NE radi se što konkretno izgovoriš, radi se o tome da bodeš tamo gdje znaš da drugu osobu najviše boli. To ne treba biti ništa vulgarno ni prostačko. Dovoljno je reći da si debela. Kraj priče.
A s druge strane probaj razmisliti da li ti nešto radiš što njega boli? Možda ga boli ako nemaš povjerenja da mu prepustiš dijete. MM bi bio jako osjetljiv na to. I na još neke stvari (nebitno). Želim reći - jako dobro znam kako bih ga mogla povrijediti, a i on mene. ALi ne želim. Želim živjeti u miru i biti zadovoljna, a on isto. Ide mi na živce njegova inertnost, ali sam sigurna da njemu barem isto toliko ide na živce moja hiperaktivnost. S godinama smo se naučili tolerirati i kao Pollyanna gledati u tome dobru stranu. Gledam djecu i točno se na njima vidi kako uče od nas. Moram reći da su (za sada) dosta dobro ispali. Ne trudimo se odgajati ih, trudimo se više živjeti tako da nam svima bude dobro. Kod nas je to dalo rezultate. Ima stvari koje me i dalje smetaju, ali bratemili, s manama se može živjeti. Ali ako ljudi imaju sistemske greške - bjež od toga!