 |
|||
DA LI SE NERVIRATE U TRUDNOĆI
evo da vas malo priupitam kako stoje stvari, da li se nervirate i kako to rješavate..Najgore mi je kad poludim pa se sjetim da bi to moglo štetiti bebici pa onda imam grižnju savijesti..Čak sam i pomislila da bi mi ponekad dobro došao i normabel od 2mg..radije nego trpjeti nervozu
Imaš li nekog objektivnog razloga za nervozu?
Koliko si trudna?
Ja sam se prije trudnoce jako nervirala na poslu i sve uzimala srcu. Kada sam skuzila da sam trudna prepala sam se kao i ti kako ce to utjecati na bebu - i onda iznenadjenje - za par tjedana sam shvatila da se nerviram sve manje i manje, da su mi neke stvari postale potpuno nebitne, na sastancima kada bi se pocela nervirati odjednom sam pocela zamisljati bebu i odmah bih se umirila - cini mi se da je to neki prirodni obrambeni mehanizam.
Ja sam se u početku trudnoće dosta nervirala oko svega jer sam se jako bojala za svoju bebicu, a imala sam i krvaruckanja i grčeve. Bila sam u takvoj nekoj fazi da ako me nije trudnoća brinula brinule su me neke druge stvari. Lako je reći nemoj se brinuti, ali to nije ni malo lako napraviti, no proći će čim ukloniš razloge zbog kojih si zabrinuta. Možda da si nam malo više rekla o tome što te konkretno zabrinjava.
Ja sam se prva tri mjeseca osjećala kao da imam PMS
Re: DA LI SE NERVIRATE U TRUDNOĆI
Meni se u trudnoći često znalo dogoditi da "poludim", ali mi se čini da je to bilo manje štetno za bebu nego trpiti i kuhati u sebi.azaleica prvotno napisa
Ja (i kad nisam trudna) često planem, ali se brzo i ohladim. Nikad nisam u nervoznom grču i sve što me iznervira, razljuti, povrjedi riješavam trenutno i to mi funkcionira savršeno.
Kad sam se jednom na nekom topicu požalila na nagle promjene raspoloženja i na to kako se bojim da će to naštetiti bebi, jedna mi je forumašica lijepo rekla - kad bi to bilo tako jednostavno, možeš si samo zamisliti koliko bi se beba ovdje rodilo s nekakvim posljedicama.Nije baš tako lako naštetiti bebi ako je trudnoća zdrava. Naravno da se treba što više čuvati stresa, što zdravije živjeti, što više se odmarati, izbaciti alkohol i cigarete... Ali opet, ako se negdje "omakne", neće beba odmah otići ili biti na ovaj ili onaj način ozlijeđena.
Baš si me sjetila mog straha od prošlog petka. Bila sam jako nervozna i, na žalost, gladna jer nisam stigla na poslu jesti. Strašno su me razljutili na poslu i na kraju radnog vremena sam se doslovno počela tresti od premorenosti, a zatim plakati zbog straha da sam time bebi nanjela veliku štetu. Zaklela sam si da si nikada više na poslu neću dozvoliti tako nešto jer je moja trudnoća prioritet. U svakom slučaju, eto, baš jučer je UZV pokazao bebicu malo veću od 1 cm čije srčeko kuca... Tu je i nije pobjegla od mene.
