i mene su bas rastuzile.Mali Mimi prvotno napisa
Diana, Vikki stvarno su tužne vaše priče svaka na svoj načincurke velike vam puse
 |
|||
|
|
|||
i mene su bas rastuzile.Diana, Vikki stvarno su tužne vaše priče svaka na svoj način
Zbog polaska u školu me najviše i brine ta njezina nedovoljna koncentracija. Prije sam se još nadala, kad poraste, bude malo starija, bit će i više fokusirana na neke stvari,ali još uvijek je zvrkasta i zaigrana, počne nešto pusti na pola, prilično nepažljiva kod slušanja, i da ne nabrajam dalje.
Nadam se da nikada, nikada vise necu udariti nekoga (udarila sam svog mladjeg brata vise puta kroz odrastanje, tukli smo se cesto). A najmanje svoju djecu. Da nikad necu osjetiti toliku nemoc pa da mi se to u tom trenutku ucini kao jedini izlaz.
Pa ne bi ni meni bilo drago da me za 50ak godina, kad me lupi senilnost, inkontinencija, tremor.... netko od moje djece opali po peleni (umjereno, da ne ostane otisak) jer sam nesto prolila, srusila ili nisam zapamtila sto su mi vec 100ti put rekli da ne ostavljam upaljenu pec
Ali stvarno mislim da nitko ne planira udarac (osim u slucaju neke ozbiljne patologije), nego ljudi pucaju u trenutku, od pritiska, navike, neznanja, nedostatka samokontrole, krivih obrazaca iz djetinjstva koje nisu osvijestili...
Ma nije udarac samo gubitak kontrole.
Neki roditelji za svaku glupost maloj djeci govore, ne, ne to se ne smije, dobit ces po guzi, ko neka postapalica.
Znam da je OT, ali ja bi voljela da ti tu prodiku podijelis s nama jer ja i sad vec starijem tupim o stetnosti pusenja, koristim sve moguce argumente, ukrast cu i tvoje. ☺Prestala sam i pusit prvenstveno radi njih mada nisam pusila pred njima.
A kako ti ne kužiš da u gotovo svakom postu kojeg sam pod ovu temu napisala govorim upravo te iste stvari. NE SMIJE se udarati nikoga, niti oca niti majku niti bebu niti pubertetliju niti djeda niti baku, niti pandu... Jeli to u samoobrani ili nije, jeli veći grijeh "popiti" šamar od djeda ili mu ga opaliti "u samoobrani" kao upozorenje da mu to ne pada na pamet, nevažno, ono što cijelo vrijeme govorim je da udarci nisu rješenje ničemu.
Jednostavno, meni je bila dovoljno to što mi je tata rekao da samo labilne osobe popuštaju pred drugima, jer nemaju svoje ja i svoju volju i svatko ih može nagovoriti na što god. Ja nisam htjela da me on smatra labilnom osobom bez svoje (čvrste volje) i njemu za inat nikad nisam zapalila cigaretu, a u međuvremenu sam i sama zamrzila taj porok toliko da sam muža, okorjelog pušača odvikla od pušenja.
PS. nadam se da se nisi uvrijedila zbog posta
Ma da, sto bi se uvrijedila, sve si dobro rekla. ☺
Mislim da je cijela ta halabuka po medijima sa Doris zapravo mozda i nesto pozitivno,jer vjerujem da ona vise nikada nece udariti svoje dijete nakon sto su je toliko iskritizirali strucnjaci. Vjerujem (jer ne mislim da je stvarno zadrta) da ce sada mozda prosiriti vidike. Cak mislim da joj je neugodno i da je skuzila koliko je u krivu.
Mislim da bih pala u tesku depru da sam na njenom mjestu. A komentari su me isto blago sokirali. Upravo pokazuju koliko je los taj hrvatski tradicionalni odgoj di dijete samo "imas",a "odgajas" ga batinama. Nazalost,ne postoji tecaj kako odgajati dijete i nisu svi ni jednako pametni,ni jednako zeljni informirati se,a ni jednako puni ljubavi prema djeci.
