Primijetila sam da često govoriš o kazni u odgoju djece. Ali, kazna nije način odgoja. Kazna je za loše, djeca nisu loša. Djeca samo još ne znaju kako treba.
Meni je kazna gora stvar nego lagani udarac po guzi, iako smatram da ne treba ni jedno ni drugo. Pozitivan stav je bitan, ali ne nagrađivanje za npr. ocjene ili za postignuća koja su očekivana za dob djeteta.
Primjer je najvažnija stvar u odgoju. I apsolutna ljubav. I međusobna poštivanje između djeteta i roditelja.
Naravno da ne mogu svi dani biti idealni, ima svakakvih, ali nekako, trebao bi biti veći postotak onih dobrih, pa je i odgajanje djece lakše.
Razmimoilaženje tate i mame u načinima odgoja isto je problem. I meni.
Ustvari i ne znam kako ja konkretno radim, to je više stav i način. Mnogima ne bi pasalo ono kako ja radim, ono što popuštam i ono kakva su mi djeca ispala. Meni su OK. Da nisu, ne bih bila zadovoljna. A jesam. Uglavnom jesam.