MM je, kada smo dobili blizance, radio fizički jako naporan posao i imao svoj obrt za nekoliko zaposlenih. Odlazio bi rano ujutro na posao i dolazio kući kako koji dan, nekad popodne, nekad navečer. I SVAKI DAN je sudjelovao u kupanju klinaca, svaki dan se barem malo poigrao sa djecom, par puta tjedno bi skuhao ili ručak ili večeru jer ga je to između ostalog opuštalo od obaveza, a vikendom bismo jako često otišli autom na Sljeme sa klincima.
Ja sam bila sa djecom pune 3 godine doma i svo to vrijeme kuhala, čistila, igrala se sa klincima, odgajal ih, vježbala sa djetetom sa fizičkom smetnjom u razvoju.
Eh da, 1x tjedno smo išli obavezno kod ortopeda, MM je organizirao klijente i radnike uvijek tako da nikad nisam morala ići javnim prijevozom ili taxijem nego nas je on vozio i bio tamo svo vrijeme da nas može vratiti doma...
Klinci imaju gotovo 10,5 godina.
MM i dalje radi isti naporni posao i zbilja ga puno nema doma.
Svaki dan se podruži sa klincima, obavezno jedemo zajedno, i svetkom i petkom, naravno ako smo svi u vrijeme obroka kod kuće.
Vikendom uživamo u zajedničkim kino - večerima (posuđivanje filmova na MaxTVu, naguravanje nas četvero na kauču i komentiranje filma uz kokice), igramo monopoly, roštiljamo itd.
Ako ja dolazim kasno doma sa posla a on je došao ranije u toku popodneva, obavezno im pregleda zadaće i podruži se sa njima malo nasamo, bez mene.
A svo to vrijeme MM radi na baušteli i dolazi kući prašnjav i umoran u kojekakva doba dana.
Sve se može kad se hoće.
MM svako jutro prčka po FB uz kavu dok ja za to vrijeme gledam Dobro jutro Hrvatska ili rješavam križaljku.
MM vikendom poslije ručka pregleda FB najviše pola sata i onda slijedi obiteljski film, ili neki sport za njega na TV-u ili ubije oko sat vremena sa punim želucem.
MM svaku večer provede pola sata na FB-u jer ima masu rodbine u inozemstvu, masu ratnih drugova na drugom kraju svijeta i željan je biti u toku sa njihovim životima.
MM zato nije izvan toka života naše djece i jako aktivno sudjeluje u odgoju, a stigne i raditi na našem odnosu.
Sve se može kad se hoće.
Gadgetmanija nije izgovor.
Ali, svaki je muškarac drugačiji.
Svaki par nađe svoj modus operandi.
Kompromis. Ili dogovor. Ali, jedan drugome trebate dati slobodu. Da li će se granica te slobode povući kod (npr) prava na neograničeno surfanje, ili prava na neograničeno flertanje (:D ) drugoj strani bračnog para, stvar je svakog bračnog para ponaosob.
Uglavnom, ako nekoga ljuti ponašanje partnera, neka mu kaže ili neka ne kaže. Neka djeluje ili ne djeluje. Pomiri se sa situacijom ili promijeni situaciju. Na bolji brak ili na gori (nikakav) brak. Toliko je rješenja! Malo sam filozofski raspoložena, vrućeeee je i baš sam sretna što on ide na ribe, a ja mogu ostati sa svojim netom.
Amaranth, nadam se da uživate na moru i da se stvari bar malo pomiču na bolje.
ja mislislm da je problem što si ti doma. I ja sam doma (visokokvalificirana kučanica, koja ne može naći posao), i kad kažem da sam umorna, na to MM, pa od čega, pa cijeli dan si doma. On ne vidi da ja doma ne odmaram, već čistim, perem itd. Jedino što napravi je šetnja s djecom i kupanje djece. Djecu kupa jedino iz razloga što ja ne mogu, jer odmah dobijem rane po rukama .
treba malo biti kreativan, ako i nemaš posao ne znači da jednom godišnje ne možeš otići pomoći sestrični koja je rodila na carski ili sama srediti vikendicu prije ljetovanja... Nemora to biti nikakvo razmaženo bježanje od kuće, ali otkad klinci najmanji imaju dvije, tri godine jako je zgodno da tata ostane s njima 48 sati sam. Onda barem nekoliko mjeseci nećeš čuti što ti radiš po cijeli dan![]()
Zna li netko što je s Amaranth i kako je priča završila?