Zato bi drustvo stvarno trebalo educirati o ispravnom odgoju,mozda bas kroz neki predmet-kako je netko ovdje spomenuo.
Kad pogledas Dance,kao najsretniji narod i kad s njima usporedis nas-bar po tim javnim komentarima-vidis da smo u banani s odgojem.
Nadam se da ce ova "scena" bar malo potaknuti neke roditelje da se vise informiraju o odgoju.
Posljednje uređivanje od AmaranthQuinoia : 14.08.2015. at 15:56
Još malo OT:
Odvedi ih u bolnicu. Zvuči grubo i čudno, ali
silom prilika, kao mala i u pubertetu sam puno vremena provela po bolnicama jer su se
tada neki članovi obitelji porazboljevali.
Gledajući bolesne ljude naučila sam cijeniti zdravlje i život i nije mi padalo na pamet da to
bez veze stavljam na kocku.
Posljednje uređivanje od orange80 : 14.08.2015. at 16:06
Ne znam baš mislim da oni nas smatraju čudacima i da dižemo buku bezveze...neće se to tako brzo okrenuti. Doris je jučer dala i komentar na TV-u ali nisam uspjela pogledati, samo najavu pa ne znam što je točno rekla.
nije li dovoljno se malo prošetati po kvartu ima i bolesnih, i onih upropaštenog zdravlja i uma.
evo ja sam pisala svoj osvrt na ovu temu
http://www.klokanica.hr/roditelji/ko...o-po-guzi-3145
Još bi nadodala, da ne misliš kako je on odrastao u obitelji nepušača da su obitelji svi bili pušači osim njega i njegova mama , tata, sestra, kasnije sestrina djeca, osim najmlađe kćeri, koja je od rođenja bila okružena oblacima dima, a vjerujem da su njeni zdravstveni problemi, uključujući i neplodnost, dijelom posljedica tog udisanja dima u ranom djetinjstvu.
tina55 dobar tekst
Ljudi koji vjeruju u lupanje kao metodu odgoja ne razumiju da djeca koju se odgaja bez po guzi nisu djeca koju se NE ODGAJA. Itekako ih se odgaja samo na neke druge nacine. Ali da bi roditelj mogao tako odgajati i on sam mora doci do nekih spoznaja i vjerovati u nenasilje u bilo kojem obliku i količini kao jedini ispravni put.
I onda padaju u nesvijest od toga kako se djeca klepaju po vrticima i skolama...
Pa im u to ime daju koju iza usiju da ih nauce kako se to ne radi..
Žalosno.
Zacarani krug.tina55 dobar tekst
Ljudi koji vjeruju u lupanje kao metodu odgoja ne razumiju da djeca koju se odgaja bez po guzi nisu djeca koju se NE ODGAJA. Itekako ih se odgaja samo na neke druge nacine. Ali da bi roditelj mogao tako odgajati i on sam mora doci do nekih spoznaja i vjerovati u nenasilje u bilo kojem obliku i količini kao jedini ispravni put.
I onda padaju u nesvijest od toga kako se djeca klepaju po vrticima i skolama...
Pa im u to ime daju koju iza usiju da ih nauce kako se to ne radi..
Žalosno.
A posebno potpisujem prvi dio posta.
Lijep tekst, tina 55!
http://www.klokanica.hr/roditelji/sr...u-po-guzi-3130
Evo meni je ovo do sad najbolji, uravnoteženi i realni osvrt na temu.
Bez osuđivanja, sažeto i jasno.
