Citiraj LEIRmam prvotno napisa Vidi poruku
Kužim na što misliš, ti si reagirala u afektu, ALI kako ja svemu pristupam iz osobnog gledišta, pomisao na mladu curu kako udara svog djeda od 70 (a možda i jer su mi na pamet pala oba moja djeda koji nažalost tu dob nisu niti doživjeli)g mi je bila odbojnija čak i od pomisli na malog Donata kojeg mama lupa po peleni... A što se ovog za pubertetlije tiče, kao majka curice koju pubertet već lagano pere, ja u njoj već vidim malog čovjeka, osobu sa prilično jasno izraženim stavovima, kreativnu, divnu, zvrkastu mladu damu. I dok udarac "po peleni" dijete od godinu i pol vjerojatno neće zapamtiti (OVIME TAJ ISTI UDARAC NE OPRAVDAVAM), ne mogu zamisliti poniženje i bol koje bih nanijela svom djetetu da ga udarim... Ne znam kako bih joj više pogledala u oči i vodila sa njom male "ženske" razgovore u strogom povjerenju i tajnosti, kako bih očekivala da mi se povjerava, kada sam ju ja kaznila na tako odvratan i ponižavajuć način. A da me istjera iz takta, istjera, ali nekak mi to više kroz raspravu riješimo...
kako ne kužiš,
dijete koje je dobilo po guzi od mame koja tvrdi da će to ponoviti bez obzira na sve,
dobit će i trisketinu kao pubertetlija od iste te mame.
što je najbolje, ona će tražiti poštovanje od tog istog djeteta,
baš kao da ga je zaslužila.
kao što je seni napisala, treba puno više od neudaranja za to da se postane dobar roditelj,
ali udaranje je loša karika za bilo što u roditeljstvu.