Na ovo ću se stvarno grohotom nasmijati.
Koliko očeva u postotku zaista zatraži skrbništvo nad djecom? Ja osobno poznajem samo jednog koji je to zaista i tražio (nije nažalost dobio),
neki samo o tome pričaju kao o nečemo što ionako ne bi dobili pa nema smisla tražiti, a neki ni ne pomišljaju tražiti skrbništvo.
Netko je na nekoj ranijoj stranici pitao za pravni pojam skrbništva, prema zakonu skrbnik je osoba s kojom dijete živi i koja o djetetu skrbi. Kad se roditelji razvode jedan se roditelj određuje skrbnikom, ali oba su roditelja zakonski zastupnici djeteta u jednakoj mjeri, bez obzira koji je roditelj skrbnik. To znači npr. da bilo koji roditelj može u ime djeteta otvoriti račun u banci na djetetovo ime kao njegov zakonski zastupnik, bez obzira je li mu i skrbnik ili nije.
Našim zakonom nije regulirano dvojno skrbništvo, u nekim drugim zemljama jest. Tada nema alimentacije, a roditelji se u jednakoj mjeri skrbe o djeci, od vremena provedenog kod pojedinog roditelja do participiranja u djetetovom životnim potrebama i troškovima.
U našoj praksi, ja poznajem mnoge razvedene roditelje (i sama sam među njima) koji funkcioniraju po principu podijeljenog skrbništva iako ono zakonski kod nas nije regulirano. Djeca provode jednako vrijeme kod majke i oca tako da na oba mjesta dijete spava, jede, piše zadaću, šeta psa i ima sve aspekte obiteljskog života. Naravno, ovo je izvedivo ako roditelji žive u istom gradu i ako oboje žele što više vremena provoditi sa svojom djecom. Pola vremena je najpravednije moguće.
Život s djetetom nije samo čuvanje, a ako neki roditelj misli da jest zaista ne zna što propušta.