ja san ludila od nervoze. jos sta san i 2 puta krvarila pa san imala nocne more sve negdi do 6 miseca trudnoce... uf kad se sitin
popila san normabel jedanput (onaj od 2 mg) kada vise stvarno nisan mogla izdrzat i odmah me uvatila griznja savjesti. a sve nervoze su postale manje tek negdi polovicon 8. miseca trudnoce, tek san se tada opustila i zapravo pocela uzivat u trudnoci
Ja sam manje-više nervozna cijelu trudnoću. Tri godine sam pokušavala zatrudniti i kad mi je test i UZV pokazao pozitivno, umjesto da se veselim, završila sam u bolnici s krvarenjem. Potom sam doma ludila, pa sam od 3. do 4,5 mjeseci krvarila u mokraći. Tada sam se prehladila i ta je prehlada prerasla u bronhitis. Dva mjeseca sam kašljala, a bolovi u leđima zbog širenja i nadražaja bili su nesnosni. Onda sam šizila jer se beba rijetko micala (mirna beba). Sada tu i tamo šizim zbog tlaka koji je u granicama normale (130/80) jer sam u prošlosti imala moždani udar, 2 puta sam do sada (za mjesec dana ću roditi) popila pola praxitena. Inače ne uzimam lijekove, no moja povijest bolesti je užasna pa me sve plaši. Puno sam se deprimiala čitajući probleme u trudnoći na forumu i sama sebi obećala da u idućoj trudnoći, dođe li do nje, neću ni čitati forume. Inače sam jako optimistična osoba, no po prvi put u životu na brizi imam još jedno biće u sebi. Da se radi o meni, ne bi ni trepnula na bilo koji od simptoma jer nisam paničar. No toplo se nadam da sa svojim strahovima nisam naudila bebi, jer ipak nisam ja takva cijele dane. Uhvatim me na trenutak...
Dakle, ima nas svakakvih....
a naravno da se ponekad zivciram. pogotovo sam se na pocetku od straha od pobacaja, od bolesti, od ovoga od onoga.
neki put se pokefam i sa muzem oko gluposti, ali se brzo i skuliram.
nekad uspijem kontrolirati nervozu tako da pomislim kakve bih sve probleme mogla imati (zdravstvene, financijske), a nemam, pa me to smiri. i pomisao da ce uskoro doci beba, i da ce mi se sve te brige ciniti besmislene
vazno je i necim se konstruktivnim zabaviti, sto opusta zivce.
ma već sam mislila da sam nenormalna i da si dozvoljavam nešto što ne bih trebala.Zapravo, jučer mi je muž tako digao tlak da sam se užasno uznemirila..Kada mi je najviše trebao jednostavno se pokupio kod frendova bančiti i gledati utakmicu..neki put su stvarno vanzemaljci!!!
mislim da nitko nije odradio cijelu trudnocu a da se bar jednom nije posteno iznervirao. ako takav postoji, svaka mu cast. ja sam se znala itekako nazivcirat s vremena na vrijeme, bilo je tu svega, i svadba, i svadjanje s MM-om oko svake gluposti (glazbe, menija, itd.), a onda je vrhunac svega bio kad sam dan nakon svadbe pala i slomila kljucnu kost. recimo samo da to nije bas najpovoljnije utjecalo na moje psihicko zdravlje. na svu srecu, na bebaca to nista nije utjecalo i razvija se ko pravi. mislim da su nase bebice otpornije nego sto mislimo i da im nista nece biti ako mama tu i tamo izgubi zivce. na kraju krajeva, sve je to normalan dio zivota.
nije da ih branim ali bilo je finale lige prvaka.jednostavno se pokupio kod frendova bančiti i gledati utakmicu
moj se recimo vratio sa službenog puta, iskipao zmazani veš na POD u kupaoni, pitao što ima za jesti, najeo se i otišao gledati tekmu.
ali znaš što?
to je bilo finale.
ZADNJA utakmica lige prvaka.
ja sam cijelu trudnoću prošla u strahu jer je bila komplicirana od prvog dana.
Ali nervirala sam se zbog pametnih komentara okoline.
ja sam bila jaako nervozna, pogotovo zadnjih dana, jer nisam mogla radit puno stvari, a meni se čistilo, pa krenem u generalku pa se uspušem, pa mi je vruće, a dok uđem pod tuš treba mi vreeeemenaaa, a dok izađem opet mi vruće...mama mi je samo vikala da jadno to moje dite kad sam samo grintava.. onda hoću micat krevete i zapela ko luda pa skupim po familije da pomažu, tj miču a ja zapovidam...mislim da ih je bilo strah išta odbit kad sam bila onolika!