Vidim da je "nezainteresirani muž" češća pojava..nije samo moj takav
Lavko neces jerovat sjetila sam te se jucer.
ja dala muzu da oriba kuhinjsku plocu i stednjak plus kadu i lavabo jer sam.drugo radila.a sutrq dolaze.gosti.i tako ja sve u nadi da ce rec da se isplati platit cuvalicu kad ono on tako lijwpo oribao a i smirujw ga izgleda to kaze Nes ti!
Ma odmah bi akocila.na njega jel te kad je to tako fino napravio i bes prigovora![]()
Hahaha...i moj neki dan izribao dvije zagorene zdjele; al to je iznimka ne pravilo.
Jedva cekam sutrasnju seansu na kaucu kod psihologa...bome ce se naslusat.
Evo, mogu reci da je bolje. Nakon jedne presudne rasprave, situacija je bolja. Nije idealno, al ok. Uzmem si i ja svoje minute za odmor, a i poticem ga da sudjeluje u kuc.poslovima. Ak bas ne sudjeluje, odem u shoping i tu se "nagradim" za ekstra trud. Stan ne blista uvijek u punom sjaju,al osnovne stvari idu svojim tokom. Pozdrav)
I ne treba blistati stan, nego vas dvoje kad ste skupa![]()
Vraćam se nažalost na ovu temu..
Kažem nažalost jer sam u teškoj situaciji, možda najtežoj do sada.
MM od rođenja djeteta nije bio nešto previše angažiran, nije pokazivao pretjerani interes za bavljenje s djetetom i ja sam u puno navrata njemu to znala reći, zamoliti ga da se više uključi, i na kraju kada nisam mogla naći načina kako da mu kažem, pisala sam mailove u kojima ga molim da se više igra s djetetom barem dok ja radim večeru i dok ne pojedem. Situacija bi bila dobra 2-3 dana i onda po starom. Njemu to nije zanimljivo, on kada je s njom surfa po tabletu, piše na kompu, itd. Ne ide s nama u šetnje, par puta ju je uzeo u parkić, i tako.
MM je preslika muža od AQ koja je pokrenula ovu temu - on ne pušta tabet i mobitel iz ruku. Nakon posla, surfa po tabletu dok ne zaspe. S malom se poigra 5-10 minuta. Kada dođe vikend, i kada je doma, onda leži i leži. Ja za to vrijeme radim ili se igram s njom.
Zadnji puta sam ga molila da preuzme dio svojih obaveza prije tjedan dana i vidim da je počeo više sudjelovati.
Međutim, ovaj vikend se desilo nešto što nas je ubilo u pojam. On je sve slabiji sa živcima i vrlo lako plane, i desilo mu se često da poleti uvreda prema meni. Ovaj vikend me nazvao jako ružnim imenom i to pred djetetom - doslovno uvreda i to zato što nisam poslušala njegov savjet (uspavljivala sam malu i on je htio da je ne nunam, da zaspe sama). Ja sam uzela dijete i on je bubnuo uvredu. To nije prvi puta. Kako sam se udebljala, svaki dan mi je nabijao na nos debljinu, znao bi biti jako neugodan.
Ja sam tada pukla i izrekla svašta, pa i to da nije preuzeo dio svojih obaveza oko djeteta. On se na to smrtno uvrijedio i sada komunikacija nije moguća jer on izjavljuje da je svaki dan sve ljući i da je on očito "najgori otac na svijetu" a ja sam "Majka Tereza" kad sam tako savršena majka.I tu svaki razgovor prestaje jer on samo to ponavlja ne pitajući se uopće zašto sam mu rekla sve što sam rekla.
Idem danas kod psihologa popričati o svemu ali stvarno sada ne znam kako izaći iz ove situacije..čitala sam ovu cijelu temu, vidim da neke savjetuju da žena prihvati situaciju, jer eto druge ne možemo mijenjati, neke kažu razgovor..meni je razgovor sada nemoguć. Najgore je što mu se sve češće omakne uvreda, izgubi živce, uvrijedi me pred djetetom...i tu sam mu dala do znanja da ne može tako, zato sam i pukla.