Upravo taj zadnji dio teksta, u kojem se spominje međusobno osuđivanje roditelja, umjesto pomoći, najviše me se dojmio. Na to često nailazim, najviše po forumima. Što bi se na primjer desilo da napišem, da sam udarila dijete, jerje napravilo nešto nedopustivo , pa sam eto, bez razmišljanja podigla ruku na njega, Nitko mi ne bi objasnio kako da drugačije reagiram i što sam u stvari trebala napraviti. Ne bi bilo niti jedne riječi utjehe, već samo osude ,a možda i koja uvreda (doživjela sam upravo ovdje na ovom forumu od stanovite J.) Zašto mi nismo drugačiji jedni prema drugima? Možda bi već solidarnost među roditeljima rezultirala time da se prije postignu rezultati vezani za odgoj djece i potpuno, ako ne i sasvim ukloni fizičko kažnjavanje djece.
Ali ja nisam primjetila da u svojoj kolumni gđa Rogoznica želi podršku, pomoć ili suosjećanje... A sudeći po komentarima većine čitatelja koje su "roditelji također tukli, pa im ništa ne fali", ona je podršku itekako dobila, a napadi se vrše na nas koji se ubrajamo u onih 10% roditelja "razmažene i neodgojene djece", jer ih , eto, nismo tukli...
Upravo zbog toga jer smo generacija (bar većina) koja je iz doba kad su batine bile dozvoljeno sredstvo kažnjavanja, treba puno više strpljenja i upornosti da bi se to promijenilo. Navika je gadna stvar, a pogotovo ako je povezano sa uvjerenjem da je fizičko kažnjavanje u redu, jer eto i mene su tukli pa .... . Kao i sa svim drugim lošim navikama, treba proći jako puno vremena da bi se promijenile.
Da ima razmažene i neodgojene djece, ima. Bilo je i prije, ali sad ih je više jer mnogi roditelji zbog zabrane fizičkog kažnjavanja, prestali su djecu kažnjavati na bilo koji način,jer ne znaju kako a nisu imali nikoga da ih u to uputi ili jednostavno, nemaju dovoljno strpljenja ili volje da bi naučili kako na drugi način disciplinirati dijete, pa puštaju djeci da rade što žele.
Posljednje uređivanje od Diana72 : 16.08.2015. at 06:34
Diana ja mislim da bi sigurno dobila i koju rijec podrske ovdje.
Osim osude,prodike i pametovanja.
Puno puta sam ovdje procitala hrpu savjeta,konkretnih prijedloga i primjera kako mame hendlaju neke zahtjevne situacije.
Tako da ne treba zaboraviti da se ovdje ima sto pametno procitati i uz one manje korisne postove....
pa diana upravo na ovom topicu hrpa cura je napisala da je udarila dijete,
uključujući i mene.
meni to i dalje nije sporni dio, dogodi se hebi ga,
ali onda treba stat i razmislit,
samog sebe stavit u mirni kutić i razmišljati,
a ne reći ja ću opet, zovite koga hoćete.
a debelo najgori dio mi je 1,5-godišnje dijete zatvoriti samo u sobu.
inače, gledala sam prilog na rtl-u,
osim da voli svoje dijete najviše na svijetu nije nešto posebno rekla.
naravno da nije spomenuto niti zatvaranje u sobu, niti telefone raznih boja.
prilog je napravljen baš u cilju da se malo spere.
i onda čitam komentar (čini mi se net.hr)
kako je doris izjavom u prilogu svima začepila usta
bilo je otprilike trla baba lan, baba lan trla.
smišljena pitanja, smišljeni odgovori.
U toj kolumni lupanje po guzi uopće nije taj sporni moment, nego najava da će toga biti još, dakle propagiranje fizičkog kažnjavanja kao odgojne metode + izrugivanje iz "telefona svih boja", dakle jasna poruka da institucije tu ne mogu ništa i da je dijete u vlasništvu roditelja. Uz naravno zatvaranje u sobu, ali čini mi se da to ta glumica uspavljuje dijete cry out metodom,pa to zatvaranje možda i nije bilo dio kazne nego svakodnevna pojava.