Nervoza je sastavni dio trudnoće.
S vremena na vrijeme sasvim je normalno preforsirati živčane stanice razmišljanjima, strahovima, tjeskobom zbog ovog ili onog razloga.
Sa svih strana nam dopiru informacije o komplikacijama, o tegobama kroz koje trudnice prolaze pa onda same preispitujemo sebe i svoje simptome. Postajemo Eremija našeg stanja.
Mene nerviraju razne gluposti kao što su šefovi na poslu koji ne vode svoj posao a zahtjevaju red, suradnici koji kasne (i na posao i s poslom), kolege koji dostavljaju polovična rješenja... rodbina koja dosađuje dobronamjernim savjetima, muž koji stalno spominje "nemoj se nervirati, to nije dobro ni za tebe ni za bebu!".... i tako to.
E, a najviše, kolegica iz susjedne kancelarije: (zamislite si pjevušljivi ton glasa i osmjeh od uha do uha i tepanje u glasu) "Kako smo danas? Jel bebica dobro? Koliko još? Baš imate zgodnu pelerinu. Joj... kad sam ja bila trudna... ah... to je tako divno! Joj, nemojte vi slagati papire, budem ja!" I onda meni ostane neki "teži" posao, ali glavno je da ona mene ne zamara slaganjem papira! užas užas užas
BLJAK! BLJAK! BLJAK!
Svi se mi nerviramo, neki više, neki manje, ali ne vjerujem da bi to moglo na bilo koji način naškoditi bebici. Ja se inače trudim živcirati što manje, ne radim baš stresan posao, ali ipak se tu i tamo zalomi neka nervoza, u principu najviše se iznerviram dok se vozim na posao, jer mi idu na jetra svi oni koji se voze ko manijaci.
Naj smješnije su naravno te situacije na poslu gdje te svi "maze i paze". Ja radim u pretežno muškom okruženju pa je vrlo smiješno gledati ih kako se trude biti pažljivi i prijazni
Moram još nešto dodati na ovu temu... Baš me jučer šef pozvao na kratku kavu koja je značila kratki obavezni razgovor. Bila sam prozvana zbog duge jezičine iako je to pokušao zapakirati u rukavice. Razgovor je počeo sa pitanjem što sam živčana u zadnje vrijeme i tako to... Srećom, šef je mlad, prijatelji smo, pa zna što se događa, ali morao se postaviti autoritativno i prizemljiti me.
Nervoza i nagle promjene raspoloženja postaju sastavni dio moje trudnoće iako se trudim svim silama svesti ih na minimum.
A onda sam se sjetila i izraza: "Što divljaš okolo ko uvrijeđena trudnica?". Poznato je da hormoni i briga naprave svoje.
jooj,ja sam se na početku trudnoće naživcirala kao nikada.
baš tada smo organizirali vjenčanje, i moja majka se vješto trudila da u svakoj sitnici ima svoje prste i za sve ima neki komentar, prijedlog ili zahtjev.
toliko se u životu nisam naurlala i nasekirala, jer smo MM i ja htjeli jedno, a ona meni iza leđa izorganizirala drugo
no, preživjeli smo i jack i ja i poslije toga se na sijećam kada sam se uzrujala za ozbać i time se ponosim.
