Zakonodavac ne misli da je puno.
I ne, ne plaćaš niti dovoljno niti previše, nego koliko možeš, obzirom da si plaću opteretio stambenim kreditom.
Dovoljno za što? Ako ti dijete ide u privatnu školu u kojoj je mjesečna školarina 3.500 kuna, onda 2x1100 kuna nije dovoljno niti za školarinu.
I nezaposlenim rastavljenim roditeljima sud dosuđuje alimentaciju jer dijete je živo biće koje mora jesti, piti, obrazovati se i spavati negdje. Činjenica da netko ima dijete vuče za sobom zakonsku obvezu brige o tom djetetu a ta briga osim ljubavi i nježnosti uključuje i sve ostalo što se kupuje novcem koji je potrebno zaraditi. Prema tome stavimo na stranu što je malo ili puno u odnosu na čija primanja, zakon je propisao MINIMUM za mjesečno izdržavanje djeteta jer dijete neće prestati tražiti jesti ako roditelj ne zarađuje ili ne zarađuje koliko misli da je dovoljno.
Ja ti pokušavam ilustrirati da ne postoji "dovoljno" nego postoji propisani minimum, a obzirom da dijete dijeli sudbinu roditelja, onda nema razloga da dijete roditelja sa većim primanjima živi od minimuma.
U tablicama koje bi Ministarstvo trebalo objavljivati svake godine, kako piše u važećem Obiteljskom zakonu, piše koja su to primanja.
Pa i ne razilaze se, jer koliko vidim postoji definirani iznos koji roditelju koji plaća alimentaciju mora ostati od primanja, a krediti se tu uzimaju u obzir.
Pa da. Ako se minimalan iznos dosuđuje nezaposlenom roditelju ili roditelju s minimalcem, logično je da se nekom tko ima iznadprosječna primanja može (ali i ne mora) dosuditi veći iznos alimentacije. O tome određuje sud uzevši u obzir i druge okolnosti, npr. stambeni kredit. Sve je to realnost i svaka priča razvedenih roditelja uvijek ima dvije strane.
Onom tko prima alimentaciju uvijek je malo, onom tko plaća uvijek je puno. Ako roditelji imaju lošu komunikaciju potrebe djeteta su često faktor na kojem se ta loša komunikacija lomi. I tako npr. tata kupi djetetu pete tenisice koje mu realno ne trebaju i smatra da je potrošio na dijete (što i jest) a dijete nema zimsku jaknu.
najveća prijavara je u kod određivanja prosječne plaće.
zakon kaže:
Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:
– za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće,
– za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće,
– za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće.
i sad koliko iznosi prosječna plaća po županijama se ne uzima u obzir. ja ne živim u Zagrebu. tako su komotno mogli odrediti da se plaća prema prosječnoj plaći u Norveškoj... totalno nepravedno i lud.
u moj županiji prosjek je 30% niži od zagrebačkog. ja bi u zagrebu imao 30% veću plaću. a alimentaciju plaćam isto. to je boles. kaj mi van zg nemamo pravo živjeti?
znači alimentacija se određuje prema Zagrebu a moja plaća se ne određuje prema zagrebu. Mi van zagreba nebi smjeli imati djece valjda. to zakon veli
Posljednje uređivanje od main : 23.08.2016. at 13:55
Prosječna plaća se računa na razini države, a ne Zagreba i objavljuje se jednom godišnje. Baš kao i potrošačka košarica. Pa neće se za svako selo poseban prosjek računati.
Vjerojatno sam ot, ali mene ekstra ljute izjave da se s plaćom od 7000, kreditom i alimentacijom 'jedva preživljava'. Šta bi onda mi koji nemamo toliko trebali, odmah se upucat? A teta blagajnica iz Konzuma s nezaposlenim mužem i troje djece? U državi u kojoj živimo, to je užasno bahat stav, i mislim da je to djelomično razlog zašto toliko ljudi loše reagira na mainove postove. Ja bih rado da mi ostane tisuću ili dvije kuna nakon što platim sve mjesečne troškove koje moram platiti. Tako da ne toleriram baš nečije cendranje da mu to nije dosta i da se 'pravi posao plaća više'. Super. Onda se preko pola države, očito, bavi hobijima za vlastiti gušt jer sve ispod 7-8000 nisu pravi poslovi.
koliko godina si ti utrošila u svoje školovanje? koliko je blagajnica u konzumu imala plaću dok sam ja plaćao svaki mjesec troškove školovanja godinama. pravi posao se plaća, meni je propala firma ne mojoj krivnjom. tak da do tad sam na nuli, bez finacija. to nije dovoljno da bi si riješio stambeno pitanje, a kaj je posao s kojim ne možeš riješiti životna pitanja? ne ispod 7000-8000 nego uključno. to je zajebancija. a onda se proda naseljedstvo.. tak većina radi.