On je užasno, užasno zatvorena osoba koja oko sebe diže zid i do njega je teško doprijeti.
Pisala sam mu mailove da pokušam tako s njim komunicirati, on samo ponavlja da mu je dosta toga da sam ja "savršena mama i sve znam"..realno, ja ne polazim od toga da sam savršena već da mi treba pomoć i sudjelovanje oca u djetetovom životu.
Pa možda da mu baš tako i kažeš - tipa "da sam savršena, ne bi mi trebala tvoja pomoć"... Ali dok ste tako ljuti, razgovor zapravo i nije moguć. Treba nekako stati na loptu, smiriti se pa ispočetka. Nadam se da će ti danas psiholog imati bolje savjete od mene za dati, ali činjenica je da se neće puno toga promijeniti dok u promjeni ne bude sudjelovao i TM.
A da odes sama na vikend i ostavis ga sa djetetom? Taman da se odmoris 2,3 dana, a on da bude prisiljen vise biti sa djetetom?
I nemoj mu nista prigovarati dok se bavi s djetetom, niti mu davati upute. Nek se sam snalazi.
Moja kuma je u identicnoj situaciji bila. Situacija se smirila tek kad je sve obaveze u vezi djeteta preuzela na sebe i od njega nije ocekivala bas nista. Onda je sam shvatio da on nista ne radi oko male. I shvatio je da bi joj trebao pripomoci. Jadna po tri tj. nije mogla kosu oprat, 12kg je skunula jer nije stigla jest kako treba.. ma uzas kako joj je bilo. Stalno su se svadjali, dok joj jednom nije pukao film i dok ga nije prekrizila; nikakvu pomoc od njega vise nije trazila. A shvatio je sto je napravio tad kad mala nije htjela ostat u njegovim rukama bez njezinog prisustva. Sad je bolja situacija i došli su do faze kad mogu skupa normalno razgovarat o problemima. Nadam se da ćete i vi uspjeti riješiti svoju situaciju.
Slažem se.
I nemoj se uloviti u zamku (namjerno kažem sebe) "ja se bolje bavim djetetom, on se ne bavi",...
Daj mu priliku neka se bavi, bilo kako. Bez obzira da li se tebi čini površno, neposvećeno, na pola, trapavo, traljavo,... Naravno, ako dijete nije ugroženo ponašanjem oca.
Neka stvara odnos s djetetom, jer ćeš ovako imati sve više brige na leđima, zapetljana u priču "mama zna najbolje".
Tog obrasca se teško riješiti godinama.
Bolje i površno, nesavršeno bavljenje, nego majka koja glumi i oca i majku.
Vjeruj mi, osjetila sam na svojoj koži.
Ovaj tjedan se i mora baviti s njom jer ujutro nema bake i dede i svako jutro je s njom. Ne pitam ama baš ništa.
Zasad šutimo iako je meni to mučenje a kada god i pokušam razgovor, nema odgovora.
Ma daj, nije naviklo na tatu! Zar tata nije svaki dan s njom?
Kako bih onda ja kad mi tate pomorca nije bilo po 6 mjeseci u komadu, ili moja djeca kad im ga nema po 6 mjeseci godisnje. Na stranu to da smo i moja mama i ja bile i mama i tata pola bracnog zivota.
Dijete itekako zna tko je tata, tko je mama, kako sa kojim od njih treba. Pusti ih da sami grade svoj odnos. I ako taj odnos ukljucuje igranje na tabletu, pusti ih. Curica je jos mala, jos uvijek joj je mama najglavnija. Za godinu-dvije bit ce drugacija situacija.
Mozda samo trebas olabaviti, naci zadovoljstvo u svakodnevici kakva jest, daleko od idealne koju si zamislila, ali vjerojatno sasvim prihvatljiva, ako malo (!) snizis kriterije. Ili, ako ne mozes, onda nemoj, ali nekako mi se cini da nisi zadovoljna stupnjem zadovoljstva u vasem braku, a brak cine dvoje, tako da...netko ce morati raditi kompromis, najbolje oboje.