E sad, obzirom na to koliki se veliki postotak ljudi po anketama na raznim portalima izjasnio u prilog glumici i lupanja djece po guzi, meni je jako teško zaključiti da roditelji ne kažnjavaju djecu fizički zato što je to zabranjeno zakonom.
Tako da nisam baš sigurna da možemo zaključiti da je navodni veći broj neodgojene djece posljedica toga što ih roditelji ne kažnjavaju (fizički):
Moj komentar nije bio striktno vezan za Doris i njene izjave, već općenito. Osim toga, napisala sam da je kod nekih fizičko kažnjavanje stvar navike koje se teško riješiti. Svi više manje tvrde, treba stat na loptu i razmisliti prije nego udariš dijete. U tome i je poanta, jer dosta roditelja ne napravi to nego mahinalno reagira udarcem. Da li se poslije toga kaju ili ne, to ne znam. Što se tiče zakona. većina to neće napraviti vani, jer se boje prijave. Ostali, koji ipak žele bez udaranja odgajati dijete, ne znaju da postoje i drugi načini kako to napraviti, ili nemaju strpljenja(čitaj: vremena) da poduzmu nešto konkretno već dopuste djetetu da radi što želi samo da bi oni imali malo mira u kući. Mali je broj roditelja koji odgajaju dijete na pravilan način, koristeći konstruktivne i učinkovite kazne, bez fizičkog izričaja.
Diana, je li moguca varijanta razmazenog djeteta koje povremeno ili redovito dobije po guzi. Meni je vrlo izgledna. Nije problem u nediscipliniranju djece fizickim kaznjavanjem nego u nedosljedn i labavo postavljenim granicama, a to stvarno nema veze s time udari li roditelj loki put dijete ili ne. Ja sam cesto svjedocila scenariju gdje roditelj ne reagira na neprimjereno ponasanje djeteta, a onda kad ponasanje eskalira - paf po guzi! Niceg izmedju!
Ima itekako razmažene djece koja dobivaju po guzi. Mog nećaka se pušta da radi što mu je na volju dok ne prevrši mjeru. Npr. može bacati kamenje okolo ali kad se jedan kamen odbije u auto e tu se udara po turu.
Kad dođe s roditeljima u posjetu samo što ne porazbija sve što nije prikucano dok u opasnost ne dođe nešto za što znaju da ću tražiti kompenzaciju (tipa laptop). Onda odmah idu batine. Ako nešto prigovorim u smislu da kad mi ga dovedu na čuvanje on je drugo dijete jer ne baca stvari, zna što smije, što ne smije i igramo se u okviru tih granica dobijem komentar da tko sam ja da im pametujem jer to njihovo dijete i bavim se s njim samo par sati povremeno. I onda šutim.
Je djeca znaju biti ovdje taka, ondje vaka, imam takveprimjerke doma
Na to se i odnosi jedan dio posta, doduše , ne tako formuliran. Znači, roditelj ne želi kazniti dijete udarcem po guzi ili šamarom, ali isto tako, ne zna ili mu se možda i ne da svaki put objašnjavati i biti dosljedan u vezi određenih obrazaca ponašanja, nego, danas nisam od volje, radi što hoćeš, samo me pusti na miru, a drugi put to za što mu je dan prije dozvolio, kazni ga. To zbunjuje dijete i ono više ne zna što u stvari smije a što ne.
Primijetila sam da često govoriš o kazni u odgoju djece. Ali, kazna nije način odgoja. Kazna je za loše, djeca nisu loša. Djeca samo još ne znaju kako treba.
Meni je kazna gora stvar nego lagani udarac po guzi, iako smatram da ne treba ni jedno ni drugo. Pozitivan stav je bitan, ali ne nagrađivanje za npr. ocjene ili za postignuća koja su očekivana za dob djeteta.
Primjer je najvažnija stvar u odgoju. I apsolutna ljubav. I međusobna poštivanje između djeteta i roditelja.
