petarpan prvotno napisa
Ja sam od 5-7 mjeseca trudnoće tonu suza isplakala.
Prvo je bio super sretan i podrška kakvu nisam ni očekivala, a kako mi je trbuh počeo sve više dolaziti do izražaja povukao se u sebe, ne želi o tome razgovarati, rekao je da nema želju za sexom i ja sam se osjećala toliko razlomljeno između osjećaja sreće zbog bebe i osjećaja nepoželjnosti zbog trbuha.
Onda smo na brzaka morali kupiti stan, pa su ga opteretile i financije, kad dođe doma šuti, zbog love radi dva posla, ima da ga i po par dana ne vidim. Molim ga da mi pomogne oko težih kućanskih poslova, vidim da mu idem na živce. Sjedim sama po cijele dane kod kuće, morala bih mirovati, nesretna sam, dosadno mi je, čubim na internetu, pa nabijem veliki telefonski račun, onda urla iz petnih žila, ja plačem... i tako iz dana u dan. NIje htio ići sa mnom na UZV, ni na tečaj, ni u kupovinu opreme za bebu, sve to obavlja moja mama, vozika me uokolo, imam osjećaj da ga ništa oko mene i bebe ne zanima.Kad mu to prigovorim, onda tvrdi da je to laž, da šta ja mislim, on radi po cijele dane, a ja trošim novce, šta ja mislim tko će sve to platiti. Mislim da su nas financije dotukle, za 10 dana nam je prva godišnjica braka, a ja nikada nisam bila toliko sama. Jutros sam ga molila da mi ostavi 100 kn za depilaciju jer hodam stalno po pregledima, a ličim na dlakavog majmunčića, pa mi je rekao, citiram: "doma si, imaš vremena, čupaj ih pincetom."
Nije da smo zadnja sirotinja, on ima 6000 plaću, ja dobijem 3500 od HZZO-a i financije nam nikada nisu bile toliko opterećenje. Vidim da me ne razumije, sve manje i ja želim razumjeti njega, a ovaj švrćo još malo pa će doći na ovaj svijet... Hoću li i onda biti sama? Može li ga beba promijeniti? Inače jako voli djecu, lud je za kikačima, a pretvorio se u čudovište koje ne prepoznajem...