Meni je užasna tišina i ignoriranje. Baš užas
Imali smo prije 2tj veću svađu gdje je on puknuo (a to se nikad ne događa) i otišao samovati u sobu. Poslije je on htio pričati, ali meni je bilo dosta pričanja i objašnjavanja - a inače to uvijek zatražim prva. Tako da smo par dana komunicirali samo ono potrebno - oko malca, oko obveza,sve službeno. Išli smo na put - cijelim putem u autu šutnja, samo s malcem pričanje i igranje (i dva-tri komenara na tekmu Hrvatskenisam mogla prešutjeti). Ali za par dana sam pokrenula razgovor o svađi i sve smo riješili.
Ne mogu si zamisliti apsolutni ignore, to mi je baš teško
ajd da specificiram - službeno pričanje bilo je od četvrtka navečer pred spavanje do subote popodne, znači manje od 2 dana





nisam mogla prešutjeti). Ali za par dana sam pokrenula razgovor o svađi i sve smo riješili.
Odgovori s citatom