Cvijeta

ja nemam bas takve priče, ali u principu, dijete me je ponešto naučilo....
dakle moj je ukus bio i ostao "sve suprotno od nakindurenosti, kiča, onih kakti dječjih ikonografija, medvjedica, volančića...
ni kolica nismo kupili prije poroda, jer sam se ja zaprepastila bojama, oblicima, volanima i čudesima na dječjim kolicima. I rekla sebi i mm -, ništa dijete ćemo samo nositi. No nakon par mjeseci sam shvatila da je to dosta suvislo pomagalo, ali su se na sreću u dućanima pojavila kolica od inglesiene u lijepim modrim i crvenim bojama, bez raznoraznih ornamenata.
Elem, tako je i cura bila obučena, onako monokromno ili neke bauhausovske kombinacije.
no došao vrtić..... I cura bi sve one cvjetiće, roze bojice i slično...

i tako bile mi jednom u benettonu, mislim da je imala oko 3 godine.
donosi mi neku roza suknjicu, ili hlačice, ne sjećam se vise... i kaže: mama ja bi to.
a ja onako nadobudno: ali maco to se ništa ne slaže sa bojama onoga sto već imaš. ( jesam bila blentava, bas trogodišnjakinje slažu boje i razmišljaju sto se s čim slaže)
i odgegalo se moje srce prema policama i za par minuta donijela je i majicu i demperčić i čarapice, sve u roza boji. I kaže: Evo mama sad ce sve slaže, i gleda me ozbiljno svojim plavim okama.

i što ću, kupila sam, a za nešto mjeseci su mi i te bojice i te šljokice čak postale i lijepe. (Naravno ne bas sve).
to biješe prva lekcija. O ostalima kad stignem.