lavko,
jako lijepo si napisala ovaj zadnji post. Bravo!
lavko,
jako lijepo si napisala ovaj zadnji post. Bravo!
Kod mene primjer da to nije stvar odgoja. Ni md ni moj brat nisu nista radili po kuci dok god su zivili s roditeljima (nisam doduse ni ja previse - tek sam negdje u srednjoj pocela sebi kuhat rucak - jer sam zakljucila da je glupo bit gladan duze nego sto treba). Sad oboje rade otprilike pola poslova po kuci - bez da ih se treba podsjetit
Md je odrastao uz oca koji je radio (i jos radi) kucanske poslove ravnopravno s majkom. Kod mene doma je sve radila (i jos radi) mater, otac nista.
Puno je do toga kako se zena postavi u vezi (braku). Iako sam mladja od brata, prije njega sam otisla studirat u Zagreb. On se prebacio iz Splita kad sam ja bila na drugoj godini (on na cetvrtoj). U prvih mjesec dana mi je prigovarao da zasto ja njemu ne peglam robu, i da mi je to lako, cas posla, da ja to mogu usput. Meni to nije bilo ni na kraj pameti, a ni nista drugo sto se tice brige oko njega... Tako da je brzo sve sto mu je bilo vazno poceo sam radit. S md-om mi isto ne pada na pamet da ja sve radim i da za sve preuzmem odgovornost. To jednostavno ne dolazi u obzir. Nekad kad ga vidim kako ujutro ide vani zguzvan, dodje mi da mu nesto ispeglam... al me zelja brzo prodje. :D
Posljednje uređivanje od Jadranka : 05.07.2016. at 10:33
Evo MM je primjer da se može. On je odgajan u izrazito patrijarhalnoj obitelji gdje je otac, muž, bog i batina. Njegov otac dan danas ne zna gdje stoje žlice i vilice a kamoli šta drugo.
Mama i sestra su radile sve.
Uglavnom, dođem ja tako u kuću i vidim par puta digne se on od stola poslije ručka i sve ostavi, onda u priči kaže kako on ujutro ode na posao a sestra mu složi krevet. Blago je reći da mi se digla kosa na glavi. Baš sam ga oprala, rekoh čekaj, tebi čovjeku od 24 godine sestra sprema krevet, jesi invalid, jel imaš dvije zdrave ruke i noge. I tako ja u razgovoru onako blago napomenem da sigurno neću i ne želim biti žena koja će sve tegliti na svojim leđima i s 45 godina biti isfrustrirana, premorena i nezadovoljna. Rekao je dobro, nisam ni mislio da bude tako. Danas kuha bolje od mene a nije znao jaje ispeči.
E sad, da on nije takvog karaktera kakvog je mogla sam ja pričati do jutra.
Mama mu se i dan danas ne može pomiriti s tim da kad dođemo ljeti kod njih na godišnji on kuha, sva bude uznemirena ili kad nakon ručka raspremi stol i uzme krpu pa ide brisati, ona viče pusti ja ću.
lavko, jel gorcina popusta, tenzije manje?
Bolje je. Pričamo normalno. Otkad sam mu sve to istresla, vidim da se trudi baš s namjerom, kupio joj je neke sitnice na Anu i Elzu jer ih voli (ne zna za crtić al njih dvije su joj super, priča joj kako će je voditi baki, mislim da je od mora odustao (Anemona - imala si pravo!)...ne želim uopće reći sve je super, ali ovo ga je uvrijedilo kao nikad ništa do sada. Nikad nismo ne pričali 10 dana u ovih 20 godina. Ali nikad.
Ja sam dogovorila, da se tako poslovno izrazim, sama sa sobom restrukturiranje ličnosti u smislu da zažmirim jer je ovakav/onakav i da ne zucnem dok se bavi s njom (osim ako nije opasno). I još neke stvari sam dogovrila sa sobom..i sada idem minutu po minutu, sat po sat, dan po dan...
lavko ti si meni silno draga zbog ovakvih izraza
i super mi je kako si uvijek spremna radit na sebi
razumljivo mi je da ga je napad da nije dobar roditelj jako uvrijedio, ali to što tako reagira je u jednu ruku super, jer to znači da mu je važno da bude dobar roditelj, pa ga je taklo kad je čuo da ga se tako ne vidi. vjerojatno je i prepoznao da ima istine u stvarima koje si rekla.
