A eto, ja ih igrom slučaja znam dosta. Vjerojatno u postotku jesu rijetki ali itekako ih ima. Zašto? Netko zarađuje jako iznadprosječno, netko želi da mu djeca imaju pristojan životni standard kod bivšeg supružnika, netko više voli dati pare umjesto da sam hoda po trgovinama sa izbirljivim djetetom i kupuje tenisice.... zašto ne?
Okrenimo to drugačije, da li vi svojoj djeci pružate samo ono što minimalno zakon propisuje? Jer to je zaista minimalno, krevet za prespavati, grijanje, osnovna garderoba, hrana. U zakonskom minimumu za adekvatnu skrb nema ni slatkiša ni sportova, dodatnog engleskog, ritmike ni rođendanskih poklona ni proslava ni bicikla ni romobila... Zašto im to sve onda kupujemo kad uopće ne treba?