Citiraj AmaranthQuinoia prvotno napisa Vidi poruku
Ma ne nadmecem se s njim,samo ne mogu vjerovat da si olako uzme za pravo bit umoran/ne imat volju, pored mene koja spavam jedva 5 sati i to vec 20 mjeseci. Pogotovo jos kad nadodam da ju jos i dojim i ona se budi po noci, nekad 2,nekad 4-5 puta. Moram li reci da ne znam vise sto znaci spavanje? Imao je taj luksuz da sam mu pustala spavanje po noci, nikad nije morao,a ni zelio uskociti da ju on smiri nocu, da ju nosa kad je bila mala beba. Ni jedno jutro odkad se rodila nisam ostala u krevetu duze od njega. Vikendom npr,ja se prva dizem,oblacim ju,radim dorucak;vodim van. On se tusira nakon svega toga,jede i eventualno izadje van do nas.
Mislim si)-otkud mu pravo da bude umorniji od mene!! Ljuta sam zbog takve nonsalantnosti!!! Nekad ga mrzim zbog toga i potpisala bih razvod u sekundi kad analiziram takve SEBICNE trenutke.
Ja i dalje mislim da je kod vas to komunikacijski problem.

Da li vi razgovarate?

Znam ja da je to teško uz malo dijete - imala sam ne tako davno dva poroda u dvije godine + muža koji je sin jedinac u majke udovice i koji nije bio baš naviknut da mu kuhanje i usisavač bude dnevna rutina.

Imali smo svakakvih trenutaka... Mislim da mi je najteže bilo baš kad sam počela raditi (to je slično ovoj tvojoj situaciji jer imaš part-time posao od doma) ali pomagao je samo razgovor. Jest da je bilo trenutaka kad sam bila luda, kad sam računala mogu li sa svojom plaćom i s djecom sama, ustanovila da mogu ali ne želim. Čovjek mora sam sebi pomoći... Ja sam sebi pomogla kad sam osvijestila da MENE nije lako podnositi, treba to umjeti (kapa dolje mm-u i utreniranoj djeci koja su sada u pubertetu, pa im nije lako slušati klimakteričnu mater sklonu zvocanju). Nema tu recepta - čovjek može poslušati forumske savjete, tuđa iskustva, ali svatko sebi jedino sam može pomoći.

Možda ne bi bilo loše da malo "zdrmaš" svog čo'eka... Možeš i drugačije (neki to zovu "ženska lukavost", a takav pristup nije u skladu s mojim karakterom koji me tjera da sve što je na pameti bude i na jeziku): možeš ga odobrovoljiti seksom, možeš mu se umiljavati na druge načine, možeš ovo - možeš ono... Ti najbolje znaš što tebi odgovara, a svakako bolje od mene znaš što tm-u odgovara. Meni se ne sviđaju zakulisne igre. Ja glasam za otvoreni razgovor, pa kud puklo. Ti kažeš što te muči (mirno, bez dizanja glasa), pitaš njega što njega muči (isto tako) i trudiš se slušati što govori (to je meni uvijek najteže). Svađe iscrpljuju - to ne volim, ali rasprave su drugo. Ali svaki par mora naći svoj način za čišćenje nakupljenog smeća. To ti je kao usisavanje - povremeno se treba obaviti, a ne misli svaka osoba da treba 1x tjedno - nekome je dosta 1x mjesečno. Pa se onda dogovorite na kompromis - 1x u dva tjedna i dobro.

MM je bio u prilici čuti "ja stvarno više ovako ne mogu", ali dobila sam ja to i natrag nakon neke 2 godine posla 17km izvan kuće. Dugo vremena on je bio i otac i mater našim dečkima, a ja sam bila umorna, pa sam i ja došla u situaciju da čujem što me ide. U braku ili duljoj vezi to je normalno. Nije čudno. Bilo bi čudno da nema tih povremenih prilika za čišćenje nerazumijevanja.

S druge strane, ima situacija kad nikakvo čišćenje ne pomaže, ali mislim da ovo kod vas nije tak daleko otišlo. U fazi ste da učite biti roditelji malog djeteta. Netko to savlada prije, nekome treba malo dulje. Mi smo napokon isplivali kad je mlađi sin navršio 3g - ja sam ostavila posao koji me iscrpljivao, djeca su narasla, mm je stekao kondiciju - s vremenom smo način funkcioniranja koji nam odgovara.

Sretno!