80% zaposlenih je naslijedilo nešto i zato se mogu zajebavati bez plaće. ja nisam ja se ne mogu.
Posljednje uređivanje od main : 23.08.2016. at 15:33
Kaj je posao s kojim ne možeš riješiti stambeno pitanje, ne možeš kupiti novi auto i riskiraš život sebi i drugima zbog toga? i ne možeš se normalno obući? zar je tako puno za očekivati da bi samac mogao sve to si srediti? ako ne može onda nema posao, s poslom se to može
Svaki mladi lijecnik specijalist ima nesto malo vecu placu od tvoje. Moj je studij npr. trajao 8g.za 7000kn nakon 25g.staza. Razumijem da si frustriran kad znas da bi mogao, ali zbog opcih usranih okolnosti ne mozes i nisi jedini.
Mozda je i tvoja BŽ frustrirana svojim financijama, svatko gleda iz svojih cipela.
Ja bih sa svojim strukom i poslom koji radim u bilo kojoj zapadnoj zemlji imala bih 4X vecu placu. Ali eto zivim u Hrvatskoj , pa mogu samo sanjati da bih kao samac sa djetetom mogla otplacivati bilo kakav stambeni kredit .
biti samac je uvijek 2X teze jer su troskovi veci nego zivot u zajednici. I sto sad? Pa nije to nikakva topla voda.
Posljednje uređivanje od sirius : 23.08.2016. at 17:05
meni se čini premalo 2200kn mjesečno za dijete (odnosno 1100kn po svakom roditelju)
ako bi računala da za svakog člana obitelji treba toliko onda bi tročlana obitelj živjela s 6600kn
mislim da za dijete treba više nego za odraslog. ja iste cipele nosim 5 godina a djetetu kupujem svake sezone nove jer je prerastao stare.
meni ne trebaju tenisice jer ne idem na sport adjetetu treba, barem za tjelesni
na izlete ne moram ići ali u školi su neki izleti obavezni, npr u školi mog djeteta barem godišnje 300kn
također i obavezni odlasci sa školom u kazalište/kino – 100kn godišnje. ja ne moram u kazalište ako nemam novaca niti ići u knjižnicu ali dijete se mora učlaniti da bi posudilo lektiru.
mogu tako do sutra
svoj rođendan ne slavim ali djeteu treba barem tortu i sokiće za frendove za proslavu rođendana, a kad ide na rođendane tada kupijem poklone za klince
a tek školski pribor bez knjiga, torbe i pernice (bilježnice, omoti, olovke, pribor za likovni) – 500 kn godišnje
a tek puno malih troškova koje nitko ne spominje
umanjenje plaće radi bolovanja djeteta,
mobitel djeteta,
udio u režijama i stanarini (u mojoj zgradi se voda plaća po stanaru i oznosi 100kn mjesečno po članu, također nije isto plaćati najam za jednosobni stan ili dvosobni ako se djetetu želi osigurati soba).
izvanredni troškovi - kupnja nove torbe ili bijele plombe kod zubara, naočala 500 – 1000kn,
kupnja lijekova za npr običnu virozu bez komplikacija 300kn (Sprej za nos/kapi za nos 30kn, Sirup za kašalj – biljni 75kn, Pastile za grlo 30 kn ili sprej za grlo 57kn, Fiziološka otopina, Sterimar i sl. 45kn, Čaj 10kn, Med 50kn, Papirnate maramice 10kn, Sirup za skidanje temeprature 25kn. A mogu se kupiti i vitamini 100-200kn)
znam da si ne mogu svi sve to priuštiti
ali ako govorimo o djetetu iz obitelji srednje klase onda je 1100 kn x 2 = 2200 kn premalo.
Di su svi ti ljudi s nasljedstvima kad ja ne poznam nikog, da mi je znat...
Ja sam se školovala vjerojatno dulje od tebe, s obzirom da se školujem i sad (doktorski). Svejedno, spletom okolnosti, mojoj četveročlanoj obitelji mjesečni prihodi su ukupno većinom ispod tvojih 7000. Pa onda nekako nemam razumijevanja za nekog tko me uvjerava da se solo, sa 7000 ne da živit (imamo i mi i stambeni kredit, i račune, i izdatke za auto i koješta).
