...a onda je i meni jako teško biti sretna... on kaže da se u našem odnosu sve prebrzo odvija... da želi da imamo djecu... kasnije... i osim nedostatka veselja zbog prekjučer otkrivenog plusića - on je DIVAN prema meni i apsolutno sudjeluje u mojem i u 'našem' životu... ne znam što da mislim, danas idem na prvi pregled... tužna i obeshrabrena. voljela bih da on bude tata ovoj bebi, voljela bih da ne moram ovo odraditi sama...voljela bih... da se i on veseli... unatoč našoj (istina) kratkoj vezi... no tako je ispalo... citala sam postove o reakcijama tata... i srce mi je puklo... ima li ovdje netko ciji 'tata' nije bio beskrajno sretan kada je cuo za bebu?