Naravno da ne mogu svi dani biti idealni, ima svakakvih, ali nekako, trebao bi biti veći postotak onih dobrih, pa je i odgajanje djece lakše.
Razmimoilaženje tate i mame u načinima odgoja isto je problem. I meni.
Ustvari i ne znam kako ja konkretno radim, to je više stav i način. Mnogima ne bi pasalo ono kako ja radim, ono što popuštam i ono kakva su mi djeca ispala. Meni su OK. Da nisu, ne bih bila zadovoljna. A jesam. Uglavnom jesam.
Spominjem kaznu zato jer je cijela tema načeta zbog jedne vrste kazne, a to je udarac po guzi. Inače sa svim ovim što si napisala se slažem. Mnogi se roditelji upravo tu i spotaknu, u stavu i načinu , jer ne znaju odabrati ono pravo, već konstantno rade greške, što zbog nedostatka vremena i strpljenja, što zbog ne snalaženja. Dodatni problem je i razmimoilaženje u odgoju među roditeljima, a to još pojačava nedosljednost, jer jedan roditelj dopušta ono što drugi zabranjuje i to zbunjuje dijete pa ono više ne zna kako bi se trebalo ponašati.
Ja osobno ne vidim ništa loše u kazni, u smislu "mirnog kutka", zabrane gledanja crtića, korištenja mobitela kod starije djece... Naravno, kada se za to stvore opravdani razlozi... Ne znam, možda griješim...
Odličan zaključak!
Prvo, uopće ne kažem da sam u pravu kada sam protiv kazne.
No voljela bih znati što je opravdan razlog za kažnjavanje djeteta.
I kako su godine djeteta povezane sa razlozima i kaznom koja slijedi.
Recimo kad bi se nećaci potukli, šogorica im nije dala da idu van taj dan. Bili su u kazni. Kad bi se moji potukli, ja bih ih rastavila, dobili bi par rečenica u kojima sam im rekla koliko im je glupo ponašanje, popraćenih sa mojim gnušanjem prema tučnjavi i potpunim nerazumijevanjem iste.
Vjerujte mi, meni bi bilo puno teže gledati ih tužne u kući, dok je vani društvo i lijepo vrijeme, nego što bi njima ta kazna "koristila".
Obicno (u teoriji) se govori o razlici izmedu kazne i posljedice. Evo link na zanimljiv tekst o tome: http://www.udrugaroditeljakpk.hr/kut...-radi-po-svome
Recimo, ako idem s malim djetetom u park (i dogodi se, ili ocekujem da bi se moglo dogoditi) da drugom djetetu baci pijesak na glavu, upozorim da se to ne smije i ako to ponovi da idemo doma. Pa pitam, hoces bacati pijesak na glavu i idemo doma odmah, ili ces se igrati bez toga pa ostajemo?
I naravno, dosljednost. Ako to ponovi, odlazak iz parka. (Koliko god nekad bilo tesko jer se meni ne ide doma).
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 17.08.2015. at 20:29
Joj. Da trenutno imam nemoguce dvogodisnjake i da vas citam, mislila bih da sam totalno nesposobna za roditeljstvo. Sve vi to dobro pisete, sve je to ispravno. Al preispravno.l nismo svi isti. Mi roditelji. A ni djeca. Ima nas koji nismo sposobni za dosljednost. Jednom ces otici iz tog parka, drugi put neces nego ces popustiti i postupiti suprotno svemu sto je ispravno. Kupiti treci sladoled. I opet imati normalnu, veselu djecu.
Zasto se inzistira na toj dosljednosti? Zasto je tragedija ako se mama i tata ne slazu u svemu u odgoju? Mama je dosljedna, tata nije. Il obratno. Pa nisu djeca neprijatelji pa moramo zajednicki se udruziti u borbi s njima. Karikiram, al kuzite.
Nije tragedija, ali bome nije ni neka ljepota. Ni za nedosljednog roditelja koji se onda osjeca skroz nemocno pa upravljanje kriznim situacijama prepušta onom drugom, a ni za tog drugog kojem vremenom dodije glumit pavla kalinića.