Usput, kazu da je pomirdbeni seks jako dobra stvar![]()
da, olabavi malo, ako samo gleda u tablet kad je s dvogodišnjim djetetom i još k tome lako plane, smanji der očekivanja, to je njihov odnos
nadam se da joj bar da jesti, sjećam se jednog tate koji je čuvao svoje cure dok je mama bila na poslu, tako negdje dobi ko curica od lavko, kad je mama pitala šta su cure ručale, dobila je odgovor "ništa, nisu rekle da su gladne"
lavko, mislim da bi ti bilo pametno odvojiti u glavi svoj odnos s mužem, i tvoj stav prema njegovom odnosu s kćeri, čini mi se iz ovog što pišeš da ima materijala u obe kategorije a dosta se brka. i sretno. nepričanje s bliskom osobom mi je nešto najgore, tu 24 sata traju ko sto godina.
Je, treba odvojiti bracni odnos , od njegovog odnosa sa kceri.
Pa ne znam kako bih to odvojila...ako nisam zadovoljna s njegovim odnosom kako mogu biti zadovoljna s našim odnosim?
Ne razumijem to..vidim se s njim, ja sam bazično zadovoljna s njim, osim podjele roditeljskih obaveza.
Ono što ja ne shvaćam je - ako odlučiš imati dijete, a on je odlučio, zar ne preuzimaš dio obaveza s time?
To me smeta.
Ili on te obaveze ne shvaća na isti način kao i ja.
I znam što će sada neki reći - radiš ono što želiš, ne ono što moraš. Brus. S djetetom radiš ono što moraš iako nekad ne želiš. Nije zabavno cijelo vrijeme.
Ja nisam sigurna da bih se ja dugoročno vidjela u braku s nekim koga smatram lošim roditeljem ili nekim tko mi predbacuje da sam debela.
A da sam na njegovom mjestu, ne bih se dugoročno vidjela s nekim tko mi ne da blizu vlastitog djeteta i tko nije zadovoljan sa mnom kao osobom.
Ovo ne znači da se morate rastati nego da morate početi komunicirati. Pa meni se čini da više govoriš psihologu nego mužu. Sorry, ja sam staromodna ali meni je prvo da preispitam sebe drugo da sve to kažem mužu. Mi nemamo tajni kad se radi o bitnim stvarima. Ali dugo smo zajedno pa smo se uzajamno odgojili. Za to treba volje, strpljenja i tolerancije. Ako netko to nema, puno je teže.
...i povremenih uvreda, i njegovog gospodarenja tvojim tijelom, tvojom debljinom i mršavošću...
Rodila si dijete, boriš se sa majčinskim, kućanskim, poslovnim obavezama i još svojom zeznutom dijagnozom, i debela si. Točka.
Smršavit ćeš kad ti dop... biti debela, a ne uslijed njegovog nabijanja kila na tvoj nos.
Možda bi do te točke došla i puuuno brže da ti kaže da si mu i dalje lijepa i da ga privlačiš, te da primjećuje koliko se trudiš biti dobra majka.
Šiba je jako loš motivator, kao i uvrede...
A za njegovu ovisnost o gadgetima, ja bih ga snimila jedan vikend. Pa se uvjerila i sama na ubrzanoj snimci koliko vremena provodi na njima, a onda i njega upozorila na isti način.
I predložila mu bračno savjetovanje, jednom kad prozborite međusobno. Komunikacija vam je očigledno slaba točka iako imate dug staž u vezi. Vjerojatno je to prije djeteta bilo nekako krpano, a sada više tako ne ide ili ne želite.
Nije problem u njoj, pa da ona treba olabaviti i sniziti kriterije. Stalno se ponavljaju iste mantre na ovakvim temama, daljnje okrivljavanje zena i natovarivanje odgovornosti. Mozda postoje slucajevi gdje odnos pati zbog zeninih visokih kriterija, ali stvarno nisu bas toliko cesti da ce svaki problem rijesiti time sa zena malo "olabavi". Ili se poseksa (zuzi forever).
