moj muz i ja smo se preselili u australiju kao mladi par pun zivota u planovima za zivot na kotacima. Planirali smo putovanja u sva mjesta koja su nam mogla pasti na pameti usputan rad ( nesto kao backpacerski zivot).. i oboje smo uzivali u tim planovima...i radili i skupljli novce da bi mogli ostvariti prvo putovanje... a onda sam ja ostala trudna. nikad nisam htjela imat djecu niti sam ih ikad volila nit ih danas generalno volim.. jedno smo djete izgubili usljed mog preforsiranja sa dva posla i rada bez pauze... i prezivili tu krizu tuge i jadosti.. drugo smo dijete dobili.. evo ga star je 2 mjeseca. svoje dijete volim.. vise od icega.. i odluku da cuga imat donjela sam znajuc da nebi nikad zaspala na miru da sam ga pobacila... kroz trudnocu mi je muz pomagao do te mjere da mi je brijao noge...bio je stopostotna podrska.. nakon rodenja djeteta .. ja zivim sa covjekom kojeg ne poznajem. netko tko izgleda kao moj muz ali ga nikad uzivotu nisam uponala.. i mislim da sam na rubu rastanka ili sloma zivaca... toliko smose odaljili da u danu progovorimo 5 recenica o kakanju ili njegovom poslu. proslo je tri mjeseca od kad smo zadnji putimali bilo kakav odnos...zapravo je proslo toliko dugo da se ne sjecam kako se on ljubi uopce a kamoli ista drugo. vec sam tri puta pokusala stupit u normalan razgovor i uvijek je zavrsio grdnom svado s jos grdnijim rijecima.. dva putapokusal imat odnos i na samom pocetku dobila odijenicu.. i najobicnije zajednicko tusiranje ( tek toliko da se dodirnemo) nije doslo u obzir s obzirom da je ladno rekao da izadem izkupatila. sa djetetom provodi 15 minuta na dan i cim pocne iti malo kenkat da ga meni optuzujuci da je gladan mali i da je lako samo setat se u kolicima.. nisam spavala dva mjeseca duze od tri sata u komadui jedino vrijeme kad sam bila sama je mojih 8 minuta tusiranja i jos on ne razgovara sa mnom .. ne zeli nigdje ici setat .. ni u kino niti uopce izac iz kuce .. izgovor za sve je da je umoran ..radi 8 sati na dan ko i svi ljudina svijetu..s nikim ne moze popit niti kavu jer za svakog ima neku vrstu gadenja ili nezainteresiranosti.. pomislila sam da je u depresiji pa krenula s razgovorom da mu pomognem..on se posvadao jer ga napadam...izgubila sam mlijeko za dojit maloga skoro potpuno jer sam krenula na drasticnu djetu misleci da je ovih 5 kila viska sto imam razlog za njegovu nezainteresiranost...a onda shvatila da nije u stanju ostati budan duze od osam navecer... molim vas recite mi jeli ovo faza i sto da radim. ne osjecm nista za njega nemam zivaca da odgajam 27 godisnjeg muskarca uz dvomjesecnu bebu.. jesteli vi imali ovakvih problema, sto se dogada i sto da radim ? ne mogu ni gledat u njega koliko me nervira i sve sto izade iz njegovih usta tjera me da vristim od zivcanosti...