ah, i da i neAmaranthQuinoia prvotno napisa
dok stariji nije uhvatio godinu i pol-dvije, još sam vjerovala u to da je to sve naučeno i da djeca vole igračke koje im roditelji kupuju i guraju pod nos
mom starijem kupovali smo dotad sve rodno neutralne, didaktičke itd igračke
ali kad je prvi put u šetnji vidio nekog dječaka da vozi autiće, oči su mu zasjale
otišli smo u knjižaru, a on je izabrao slikovnicu u obliku vatrogasnih kola koja ima kotače koji se vrte
i dok sam se okrenula, bio je lud za svim "dječačkim" stvarima: autići, policajci, vatrogasci
još sam ga dugo čuvala od pištolja koje stvarno ne volim, ali evo sad je našao osobu u obitelji koja mu je voljna kupit i tu sreću, jer on ih naravno obožava
znam i suprotnih primjera, tipa mama koja se nikad ne šminka, ne nosi nakit, i njena kćerkica koja od najmanjih nogu stoji ispred ogledala i stavlja nešto oko vrata što joj glumi ogrlicu (takve mame u početku ni djetetu ne kupuju nakit, ali dijete nađe nešto već)
nekad mi se čini da neki odrasli žele biti toliko kul da očekuju od djeteta da izabere sve upravo suprotno stereotipu
a ustvari, ako djecu pustimo da biraju sami, odabrat će što im je srcu drago, nekad u skladu sa stereotipom, nekad ne, nekad slično nama, nekad ne
 |
|||
Odgovori s citatom