ne bu mene niko sekiral
Ja sam sad u 23 tjednu a prije nekih mjesec dana muž i ja kupili smo novi auto. Naravno da sam ga nakon dva dana malo ogrebla dok sam se parkirala u našu DEFINITIVNO PRE USKU garažu. Ogrebotinica je bila skoro nevidljiva ali on je poludio. Prvo sam se kulirala i govorila si "moraš misliti na bebu, pusti ga nek se ispuše, baš te briga itd" ali nakon pola sata njegovog urlanja i zanovijetanja ja sam pukla. Iz mene se izlila salva bijesa i pomislila sam da ću ga stvarno zadaviti. On je ostao u čudu jer me nikada nije vidio takvu ( a bome ni ja sama sebe). Nakon svega užasno sam plakala jer sam se sjetila naše curice u mom trbuhu koja sluša naše gluposti pa mi je bilo još gore. Na kraju je i njemu bilo užasno pa smo oboje plakali. Od tada stvarno nastojimo biti što bolje povezani i smireni i za sada funkcionira! By the way ogrebotinicu na autu skinula je polir pasta
Trudna 2.put, 19 tjedana.
Telefonom se pokušavam naručiti za ginekološki pregled.
Nazovem u petak i med. sestra mi kaže nazovite u ponedjeljak tada naručujemo za 6.mjesec. Nazovem u ponedjeljak da bi mi rekla da nazovem početkom šestog da će me naručiti za 7.mjesec. Ostala sam bez teksta.
I kada sam došla sebi naravno da sam bila iznervirana. Pokupim svoju kćerkicu i odem u ambulantu, i umjesto da ja napadnem nju ona napadne mene. Ja budala počela kulturan dijalog. A ona meni da nije istina to što mi je rekla na telefon. I još štošta mi je rekla, od silne gužve na poslu 'sestrica' ima vremena da mi drži prodike. Srećom pa je naišla doktorica i rekla da dođem u četvrtak.
Ne znam kako već nisam oguglala na takve persone.
ja sam se danas u ducanu posvadala s nekom babom
pod pauzom skocim u carrefour kupiti gablec, cisto da se malo prosecem. i u zadnje vrijeme idem na kasu s priroritetom za trudnice, jer mi je stvarno vec naporno stajati na mjestu. i jos pitam babu s polupunim velikim kolicima jel mogu ispred nje, jer imam samo tri stvari. ona mi veli da i ona ima malo stvari. ja na to odgovaram da je ovo kasa s prioritetom, a ona meni da nek idem u kupovinu kad je manja guzva. konacno je neka baba ispred nje me pustila, pa me pustila i ova, al smo se jos jedno 5 minuta prepucavale. u stilu, ona ce meni odredivat kad da idem u ducan, da ne bi slucajno njoj zasmetala, wtf
i onda si mislim zasto trosim zivce na budale, al to je tako, neki puta si ne mogu pomoci.
off topic:
meda-odvaljujem na lokaciju
a i potpis je u skladu 8)
Joj, ja se toliko nerviram, pa se onda nerviram što se nerviram.
Klince sam izvadila iz vrtića, kao uživati ćemo zajedno doma, ići na more itd.
Naravno da uživam sa njima, ali ponekad me tako naljute da se zbilja iživciram, čak mi ponestaje daha i vičem na njih ( a i hormoni me peru), da sad mislim da to i nije bila tako dobra ideja.
Trudim se ne živcirati, ali...
bolje da si nervozna nego da piješ normabel
Bok!
Mislim da je bolje da si nervozna tu i tamo nego da se kljukaš tabletama tipa normabel, koje mogu štetiti djetetu. Čitala sam da najnovija istraživanja su dokazala da umjereni stres čak koristti razvoju djetata i u fizičkom i u psihičkom smislu, a da se do sada pogrešno smatralo da trudnice cijelo vrijeme trebaju biti happy i cool i sve drugo da šteti djetetu. Zamisli samo koja je trudnica uopće cijelo vrijeme happy i cool - evo ti tipičnog primjera trudnice koja to definitivno nije - mene npr. I sam nadimak na forumu kaže sve. Termin mi je za tjedan dana, a osjećam se kao ludara - svako malo mi dođe da plačem i znam biti jako živčana. Sad me još i panika hvata zbog poroda. Bojim se da kak ću ja to i standardni strahovi. Tko se ne bi toga uplašio? Eto, sve ti je to normalno. Probaj se što manje nervirati i zaboravi na tablete.