Meni je to more predrasticno, vazno je ovo sto si sad napisala, da se sad druze, i tako svaki dan i drago mi je da je tako, malo po malo, rastereti glavu, pusti i otpusti, znam da popujem, al ja jesam, i ajme koje olaksanje, i mislim si da sam bar prije, al opet sve to mora naici
I pliz, stvarno nemoj ni u mislima kritizirati,meni su govorili da mi pise na licu sta mislim
Pa jasno je da sam zene i citanje karata, uzela kao metaforu musko-zenskih razlika. A ne doslovno.
Sigurna sam da zena moze vidjeti i misliti kao muskarac, imam oci i mozak
I posve sam uvjerena da muskarac moze vidjeti i misliti kao zena.
Na stranu to sto nam je cesto udobnije u nasim rodnim ulogama.
Inače mi nije strano ništa i ne razmišljam tako muško-žensko pa svoj auto sama vozim i mehaničaru i znam pogledati i ulje i antifriz i sve ostalo što treba ali orijentacija i čitanje karata ne ide pa ne ide, mene je dovoljno okrenuti dva puta oko moje osi i ja više ne znam gdje sam.
Uglavnom bile smo ja i J. u kampu prije 2 tjedna, otišle same a MM se pridružio nakon 3 dana. Dakle, 2 dana smo se mi gubile po kampu, nisam se mogla orijentirati i dojadila ja svom djetetu i stane ona nasred ceste i kaže: Mama daj meni tu kartu, pa dobro jel vidiš da gledaš naopako, drveće ti je naglavačke . Kad smo došle u kućicu sjedne ona za stol i kaže daj vamo kartu, evo vidiš ovdje smo mi, ovdje ti je plaža a tu na kraju plaže su ti nacrtana kolica, znači tu ti je trgovina, pa kako ne shvaćaš (naime 2 dana smo tražile trgovinu).
MM se orijentira u mraku zavezanih očiju, valjda to tako mora biti inače bi se gubili po svijetu
I moj stariji se dobro orijentira, kao i mm, a mlađi i ja baš i ne. Bome mi se dogodilo još davno da sam sa starijim sinom hodala po bolnici (Merkur, ORL je negdje gore bio dok su uređivali ambulantu) i dijete je uredno vodilo MENE kamo treba ići, he he he.... Nije to jedini put, to je samo bilo prvi put.
Pa nije to tako jednostavno, mislim da su razlike ne samo u rodnim ulogama, nego i u karakterima. Dvije žene/muškarci/osobe će vidjeti istu stvar na različit način. I odabrati će onu opciju u kojoj će im biti udobnije u odnosu na njihov ne znam kako bi to nazvala, karakter - ličnost, ne nužno u odnosu na spol.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 05.07.2016. at 16:36
Nije bitno jesmo li isti. Bitno je to što neki ljudi to koriste kao izgovor za vlastitu lijenost i inerciju, isto kao i ne baš bolesti nego zdravstvene smetnje (ima onaj topic o ženama vozačima, tamo smo o tome raspravljali). Ja mogu prihvatiti da nekim ljudima neke stvari idu bolje i da ih više vole raditi, ali to nije presudno.
Ja imam naočale i nemam sjajnu orijentaciju u prostoru, pa ipak vozim. Nisam vrhunski vozač, ali vozim kad god treba i kamo god treba. MM nije vrhunski kuhar, ali ni on ni djeca neće ostati gladni ako ja odem na 5 dana u Njemačku ili na 2 mjeseca u bolnicu (ovo nije izmišljeno, to su naše stvarne situacije).
Malo o mozgu - ja sam brzopleta i odvažna, mm je promišljeniji i inertniji, a u životu nam sve to dobro dođe. Uvijek se uzajamno korigiramo, nadmetanje smo prerasli prije nego smo uopće potpisali u dobru i zlu.
To je, Peterlin, sve ostalo dobra volja. I tu se pokazuju junaci. Ali nemamo iste postavke i nikad necemo. Ja se ne bih upustila nikad u slaganje ugradbenog ormara kojeg je mm slozio u nasoj sobi. On se ne upusta u uređenje interijera kojeg sam ja preuzela. Tu su nasi mozgovi drugačiji i bit će drugaciji jer mi nemamo jednako razvijene mozdane strukture. Mi nemamo iste hormone. Mi ne volimo cak na isti način!