Posljednje uređivanje od čokolada : 18.08.2015. at 00:06
Cvijeto, da trenutno imas nemoguce dvogodisnjake, trazila bi na sve strane nacine da ih prezivis
Ma naravno da to sve zvuci tako kako si opisala, al to su te neke crtice na temu "kako to shendlati", naravno da si vecinu zivota/roditeljstva normalan, i svakakav, i ovakav i onakav, i ne zivis po uputama za odgoj ili nekoj spranci.
Dosljednost je precijenjena. Ima smisla, al prevelika su očekivanja od dosljednosti.
Slažem se, niti meni ne ide ta dosljednost, a teško mi se oteti i sebičnosti.
Npr. ljetos sam potjerala svoju curu i njenu prijateljicu, velike klipače, doma iz parka jer su se nedolično ponašale, a i zato što se meni išlo doma
Ne odgajam djecu, al mi je zanimljivo citati sto pisete i nisam se namjeravala javiti. Ipak, ne mogu odoljeti - za mene kao dijete je dosljednost bila prevazna. Ne kazem da je bilo 100% tako, al ako nije bilo, uz popust je isao i osmjeh-"aj nek vam bude", kao zabranjeno voce, a mi kao da smo na lotu dobili.
Isto tako, bez obzira sto sam bila zavidna djeci koji su mogli jednog roditelja obradjivati, a kod nas je bio uvijek ujednacen stav tate i mame, danas mi se to cini OK. Mozda sam mogla razviti neke pregovaracke vjestine da nisu bili tako uigrani pa sam unaprijed znala da nemam sanse.
Al bilo je (doduse rijetko) i po guzi i to fest, i opet u dogovoru. Ne znam za pelenasko razdoblje, ne sjecam se. To nikako ne mislim da je bilo dobro rjesenje. Al bome ni ovo objasnjavanje sto beti spominje - ja bih se na mamina objasnjavanja nesvjesno iskljucila. Tata se jednom ukljucio u objasnjavanja kad su stvari postale ozbiljne. E onda sam slusala i bilo mi je grozno.
Stručnjaci su se usuglasili: NE po guzi.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvat...ce-bez-udaraca
Ali ne i gradani, opet za poludit od komentara.
Bas sam primijetila komentar koji prvo popljuje struku, a onda u nastavku:
"Naučio sam da u životu mogu nastradati ako ne uzmem u obzir misljenje iskusnijih i da ti zivot ponekad donese nepravdu."
Isti ti ljudi ocito ne cijene strucnjake (opcenito, ne samo pedagoge i sl.), a vjerujem da ako im djeca zavrse uspjesno fakultet isti tren se dokaže genijalnost cijele obitelji.
S obzirom da smo u filozofskom kutku da malo zafilozofiram. Ide me po kiši.
Istina djeca su nezrela, a ne zločesta i treba ih pratiti i dosljedno :p usmjeravati. ALI u jednom trenutku djeca postaju odrasli, sposobni razlikovati dobro i zlo i u slučaju da odaberu potonje i prihvate se krađe npr. društvo će ih kazniti i pokušati preodgojiti na nimalo ugodan način. E sad, u kojem trenutku treba početi realno procijenjivati dječje ponašanje? Škola to čini već od prvog razreda, samo se zove uzorno, neprimjereno, nestašno, ali kazne realne izpstaju. Znači postoji nekakva apstraktna osuda na papiru neprimjerenog ponašanja.A u obitelji? Kad treba djetetu reći: Volim te, razumijem tvoje razloge, ali Objasnio sam ti, upozorio te, podsjetio te i ti si odlučio učiniti to i to npr na štetu brata ili opasno za tebe ili nadopuni niz - sad moraš shvatiti da si tim ponašanjem prešao granicu i da moraš snositi za to posljedice. Je li to kad djeca razvojno dohvate moć apstraktnog mišljenja ili? Sa 7,9,12,16 ili 18 godina? Jer tad će morati platiti kaznu ako budu prebrzo vozili
Pa nisam sigurna da razumijem što hoćeš pitati, ali na pitanje koje sam izdvojila u citatu je odgovor mislim - odmah, tamo negdje između 1 i 2 godine čim to kuže, čim možeš "preusmjeravanje pažnje" zamijeniti s "posljedicom ponašanja".
