Slazem se da nije "normalno". Ucestalo mozda da, ali nije zato normalno.

Meni bi vise od ovog djela da ne cisti u kuci smetao dio gdje nije zainteresiran za igru sa djetetom. Ma nemora mi cistit, ali neka mi stavi osmijeh na lice kad ih vidim u igri i neka uzivaju u setnjama i neka ga dijete obozava! Lako za kucanstvo, vjerujem da bi i tebi bilo lakse cistit i nebi njurgala da preuzme dijete malo na sebe i da tebi da mira, makar i za ciscenje.

Ja bi mu, btw, mobitel bacila u šaht da brije po netu dok je s djetetom u parku.

Uglavnom, iz vlastitog iskustva- nervoza, krivljenje, osudivanje i konstantno prigovaranje dovode do toga da se druga osoba iskljuci i ne dozivi sto mu se zeli reci. Iskrena i mirna reakcija i razgovor o tome sto te ne cini sretnom, rade cuda. Ako je sa druge strane osoba koja uopce zeli poraditi na tome.
Sretno vam!