Meni isto ne bi bilo ok da se mm ne moze igrati s djetetom 5 min bez tableta. Ili ne zeli. Tj. da "odradjuje" to preko one stvari, kako to meni izgleda. I to definitivno ne znaci da je mama kontrol frik ako joj je to neprihvatljivo.
Ponavljaju se jer ne možeš mjenjati druge vec samo sebe i tada dobiti drugu reakciju od prethodne. Ako ju ne dobijes tada ides dalje.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Do sada sam promijenila sebe na način da ne histeriziram više, ne gnjavim, ne stvaram drame...nastojim riješiti mirno i staloženo.
Njemu sam upućivala mailove, da izbjegnemo konflikt, da ima vremena razmisliti.
Sada sam popizdila u subotu jer me ne može nazvati kako me nazvao pred djetetom.
Sada više ne mogu fino, tj vrijeme je za veliko čišćenje. Kap je prelila čašu.
Pa jasno je da nezadovoljstvo na jednom planu utjece na neki drugi.
Nikakva topla voda.
zato je najbolje ( da OBOJE )porazgovaraju sa nekim neutralnim savjetnikom. Kad se vec ne moze razgovarati medusobno. Prije nego stvari jos vise zakuhaju.
Meni uopce nije jasno kako bi npr. MM mogao promjeniti bilo sto u odnosu moje djece i mene svojim kritikama da ne radim dovoljno dobro po njegovom misljenju.
Tu promjenu mogu napraviti samo ja , svojm odlukom.
Ono sto muz moze napraviti kritikama i savjetima jest da me izivcira do kranjih granica.![]()
Posljednje uređivanje od sirius : 28.06.2016. at 14:21
Pa i to je istina, ali da si ti mama kja se ne bavi svojom djecom, tko bi ti mogao takvo nešto reći, ukazati ti na to da to nije u redu nego tvoj partner?
Ne može te nazvati uopće.
A ne samo pred djetetom.
I mislim da ovo jako moraš istjerati načistac.
Nemoj da ti šutnja tako teško pada.
Šutnja je dobra, daje vremenu da radi.
Uči jezik da bude zavezan.
Naposlijetku, i te uvrede ne bi bilo da jezičina zna mirovat.
On ne zna komunicirati i zatvorena je osoba?
Ma nemoj.
Ali izvaliti preko usta pogane riječi svojoj ženi zna iskomunicirati?
Interesantno.
Mene je ta uvreda i razjarila. Sad kad sam već sve rekla, mogu i to što mi je rekao. Uspavljivala sam dijete a on je trubio da je ostavim da se sama udpava. Ja sam je svejedno uzela sebi. On je komentirao 'koja si ti jebena glupača'.
I to je nešto prestrasno. I tu je puklo sve u meni.
Mislila sam da je nešto slično.
Žao mi je što si to doživjela. Iskreno mi je žao, to nikad nitko ni od koga bitnog u životu ne bi smio čuti.
Ne znam što ćeš učiniti ti i ne znam koliko ti on znači u životu.
Samo znam da postoji jedna određena granica u čovjeku i preko nje samo taj čovjek dozvoljava da se prijeđe.
I znam da meni do daljnjega nikakav problem ne bi bio šutjeti.
Sa nekim tko mi ima tri čiste tako nešto reći ionako nemam o čemu pričati.
Napravi si vješala: križaljku u koju se lijevo upisuju dobre osobine, a desno loše (ono što ti smatraš) i tako za sebe i za njega, pa vidi. Ako loših ima duplo više, teško ćeš tu naći protutežu.
S druge strane - nikad nitko nije NEKOGA promijenio, to se ne može. Eventualno je moguće ovo što sirius kaže - da nekoga iživciraš do krajnjih granica.
Pitanje koje sam ja sebi postavljala u mladosti (dugo su mi veze propadale) je da li ja tu osobu vidim u pravom svjetlu ili mu pridajem osobine koje bih željela da on ima, a koje on zapravo nema...