A u kući je onda na nama da pokazemo volju da podijelimo mimo tih postavki. Da se potrudimo ali i da razumijemo zasto su muzevima nebitne/nevidljive stvari koje nama jesu. I obratno. Mm je tu zakazao. U toj dobroj volji. Al dajem mu neki benefit zbog tih razlika. Sto ne znači da mislim da ne moze uopće.
Dobro, i u nas je mm slozio ugradbeni ormar... al bicikle recimo popravljam ja
daj mu benefit radi razlika. ali ne zato što su muške. nego što je to njegov karakter. mozgovi vam jesu drugačiji, ali u segmentu o kojem pišeš - ne radi spola. ja sam možda sličnija mm-u nego tebi u tim nekim stvarima.
kao i tvoja kćer. i baš radi nje mislim da je bitno da shvatiš da nije ženski mozak predodređen za kuhanje i peglanje, a naročito kontrolu svega i organizaciju, a muški za tablet i ormare.
jednostavno - to nije tako.
moja prijateljica ne kuha. jaje (ko fol) ne zna ispeć. njen muž kad ode na put, skuha unaprijed za nju i djecu i ostavi joj smrznuto za svaki dan.
zato je ona dovukla cijeli kombi iz ikee i sve složila.
plus, taj bi hodao pored šporke kupaone i šporkog veša i sam sebi se čudio kako nema ništa za obuć. za neke sitne popravke - totalni antitalent. gleda u špinu, špina gleda njega. a hebaj ga. takav je.
nepravedno i prema jednima i drugima dalje poticati takve stereotipe, šta kaže vertex
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 05.07.2016. at 17:22
imamo mi jedan legendaran crtež od mog starijeg sina kad je imao 5-6 godina - ja sjedim za stolom i radim na računalu, mm radi nešto u kuhinji (ne montira ormare ). nismo ni skužili da je nešto neobično dok nam drugi nisu komentirali - koja emancipirana obitelj
Mm popravlja bicikle sa mlađim sinom, a stariji je dežurni majstor za podešavanje televizora, rootera i mobitela, za nas, susjede, baku i njezine susjede i slično. Ormar kad se sastavljao, ja sam ugnjavila zajedničkog kolegu s posla i u troje smo ga sastavili. Male ormare sastavljqmo uglavnom sami, a za veće kad ih kupim naručim i montažu. Ne da se to meni.
Mm je doma, svojoj mami, radio sve kao sto Peterlin pise, i cistio i prao i meo i cijepao drva, bas sve. Zato je jedva docekao da ne mora vise toliko raditi po kuci kad je nasao zenu
Tako da, treba vidjeti sto ce biti reakcija.
Ja doma nisam morala raditi nista, pa sam se za cas naucila. To sto su moji kriteriji pospremanja daleko lezerniji nego muzevi, vec je druga prica. No dok je bio mladji, a ja cesto trudna, puno je vise tih svakodnevnih kucanskih poslova preuzimao na sebe. Sa godinama mu se sve manje da. Ipak na brodu sve drugi rade za njega, i jos mu govore: yes,sir! , nije mu lako naviknut se na moje: baci smece! ( ali baca, to je preuzeo na sebe) al' mu se stuca negdje, hihihi.
ma daj Lavko? ugradbeni ormari?
sve te razlike na kojima uporno inzistiras su drustveno uvjetovane, nastaju učenjem, ničim drugim
Nisam skuzila koja je fora s tim ormarom, ali moj je napravio sav namještaj koji imamo raden u stanu, od ideje do ugradnje, istina da sam mu malo pomogla, ali je vješt s srafcigerom i pilom, a najstariji i ja smo pred godinu dana radili knauf kao pregradu u sobi
bilo mi je fora kako je naša obiteljska slika tradicionalno/emancipirano ispadala u krivim trenucima:
Čuvam podosta tih crteža i sastavaka, i jednu P. zadaću, tko kako doprinosi u obitelji, tradicionalizam u punom sjaju:
"...mama kuha za obitelj, a tata radi na kompjuteru i zarađuje novce." (u tom je periodu mm dosta honorarno prevodio)
A onda u drugoj situaciji, javi se P. na telefon i čujemo kako priča:
"...paaa, ja sad pričam s tobom, tata pegla, a mama čita knjigu..."
