Klinac normalno.

Takav je bio moj s prvim djetetom, vrhunac mi je bio kad sam se (sva neispavana i nervozna) htjela dogovoriti s njim da on spava subotom do kad hoće a ja ću nedjeljom. odgovor je bio da što ja zamišljam, pa može valjda bar spavati kad hoće!

Ako ga tad (i još par puta) nisam ostavila mislim da nikad i neću.

A onda mic po mic, razgovor po razgovor i stvari su došle ne do dobrih nego do sjajnih. Ali sam debelo morala korigirati svoj nastup, što je bilo vrlo teško-trebam diplomatski, s ja porukama a najrađe bi mu skočila na leđa i oči izvadila
Mislim da smo jedno od drugog puno naučili.

I još nešto: problemi se rješavaju dok je primirje, ne u svađi.