Zeljela bih cuti misljenje. Zaima me da li pretjerujem sto mislim da mi je brak koma i da je muz glavni krivac za to. Potrudit cu se biti sto objektivnija, ne zelim ga samo ocrniti, nisam ni ja najbolja na svijetu
Sto mene najvise muci?
To sto ne dijelimo zajednicke obaveze ravnopravno. On radi, ja sam doma, ali usput o radim na pola vremena od doma, navecer.
Od jutra se brinem za dijete,sto je i ocekivano jer sam doma. Dorucak, setnja, rucak,uspavljivanje,ciscenje,pranje sudja... On dolazi doma i eventualno se malo (desetak min) posveti njoj, a zatim ju opet ja hramim, izvodim van u drugu setnju. Vracamo se,hranim ju, spremam na spavanje, perem ostatke sudja (uvijek ga ima,bogu hvala) pospremam stan (da ujutro ne bude kaos) i nakon toga najcesce krecem raditi (oko 22-23h).
Odem spavati oko 02,nekad 03.
.