Gdje je granica? Gdje je uzajamno poštivanje?
Svađa i ljutnja nije opravdanje za takvo ponašanje, a ni komentari o izgledu.
Svi ćemo posijedit, ostarit, udebljat se, izgubit zube...
To nije razlog za uvrede.
Ni predbacivanje.
Meni moj muž nikad nije komentirao izgled na ružan način.
Čak ni onda kad ja kažem da sam debela, on zna reći:" ma nisi, ta žena mora imati obline"
I ja znam da on tako misli.
I meni je to super.
Jer čak i onda kad stvarno izgledam loše, on mi pomogne da se ne osjećam loše .
Lavko ja ne ih rekla da je jedininqcin da to trebas prihvatit, sutit. Bit netko tko ti nisi
postojei drugi izbori sta ne?
ja.nisam toliko protiv "drame" kod nas se ori i gori kad je svadja izbacimo to i za pol sata ko da njstq nije bilo.
puno je i do temperamenta supruznika
Pa sutiti ne mogu, to onda nije zdrav odnos. Ali moram biti smirena u razgovoru, jer sve ostalo nas vodi u kaos.
Nije ideja da šutiš nego da u puno manje riječi kažeš šta te muči.
Bome i mi se jako čuvamo uvreda. Ma ne znam kako da se svađamo, ili da je tiha misa, nikad nismo "častili" jedno drugo bilo kakvim nazivima. Ja znam da mu uvredu ne bih oprostila (smatrala bih je izdajom, ni manje ni više, ježi ga, takva sam, valjda tašta), a mislim da bi i s njegove strane bilo isto. Ne znam, riječi se ne zaboravljaju samo tako, kad tad iskrsnu u nekoj svađi za godinu dvije, i sve ispočetka. Možda je to i od doma, nikad nisam čula svoje da se vrijeđaju, iako su se znali zakačiti, a njegovi se pak ni ne svađaju, bar ne pred publikom.
uh puh super ti je post.
i privatno i u poslu, jedne devize se uvijek držim: Rob si svake riječi koju si izgovorio, a gospodar one koju prešutiš.
Tanči, ne znače svima sve riječi isto, svaki par ima svoj način komuniciranja ljutnje, kao i ljubavi.
kod nas isto u žaru borbe znaju pasti neke riječi "ispod pasa" kategorije ko ta glupača, da je ugodno - nije, ali kasnije se smirimo i pričamo o tome i ispričamo se jedno drugome. Svjesni smo i on i ja da ne mislimo to zaista, nego to kažemo u trenutku velike ljutnje, tako da ne shvaćam ih nešto dramatično, više se fokusiram na ono oko čega smo se zbilja svađali.
Imamo u široj obitelji osobu koja zna koristit puno gore izraze od toga kad je ljut, poslije kojih "seronjo" zvuči kao "ljiljane", i tu smo komunikaciju nakon par epizoda prekinuli u potpunosti.
uh-puh, puno mudrosti u tvome postu!
Potpis na Lili.Lavko ja ne ih rekla da je jedininqcin da to trebas prihvatit, sutit. Bit netko tko ti nisi
postojei drugi izbori sta ne?
ja.nisam toliko protiv "drame" kod nas se ori i gori kad je svadja izbacimo to i za pol sata ko da njstq nije bilo.
puno je i do temperamenta supruznika
Al mislim da je puno vaznije od nacina na koji rijesavamo svadje kakvo misljenje imamo jedno o drugome. Ako je to misljenje u globalu ok, povremena svadja necu tu nista lose napraviti. Ali, ako je to misljenje lose, onda ce i suzdrzavanja, promisljanja, titranja i slicno, tesko pomoci da se odnos popravi. A pazljiva komunikacija ispod koje buja nezadovoljstvo nece zauvijek moci ostati pazljiva.
Al recimo nesto konkretno sto bi ti ja Lavko predlozila. Ti bi htjela imat mira dok recimo pravis, jedes, veceru, a to izgleda ne ide. Pretpostavljam da je to zato sto mala vise visi po tebi dok sve radis nego po tati koji gleda na tablet. Mislim da tu ne mozes puno toga postic. Ako bi dijete radije bilo s tobom, a to je tako. Ali, zasto se ti lijepo poslije vecere (ili prije vecere) ne pokupis vani u setnju, pice, kazaliste, stogod, sama... pa nek se tata malo bonda s dijetetom kako on hoce. A ti ces dobiti vrijeme za sebe u kojem mozes napraviti nesto od cega ces se ti bolje osjecati.
Potpis Tangerina.
nažalost čula sam puno parova kako komuniciraju sa cile mile, pa kad poklopi slušalicu pusti ju glupača/idiot nek ide u PM...
Iskreno, on je grublji nego ja sa riječima, al znam ja njega na fino jako uvrijediti.