Lijepi pozdrav!
Ja sam na pocetku trudnoce bila vise uplasena nego nervozna. Prvo, iznenadilo me da sam ostala trudna kad sam se najmanje nadala, u nastresnijem razdoblju mog zivota u zadnjih par godina, i premotavala sam film da se sjetim jesam li slucajno napravila nesto sto bi moglo utjecati na bebu. Bojala sam se i sjetiti nervoza sa starog posla pred sami odlazak! Tih dana sam pocinjala raditi na novom poslu, kojem sam se mogla posvetiti samo s pola mozga. Srecom sam se ubrzo pocela osjecati vrlo ugodno u toj sredini, a i ljudi su bili super kad sam im rekla vijesti, tako da je sad relativno bezbrizno sto se toga tice. Par prepada izazvanih implantacijskm krvarenjem, o kojem naravno pojma nisam imala. Zatim sam malo dramila kad sam pocela citati o svim onim testovima koji me cekaju, sta se sve tu mjeri, koje su opcije, i onda sam pukla i rekla sebi da tako dalje ne ide.
Ali, najveca nervoza tek me je cekala, i to me na zalost povremeno bas zna "spucati". Kako sam na novom poslu, iako firma ima vrlo liberalnu policu za zaposlene majke, ja gubim po svakoj stavci. Najmanje me brine financijska strana cijele price, a najvise vrijeme koje cu imati sa bebom - samo 6 mjeseci! I da stvar bude zanimljivija, nedavno sam saznala da se par dana nakon mog termina, 1.4.2007. mijenja UK zakon po kojem se garantirani porodiljni dopust povecava sa 6 na 9 mjeseci. Doslovce u par dana mogu izgubiti par toliko dragocjenih mjeseci, a nista nije u mojim rukama
RE:
Ma kakvi, nista me u trudnoci nije moglo iznervirati...valjda jer me za nista nije bilo briga, osim za moju bebicu...
Inace, najstresnija situacija su bili jedni "teski" pregovori na poslu, odnosno, svi, cak i moja sefica su bili zabrinuti da li ja to uopce mogu odraditi...A meni ono skroz "ravno", druga strana se pjeni, vice, urla, crveni se i u predinfarktnom je stanju, a ja samo klimam glavom i slusam kako H stuca...
Kad je to zavrsilo, pitaju me da li sam ja OK, kako sam izdrzala taj sastanak...Morala sam se praviti da mi je bilo tesko, kad su to svi vec ocekivali...A mene bas briga za posao... 8)
Inače nisam osoba koja se lako iznervira ali svi imamo svojih dana. Kad mi se dogodi da se naživciram sjetimse bebice pomazim trbuh i smirim se, probaj se sama rješit nervoze, sve je to u psihi, nije lako ali bolje i to nego piti tablete.
Meni je sad slično kao Deaedi baš me briga za sve osim za moju bebu
Ja sam inca osoba koja je aklona nerviranju, naravno, uvek sa odredjenim povodom. Utrudnoci sam takva bila prva 4 meseca, a od tada, kao da sam druga osoba, to i neki ljudi oko mene primecuju - potpuno smirena i zainteresovana uglavnom za bebu, sve sto moram da uradim a vezano je za posao smara me, pa potpuno uzivam od kada sam na bolovanju
joj ja sam mislila da sam luda!
strašno sam razdražljiva i stalno bi mogla plakati1
a živciram se non stop zbog nečega1
nadam se da ću se danas poslije pregleda uspjeti urazumiti!!!!
