CAPPY nadam se da ovo nećeš shvatiti kao kritiku, mada nikako drugačije neće ići; ja jako volim roditelje djece u susjedstvu koja ne vole da im u dvorišta (a kamoli kuću) dolaze tuđa djeca na igru, a kad i dozvole igru u svom dvorištu u vrijeme jela djetetu na igri kažu "odi ti sad doma jer mi idemo jesti" dok s druge strane nemaju nikakvih ograda svoje dijete na neodređeno isporučiti nekom drugom na brigu. Poznanica mi je rekla kako joj je susjeda koja inače odbija da joj dijete doma ima prijatelje na igri u lice rekla da je najsretnija kad njen sin na igru ide k njoj jer ona ne može trpiti da joj djeca naprave nered koji ona kasnije mora pospremati.

No to je pitanje karaktera čovjeka a ja osobno sam prema viđenom vrsta u izumiranju. Imam dvije kćeri starosti 6 i 7 god koje se jako lijepo zaigraju i same. Naša vrata su uvijek širom otvorena, u našem su dvorištu uvijek nečija tuđa susjedska djeca. Kako svu djecu koja dolaze poznajem, znam koja mogu biti kod nas doma dok smo mi na poslu. (Živimo u zajedničkom domaćinstvu s muževim roditeljima koji su u prizemlju i povremeno prekontroliraju djevojke na katu.) Isto tako naručim "podobnu" djecu dan ranije i dogovorim s njihovim roditeljima i ostavim prikladne rekvizite za igru (dam upute što smiju), a cijela se ekipa sjati iza 16,00 sati kad i mi dođemo kući s posla i nikad ih nema manje od četvoro. Tome uvelike doprinosi i gumeni bazen zapremnine 4000 l na dvorištu.
Što jedemo mi dobiju i djeca. Normalno svima serviram ručak ili večeru, tko želi može jesti. Nerijetko pečem palačinke, fritule i štrudle.
Kad je igra gotova, bilo vani ili unutra, svi su dužni pospremiti čak i ako kasne doma. to svi znaju i poštuju pravilo. Kome ne paše više ne dođe. Ako bude kakva situacija aktivno je rješavamo zajedno. Nekim roditeljima nije drago da im "stranac" školuje dijete pa je tako bila situacija gdje je mama prigovorila i dijete više nije došlo. Ja sam odgovorila da u svojoj kući pravila i red postavljam ja i da se ne bih uvrijedila da se isto postupi s mojim djetetom u tuđoj kući od strane vlasnika. Red se mora znati.
Kad se raziđu, s djevojkama komentiram što je bilo dobro, tko je koga povrijedio ili rekao nešto grubo, zašto nije lijepo neko/nečije ponašanje, dogovorimo se što da kažu (kako da se postave) slijedeći put kad netko bude govorio ili radio nešto neprimjereno i da same upozore dijete čije je ponašanje neprihvatljivo da više neće moći dolaziti ako se misli nastaviti tako ponašati jer to smeta nekoj od njih, jer rade štetu ili jer su mama i tata to zabranili.

Prihvaćam da moj način nije najispravniji. A ovo sam ovako napisala jer me povremeno zna zasmetati koliko se dajem tuđoj djeci dok moja zauzvrat ne dobivaju isti tretman, mada se umirim spoznajom da je to radi odgojnog procesa mojeg podmlatka jer im moram pokazati svijet. Mislim si da je bolje da ih učim ja nego da se uče same.

Što u tvom konkretnom slučaju ne znam. Imaš jedno muško dijete, ne znam koje starosti. Ne želiš da su kod tebe a ne želiš ni da je sam.
Međutim, sigurna sam da je nemoguće napraviti omlet a da ne razbiješ jaje.