Jasno je to meni. Ali imam traume iz mladosti kad je u pitanju kućno kazalište. I nikad to ne bih priuštila svojoj djeci. Oni će imati neke druge traume iz svog djetinjstva. Nitko nije cijepljen protiv toga. To je život. Ponavljam, jer je ovo topic o izazovima roditeljstva, da treba dati sve od sebe da nam svakodnevni život bude baš takav kakav bi poželjela svojem djetetu. Pa kad već mora biti kazalište, zašto ne bi glumili da smo bolji nego mislimo da jesmo?