Po meni nije jer je prilično jednoznačan, dakle dijete vidi barbiku,princezu, gusara, supermena itd. i sve što njihov mozak može pojmiti je kako su lijepe, našminkane, grubi,mišićavi, nasilnici..itd. Te igračke i likovi njima ne daju nikakvu dubinu nego predočavaju samo ulogu ljepotice, nabrijanog muškog lika itd. Ali,to je toliko općeprihvaćeno da će djeca koja zamjene uloge m-ž biti uvijek etiketirane i to je grozno. A sve moguće počinje iz najobičnije igračke..

Isti primjer je s odjećnom gdje je za curice još uvijek sve roza/lila/ljubičasto a za dečke plavo/smeđe/zelenno...kad ja svoju malenu obućem u zelenu majicu, plave hlače a na noge joj obujem krem papuče svi mi govore kako mi je sladak sin

No da skratim- mi smo sad u fazi Bebe, odnosno Barbika fazi. ona to skida,oblači,navlači,druge bebe cicaju barbi kad se udare i tak..ne branim joj da se igra al me frustrira da ću joj s vremenom morat objašnjavat da je ta barbi volonterka,humanitarka, menađerica itd. da bi shvatila da nije sve u ljepoti umjesto da ju pustim da se igra stvarajući svoj ideal ljepote temeljen na Barbi izgledu-to me plaši.