Pa vjerojatno je kod svih parova ovako, jer smisao zajedničkog života nije da ostanete kakvi ste bili i da se podnosite (to je ovo što lavko radi i ja mislim da to dugoročno nije dobro). Lijepo je to uh-puh opisala kad je napisala kako su ju fajtovi trajno načeli.E sad mi je lakše. Do sad sam mislila da partneri svih forumašica skoro pa kakaju roze ruže
Lavko, i ja mislim da ga ne možeš mijenjati. Sjedni sama sa sobom i vidi možeš li ga takvog prihvatiti ili ne, želiš li većinu stvari oko djeteta odrađivati sama ili ne.
I sigurna sam da je on sam sebi idealan tata i da se ni jedan otac ne bavi djetetom više od njega
Ljudi se grade u odnosu. Mijenjaju se (svaki sebe) i usklađuju i nakon skoro 20 godina braka ja sam sigurna da ni mm ni ja nismo iste osobe kakvi smo bili prije nego smo se vjenčali. Malo je popustio on, malo sam popustila ja... Puno mojih karakteristika je prihvatio on, puno njegovih sam prihvatila ja. To su sve stvari s kojima možemo živjeti. Postoje i stvari s kojima ne bih mogla živjeti i zbog toga sam nekoliko prethodnih veza poslala kvragu. Na sreću.
ALIII 100% si u pravu kad kažeš da nema šanse da bude savršeno. Mi se ne svađamo na način da lete stvari, kod nas je češća pojava durenje. Neki s tim ne bi mogli živjeti, mi smo zaključili da možemo. Oko bitnih stvari se ne razilazimo (pristup djeci, briga oko roditelja, novac) i već time imamo solidnu zajedničku platformu.
A kad smo kod roza ruža - ja sam sigurna da mm-u ide na živce kad ja odem na jogu i ostavim zapackanu masnu peć, ali ju opere jer ja sam skuhala ručak i večeru. Isto tako, meni beskrajno ide na živce kad se neke stvari za koje je on zadužen otegnu, ali i s tim mogu živjeti. Ne radi se o tome da se ne naprave na vrijeme, nego da se ne naprave kad sam ja to zamislila u svojoj glavi. Oko toga sam se prestala opterećivati. Ako moja muškadija ostavi čarape sfrkane u kuglu u kanti za veš, takve će ići na pranje. A onaj tko vješa (obično netko od muških) će ih raspetljavati. To su budalaštine. Nije vrijedno mog vremena da se opterećujem je li netko OPET ostavio dlake na kadi. Dobiju uputu da to počiste i kraj priče.
DakleM, stvari treba riješiti prvo u svojoj glavi i vidjeti što nam je prihvatljivo, a što ne. Ja sam tip koji je isprobao i psihologe i obiteljskog savjetnika (psihijatricu, odličnu) i kad sam prokužila kako to funkcionira, više mi se nije dalo davati lovu ili ishoditi uputnice za to. Stvari su jednostavne, ali ih svaki čovjek prvo treba odraditi sam, pa tek onda s drugim ljudima. Ja sam tip kojem je gooodinama bilo najbolje bez drugih u blizini. (To je dio mog nasljeđa iz djetinjstva - MRZIM svađe i obiteljsko kazalište, oštetilo me za sva vremena i jedva sam čekala da odem. Volim svoje roditelje, ali naporni su bratemili sebi i drugima.) Stanovala sam sama od 18. godine do udaje u 37. Išla sam sama na more, putovala okolo, radila, bilo mi je udobno. Ali htjela sam imati obitelj, nisam htjela za sva vremena ostati sama, što je značilo da moram naučiti podnositi i PRIHVATITI druge ljude, njihove navike i nedostatke, njihove vlastite ideje koje nisu iste kao moje, njihovu sklonost da ne prihvaćaju moje ideje itd.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 29.06.2016. at 08:20
Ovo treba biti boldano!
Tako je. Zato to učim kod psihoterapeuta i vježbam. Osim kad se desi ovako nešto bezumno.
Ja imam bolje mišljenje o njemu nego o sebi u globalu. Osim ovog odnosa s djetetom, mislim da je on u mnogočemu bolji od mene.
Da, dijete baš visi po meni. Ja se još nisam uputila nikuda navečer sama, uvijek je ja uspavljujem..što ne znači da ne mogu početi.
Ja pokušavam sebe promijeniti, jer isti uzrok daje istu posljedicu, pa onda očito treba mijenjati. On se promijenio, ali ne radi na sebi.
lavko, imam dojam da se tm osjeća zanemarenim ako dijete visi po tebi. Probaj naći vremena za njega. To je veći problem od gadgeta. A ako ti se ne da ili ako se njemu ne da - onda je to sasvim druga priča i ne bih duljila...
Ne znam za to, uvijek ja predlažem da idemo nekud, u kino ili na kavu sami, pišem ljubavna pisma, za seks imam vremena, taj dio štima, on ima volje, nije da baš predlaže neke izlaske ali nekako se nađemo
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