a s druge strane slušalice - svekrva
marija
sastavak - moj tata. j, neki razred, ali viši, ne sjećam se više koji. inače, on ima smisla za pisanje, i svaki sastavak na temu obitelji mu je bio onako sarkastičan i ironičan, s pretjerivanjima, kao da ga je kishon pisao :D
a ovaj postao hit u zbornici.
s poantom koja je nekako ovako išla - mama je malo lijena, a moj tata radi sve po kući.
apsolutna neistina. ali stvarno.
ubit sam ga htjela.
kaže on - a šta sad, dobro je zvučalo i dobro se uklopilo u priču
Postoje zajednicki poslovi i muski poslovi. To je moje videnje. Uvijek bilo. Zato sam se i razisla sa prvim. Njemu to nije bilo jasno. Stariji sin je obiljezio u skoli u udzbeniku da mama radi sve. Od zakucavanja slike do peglanja. Ja mjenjam slavine u kuci, popravljam uticnice, bike, uredaje, itd. Mm vodi brigu o veshu, mijenja zarulje, polako uskace oko tehnikalija. On nista od toga nije znao raditi jer su roditelji to radili umjesto njega. Sva sreca karakter i intelekt je preuzeo pa polako napreduje svojom voljom.Ja pomazem malo sa uvijek lijepo upucenom molbom
Postoje jako dobri dizajneri interijera a nisu gay. Tako da benefit na temelju spola ne, nego karaktera.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
U našoj obiteljskoj verziji mama uvijek drži i čašu vina u ruci
Ja ne bih imala ništa protiv (morat ćemo naći mjesta za podforum ženidba-udaja, he he he) ali to je generacija koju više zanima elektronika nego suprotni spol... Ponekad me to brine, jer mi se čini da smo u ovoj dobi mi više bili zainteresirani za cure/dečke. Ili je to samo spolno uvjetovana razlika (mene su u toj dobi zanimali stariji dečki, a našu generaciju dečki zanimao je nogomet i tučnjava). Eto... Ide vrijeme, sad već razmišljamo o unucima, he he he...
a apropo svekrva, par puta se potrefilo da dođe kod nas i da mm pere kupaonu. on se uvati wc-a i eto ti nje. i tako u nekoliko navrata.
u ovih dvadeset godina što smo skupa ( ) već je naučila da ne smije ništa reć, al ga onako sažalno gleda :D
inače, mi kad čistimo, kad se nekako uvatimo tog zla podijelimo stan na pola, ja do vrata od soba, on od vrata od soba. svatko ima jednu kupaonu :D
tako i mm, ima stvarno ili odličan PR ili nevjerojatnu sreću. Kad god on uhvati peglu (a to je stvarno u 5% slučajeva), evo ti ili njegove mame ili nekih nenajavljenih gostiju na vrata. A peglamo baš na ulazu, tamo je nekako najzgodniji prostor za to, pa onda dočeka ljude doslovno s peglom u ruci. A ja na kauču s knjigom, čaša kraj mene na stolu. Winner, kako cvijeta kaže
Moja je isto takva bila, ali kako su ju stigle godine, mm kod nje radi sve što ona ne može. Ja kao grofica dođem tu i tamo u zajedničku akciju (pranje prozora i zavjesa, da bude prije gotovo, ali više koordiniram svoje muške nego što radim) a ostalo - sve što činim je da ne tlačim muža jako da doma dijelimo ravnopravno, kad znam da on ima sve to isto u njenom stanu. Jedino ne kuha i ne šije/krpa. A peglanje je tako racionalizirano da stvaaarno nema puno.
Btw. kad smo već kod pegle - to je nešto što moji sinovi još nisu savladali. Za sada smo na slaganju veša i to smatram dovoljnim. Pegla se ionako 5% ili manje (samo NEKE košulje i stolnjaci).
Posljednje uređivanje od Peterlin : 06.07.2016. at 08:45
kod nas se pegla kad idemo na vjenčanja i sprovode. mali se jednom bio oduševio "wow, šta mi imamo peglu!"
