Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Čuj, nije ti dobra taktika jer mu nesvjesno daješ do znanja da si ili želiš biti bolja od njega. To ti je shit. Očevi su u doba dojenja ionako često opterećeni osjećajem manje vrijednosti. Vama ne treba nadmetanje nego partnerstvo. Evo što bih ja: prvo bih sebe podsjetila zašto sam uopće s tim čovjekom dobila dijete, koji su nam prije bili sjajni trenuci i sl, a onda bih njega podsjetila na to isto.

Tek nakon toga ide faza razgovora "gdje li smo sada, što nas muči i kako ćemo se zajedno iz toga izbaviti", tj. predlažete štajaznam oa ću sad oprati suđe, a ti okupaj malu kad je već ne možeš dojiti, a kad zaspi možemo skupa buljiti u ncis ili što već...
Ma ne nadmecem se s njim,samo ne mogu vjerovat da si olako uzme za pravo bit umoran/ne imat volju, pored mene koja spavam jedva 5 sati i to vec 20 mjeseci. Pogotovo jos kad nadodam da ju jos i dojim i ona se budi po noci, nekad 2,nekad 4-5 puta. Moram li reci da ne znam vise sto znaci spavanje? Imao je taj luksuz da sam mu pustala spavanje po noci, nikad nije morao,a ni zelio uskociti da ju on smiri nocu, da ju nosa kad je bila mala beba. Ni jedno jutro odkad se rodila nisam ostala u krevetu duze od njega. Vikendom npr,ja se prva dizem,oblacim ju,radim dorucak;vodim van. On se tusira nakon svega toga,jede i eventualno izadje van do nas.
Mislim si)-otkud mu pravo da bude umorniji od mene!! Ljuta sam zbog takve nonsalantnosti!!! Nekad ga mrzim zbog toga i potpisala bih razvod u sekundi kad analiziram takve SEBICNE trenutke.