Eh, sad, kako procijeniti da li neku vezu vrijedi spašavati ili ne - to ne znam. Da znam, bila bih uspješna bračna savjetnica, a nisam. Zapravo, tu odluku je teško donijeti jednostrano. Jednostrano se donosi odluka o raskidu i tu druga strana ne može ništa učiniti. Ali ako nešto mislite spašavati, to možete učiniti JEDINO ZAJEDNO, uz puno truda i dobre volje. Gradeći odnos s nekim drugim istovremeno gradimo i sami sebe, dajemo primjer djetetu/djeci kako se to radi i to je to. ALIIII ne uspije to uvijek. Nisu sve veze vrijedne spašavanja, a one koje jesu ponekad iz tko zna kakvih razloga ljudi ne uspiju pokrpati.
I što sad?
Što bih ja?
Nemam pojma. Puno puta sam donosila odluke da odem iz neke veze, ponekad sam se našla i s druge strane plota, ali nisam imala dijete u to vrijeme. Ne znam kako bih. Ne radi se tu o vezi. Radi se o tome da svatko od vas mora odlučiti KAKO ŽELI NASTAVITI VLASTITI ŽIVOT. Vaš raskid ne znači i raskid roditeljskog odnosa. Kao roditelji zajedničkog djeteta vezani ste za sva vremena, ali taj odnos ne mora nužno biti brak. S druge strane, trebate svatko za sebe sjesti na zadnjicu i pošteno sami sebi (odvojeno) priznati što želite, što trebate, kakve su mogućnosti itd.... Ima tu brdo stvari o kojima treba razmisliti. Ljudi često odnos s drugom osobom (brak ili ne, nije čak ni važno) uzimaju zdravo za gotovo, ali to je zapravo sličnije okopavanju krumpira nego ležanju u ladovini.
Jedino što možemo učiniti za svoju djecu je SREDITI SVOJ ŽIVOT TAKO DA NAM BUDE UGODNO. Nikakvo spašavanje braka u maniri žrtvovanja radi djece ne dolazi u obzir, jer to će sve umočene učiniti nesretnima. Ono što je naš životni zadatak je naći način da budemo sretni. Pa što god koštalo. Ali to podrazumijeva totalnu iskrenost prema sebi.
Sretno!
Pa kakav odnos inače imate vas dvoje? Ako izuzmemo njegovu aljkavost s malom i tu uvredu od vikenda? Meni npr moj muž generalno ide na živce. Živcira me njegov pesimizam, njegova kuknjava, glas..sve. A da me uvrijedi nije me briga jer ja znam da sam ja genijalna. Kužiš? Ništa što kaže on ili bilo tko na ovom svijetu ne može poljuljati moje mišljenje o meni. I on je s djecom loš. Živčan ko pas, ne voli baš provoditi vrijeme s njima ali ima te neke aktivnosti u koje ih uvijek uključuje. Pa je to tako i nikad neće ni biti drugačije. Nema prevelike koristi od mog prigovaranja na tu temu kad on nije smireni ćaća. Mislim, to smo utvrdili još kod prvog djeteta, nema šanse da se promijeni sa četvrtim npr. Htjela sam ti reći da neke stvari treba prihvatiti, ustvari sagledati objektivno, poslagati nekako stvari u glavi da niti si ti savršena, niti je on i nema savršenih brakova. Ako ti voliš njega i on voli tebe onda se sve može riješiti. I ako nitko nikog ne zlostavlja, ne ponižava i konstantno ga tjera da se osjeća ko govno. Tvoje samopouzdanje je tvoj problem, nešto na čemu ti sama moraš raditi i na uvredu reagiraj jednako, nemoj da te to dira. Ti s malom nemoj ići na tablet i na kompjuter a on nek ide, ako je to jedini način da se bavi s njom. Nije baš idealno ali je nešto. Moj s našom djecom može satima gledati filmove. Ja to mrzim. A oni kažu kako s tatom provode baaš kvalitetno i zabavno vrijeme. Pa onda baš dobro, nek gledaju.
Možda bi bilo bolje da se i ja i ti razvedemo. A možda su u šumi, ko zna. Moj muž je jednom došao do dna, baš zato što me nije htio slušati, pa je krenuo kod psihologa i usput obavili malo bračne terapije. Tad mu je terapeut potvrdio ono što mu ja oduvijek tvrdim-da sam ja super i da se mora popraviti. Mir, mir, mir, nitko nije kriv