A niste peglali biljke za herbarij?
Meni je pegla alat kao i svaki drugi, za lijepljenje flizelina, preslikavanje isprintanih slika na majice... a tek negdje na najviše trećem mjestu i peglanje kao takvo.
Osim toga, što sam starija, to mi je peglanje više zen - peglam i onda imam kraaasno slobodno vrijeme za mozak na pašu, pa smišljam kamo na godišnji, kako financirati zamjenu krovnih ploča na vikendici (treba zbrinuti salonit), koji parket je bolji-hrast ili bambus itd. I NE VOLIM da me se ometa. Obično ih sve izbacim van iz prostorije u kojoj peglam, da mi svojim ćeretanjem ne odvlače pažnju. Čak mi bude žao što toga nema više, ali uglavnom peglam za svekrvu, koja ima klasične šlifere i tome slično. Moj veš organiziran je minimalistički.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 06.07.2016. at 09:46
Moj je provalio da nema zadacu jer ga ja budim u pola 6 da bi peglao. Skoro me srce copilo kada mi je uciteljica to rekla. Pitala sam je da li joj licim na zenu koja pegla
Svasta oni smisle.
I mi smo najmladoj tek neki dan pokazali peglu haha. Trebala mi je za nesto, ona ju u cudu gledala.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Kod nas je sastavak na temu Moj tata zavrsio recenicom -moj tata radi skoro sve :D.
A na slici s ljetovanja je on plivao,tata s njim, a mama u ljezaljci sa suncobranom.Jos ju cuvam hahaha.
I rece mi sin da nece zenu kao ja(e to vec nije smijesno )
Moj najstariji je neki dan izjavio da on nece sa svojom djecom doktoru vec ce mene nazvat. I lijepo objasnio kako sam malom od prijateljice na drugom kontinentu dijagnosticirala bubrezni reflux prije tamosnjih doktora. Onda ga je prof pitala a mama ti je doktorica. On njoj Nije medicine nego svega...
I legendarno ostaje kad je u prvom osnovne digao ruku da kao svoj dozivljaj isprica da je ujutro isao na plazu s ujkom jer je mama plesala u disku do jutra...
Ja se sjetim uvijek onog smiješnog meme-a: Dobar muž se ne rađa, to žena napravi. Pase pitam di sam ja bila zadnjih 20 godina. MM je živio sam od 18.godine i sve radio u svom podstanarskom stanu. Onda sam valjda ja stvorila čudovište kad smo uselili.
Mada nema vajde sad razglabat tko je i zašto.
Lavko, ima koristi da si osvijestiš takve stvari. Nema koristi jedino da sebe (ili njega) okrivljuješ zbog bilo čega.
Da i ja doprinesem. Meni se mm svidio i iz razloga što je prije mene, pored starije sestre, mame u inozemstvu, vodio kućanstvo. Uz mene su mu standardi čistoće porasli, sam priznaje. Ja sam u međuvremenu prestala biti kontrol frik, izdavati naredbe, smanjiti očekivanja, a on je zaista postao partner u svakom smislu riječi. Nekako smo to uspjeli postići, možda i zbog imanja zahtjevnog djeteta koje traži posloženu atmosferu. Možda i zbog posložene mene, napokon. Posložio se naravno i on.
Djetetom se zaista bavi puno, osim početničkih kukanja kako će on sutradan držati seminar negdje ako je prethodnu noć nunao uplakanu bebu. Preživio je i taj dio.
Podijelili smo se, spontano, bez popisa, kako je kome nešto praktičnije. Špeža je njegova, mesnica, pas, smeće, moja je roba, usisavanje, kupaona, a kuhamo pola-pola, tijekom godine više on iako zaista jako puno radi/mo. Dijete vikendom on kupa, stavlja spavati, ja preko tjedna - više zbog radnog vremena. Popegla i sam, zna napraviti sve, jedino psu obavezno zaboravi promijeniti vodu i nahraniti ga. Sreća pa nije ni pas od jela.
Prije mi to nije radio, sad me nazove na posao da se ispriča što je ostavio suđe od doručka. A meni smiješno i baš nevažno. Lijepo od njega.