šutnja da se čovjek zbroji i skulira mi je razumljiva nekoliko sati, ajde jedan dan ako je ozbiljniji problem, plus još pola dana fore dok se osoba misli kako da sad prekinem šutnju, šta prvo da kažem. duže od toga mi je isto malo pasivno agresivna igra, kao neko kažnjavanje. da postaviš neko pratkično pitanje vezano za dijete ili kuću, misliš li da bi ti odgovorio ili prešutio? nije sramota prekinut šutnju s nečim dubokim poput "je li kakala ona danas?"

već sam napisala, meni je kad god smo imali šutnju u kući, to bilo neizdrživo, iz kože bih izašla.