Pa svaki roditelj otprilike procijeni koliko njegovo dijete razumije. Brbljati o bezuvjetnoj ljubavi, posljedicama i slicno nema smisla ako dijete ne razumije. Tada je dovoljno reci ne, odmaknuti dijete, itd. Ako dijete razumije sto mu se govori, onda se moze nasiroko. Nema tu neke dobne granice, to ovisi o komunikacijskim sposobnostima djeteta
Ja kuzim sto je pikula btjela.reci. u nekom trenu trebaju pocet snosit posljedice za svoje ponasanje i djela, ucit se odgovornosti.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.08.2015. at 21:43
Pa da, ali zar to nije odmah – od todlerske dobi, čim to mogu shvatiti?
Ako baci metalni autić bebi sestri u glavu 3. ili 5. put, neću čekati da napuni 7 godina da snosi posljedicu za to, nego će posljedica nastupiti odmah. Koja nije lupanje po dupetu, zatvaranje u sobu, bacanje autića u smeće, nego ono to sam mu rekla da će se dogoditi kad je to napravio 1. i 2. put. Kad sam ga pitala zašto je to napravio, rekla mu da ga razumijem zašto je to napravio, i objasnila mu zašto ja ne želim da to opet napravi (nego ako ga je sestra naljutila da napravi to i to što je prihvatljivo u međuljudskim odnosima) i rekla da ću, ako to opet napravi, uskratiti mu nešto što mu je bitno, dala mogućnost da sam odluči hoće li joj opet baciti autić u glavu, ili će se dogoditi ovo drugo – i sam preuzme odgovornost o bacanju autića u glavu ili nastupanja posljedice uskraćivanja onog što mu je bitno.
Ma da, znam... zvučio štreberski, naporno i ono, upucaj me sad od „tolike ispravnosti odgojnog postupka”. Ima dana dok oni urlaju i penju se na ormar, guraju, svađaju i bacaju – a ja ih pogledam i zatvorim se u kupaonu. Ali ono, da moram milion puta napraviti i ovo gore opisano, moram... nenormalni su.
Pa se uvijek iznova čudim kad pročitam ovako nešto...
Da ja mojima uputim par rečenica (bilo kakvih, blagih, ljutih, ozbiljnih, urlajućih...), oni bi mene pogledali s gnušanjem i 17 sekundi kasnije bi se nastavili tući, udarati, bacati, proljevati...
Tako sam ja prve dve - tri godine „nemoj cici mici moj to raditi, pa ti si dobar dečko, mamica te jako voli, a baš je ružno to raditi, je l da nećeš više”... onda mi se obilo u glavu kad mi je taj „dobar dečko” počeo govoriti „mrzim te, glupa si” s 4 godine, kad je dobio sestru koja od prvog dana nije bila „dobra curica”, i onda njih dvoje u paru...
Mogla sam ih početi tući, poluditi, govoriti da im ništa ne mogu, ili čitati knjige o odgoju... pa sam ovo zadnje.
Kako Juul piše na početku neke svoje knjige nešto ovako "ako vam stvari funkcioniraju i zadovoljni ste, ne morate se zamarati ovim što ja pišem". Tako i ja, ako to funkcionira kod vas, super, ali brate kod mene bez posljedica ništa.
I tako, bla bla bla...
bubilo,I hear you, imamo skoro pa iste postove,samo ja na temi "grize,baca se po podu"....
I ja sam krenula sa tim već sa 3 god....ako ne i malo prije....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