A ovaj tvoj implicirani stav da su si nižeobrazovani sami krivi za manje plaće, pa gle, i ti si si sam kriv što imaš stambeni kredit. Nemaju svi uvjete niti kapacitete za ići na faks, i to je isto normalno. Ne možeš osuđivati ljude na osnovu toga.
Moja poanta je da zaista mnogi (i ne samo blagajnice..) žive s mnogo manje nego ti, i da je u takvim uvjetima jednostavno vrlo bezobzirno i neosjetljivo izjavljivat da jedva preživljavaš i da nešto što se plaća ‘samo’ 7000 kn nije pravi posao, nego hobi.
Državni zavod za statistiku kaže: Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2016. iznosila je 5 686 kune.
Prosječna znači da mnogi imaju i manje. I mnogi imaju kredite. I mnogi nemaju nasljedstvo. I tak dalje...
Jučer u Puli u Plodinama doslovno prisluškujem razgovor između dvije djelatnice i jedna kaže da je dobila 2500 kn s prijevozom, a druga, starija 3100kn s prijevozom.
Ne znam koliki je prijevoz u Puli, ali neka je ko i u Zg cca 400 kn, ispada da su te žene radila mjesec dana i vikendima i praznicima i noću jer dućan radi od 7-24 za cca 2000 kn.
Nisam saznala koliko su se školovale, ali naradile se jesu jer je sezona i u dućanu je ludnica, a one su tamo za sve.
I ne vjerujem da su iz hobija već hude sile.
Pa opet pitam: što je to pravi posao, i koliko se plaća?
da se preživljavati, iz mjesec u mjesec i ništa više. ne možeš s tim osim čekati da ako se razboliš i ostaneš bez svega. to su gluposti. da, ja imam kredit ali nisam mogao dobiti na 20-30 godina kako neki uzimaju i onda se žale dok ih dođu deložirati. ja sam morao uzeti manji, kraći kredit. dakle nisam mogao riješiti stambeno pitanje s njim. nego za 5-6 godina opet mogu ići u repogram kredita. dakle nisam mogao s tim riješiti stambeno pitanje. samo sam započeo. dakle nemam posao nego hobi. s poslom se može riješiti stambeno pitanje.
ispada da bi ja trebao (a tako mi i je) hodati svaki dan u istome, jesti sendviče, i preživljavati mjesec, ali sad bi trebao i još smanjiti. niže od toga ne ide. nevidim način kako bi ja mogao dati djetu više u ovoj situaciju. nemam više gdje smanjiti.
nisi imala duže školovanje od mene. ali to nije bitno.
http://www.moj-posao.net/Vijest/7619...-punu-placu/2/
evo, znači našim novcem zagreb može ovake stvari radi. ja ni živim i ne RADIM U ZG, ali bi trebao plaćati kao sam u Zagrebu. pa u ZG su plaće 30% veće.. bolesna situacija, gdje se "jači" iživljava na manjem. jači mislim veći grad, glavni grad je zato a mi ostali nebi smijeli živjeti? kaj je ovo za državu?
k tome ako se uzme u obzir da se nema pravo na ispravak pogreške jer je rok samo 2 minute...mislim sad je najbolji argument pravopis. svašta
i ne kužim poantu. dakle sve će se izmišljavati, negirati i svašta samo da se ne prizna nešto kaj je. U ZG su plaće veće 30%. i nek vam budu, mi ovdje živimo s manje. tih 30% manje. i onda mora tako i sve ostalo biti regulirano.
to ko da mi netko izračuna da plaćam za Norveški standard. jer ako može 30% zašto ne i 300% više?
Posljednje uređivanje od main : 24.08.2016. at 09:50
Moja placa je jednaka kao u u Rijeci ili Osijeku. Ja sam na drzavnoj sisi.
Zna se da je drzava pravedna mater. :D
i sto bi sad ti htio? Da placemo sa tobom jer su u Hrvatskoj place male , a zivot samca je skuplji od zivota u zajednici?
Pa ne otkrivas nam nikakvu toplu vodu.
meni plaća nije ista kao u ZG. manja je cca 2000-3000kn. ja živim tu gdje živim i volim taj kraj. i ne moramo svi živjeti u Zagrebu. Kaj da idem svi u Zagreb, gužva je već i sad. i nije argument dođi živjeti u ZG.
kaj da mi obračunaju da moram plaćati kao u Norveškoj onda bi argument bio idi u Norvešku?
da, život samca je skuplji. a dijetu dajem koliko mogu. više nemam ni ja. i neznam zakaj me se napada.
Pa za obracun se gledaju primanja I troskovi ( djetetovi).
Ako su tvoji troskovi isti kako u Zagrebu , tada su i djetetovi.