Mene brinu stvari kao da li ću biti dobra majka, da li će dijete prihvatiti mene, da li ću imati postporođajnu depresiju i da li ću se uspjeti izvući iz nje, da li sam se zaletila sa trudnoćom, da li će mm biti uz mene osim verbalno i fizički, da li ću moći odgajati dijete na pravilni način u ovakvom društvu prepunom nemorala, laži i nasilja, da li sam u krivu što se ne brinem ako neću moći dojiti (ne zamaram se uopće time, iako naravno da ću pokušati). nije mi blisko dojenje u javnosti pred svima, nije me briga što promoviraju adaptirano mlijeko, i sl.
Jesam li grozna?
Ne, nerviram se ... Pretesko smo dosli do ove trudnoce da bi bebu bilo cime ugrozila. Na cuvanju trudnoce sam jer bi se na poslu garant nervirala, a doma mi je suprugstvorio idealno okruzenje da budem smirena i vesela trudnica. Otkad sam trudna kao da sam 'oguglala' na situacije i ljude koji bi me mogli izbaciti iz takta ...
nerviranje i stres. hm.. o tome bi se dalo pricati i pisati. Meni je zadnjih dana sve nesto na krivo, sa novcima smo u totalnoj banani, a treba dici kredit za stan i konacno se odseliti iz podstanarstva. Ima toliko stvari oko kojih se brines i sve se desava pre sporo. Trebala bi raditi, ali mi se uopce ne razmislja o poslu, postao mi je potpuno ne bitan, a treba mi novac.. to je trenutno izvor mojeg nerviranja
Ja se ne nerviram uopće... čak sam mirnija nego inače... ništa me ne ljuti i neke stvari me manje smetaju nego inače (npr. smirena sam čak i kad me MM drži budnom dobar dio noći, pa si mislim, on ipak mora na posao ujutro, a ja ću se naspavati..)
Povremeno imam nalete emocija, u smislu da se lako rasplačem...
uh, nervoza!!! isto kao da neprestano tinja u mojoj glavi! imam vec jedno cudo od 4 i po godine doma koji je tezak za hranu, tako da mi uglavnom rucak prodje u nervozi! trudna sam 9 tjedana, mm je super trudi se pomoci, ali oko ciscenja to nije to ako ja ne uzmem stvar u svoje ruke! on place da smo dekintirani, a i nedavno smo uselili u svoj stan i digli kredit za opremu stana. njegova placa je sasvim solidna, ali moja je sramotna, a tu je jos i kredit od auta koji istice tek 2008. uzrok moje nervoze je najvise od svega besparica i hocemo li imati dovoljno kad se drugo cudo rodi, jer ipak bi toj nasoj djeci htjela priustiti solidno odrastanje...
eto to je uglavnom razlog mog nerviranja, a mislim da nisam jedina koju muce stvari egzistencijalnog (FINANCIJSKOG) pitanja!
pusa svima!!!
TONI PAULIN/26.01.2002.
Ne brini, Veronika, to sve i mene muci... inace san eksplozija sama od sebe, a sad sa hormonima je to ubitacna kombinacija. Uzela sam samo jednom normabel i nista mi nije djelova, pa san odustala. Pokusavan se sama smirit, ali mi za to triba vrimena. Nadan se da cemo i beba i ja izgurat! Evo, jos malo manje od misec dana i tu smo...
nervoza, plač, grižnja savjest...
nisam ni znala za to do koji dan, a sada sam u 26.tj trudnoće.
Osjećam kao da sam sama u svemu tome, hoću li se tako osjećati i kada rodim, sve negativne stvari u braku su mi sada izbile na površinu i sada me čak pucaju filmovi kako ja to i mogu sve sama. nervoza i tuga istovremeno.
s druge strane, znam da ni nemam razloga za takvo razmišljanje, jer me muž voli, s bebom i trudnoćom je sve super i zaista sam zahvalna i sretna zbog toga!
da ne govorim da se odmah rasplačem čim na telki vidim tužnu dječju priču...
na kraju je sve zašecreno grižnjom savješću zbog bebice!
i onda prođe pol sata i eto mene opet u naletu pozitivnih misli! ludnica
zaista drugo stanje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom