Drago mi je da si primjetila, jer je baš i meni zapeo za oko besmislen komentar, ali rekoh to sam samo ja, pa sam možda nešto preskočila...Lili75 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Da
Ne, iako imam mogućnosti
Ne, jer nemam mogućnosti
Ne znam
Drago mi je da si primjetila, jer je baš i meni zapeo za oko besmislen komentar, ali rekoh to sam samo ja, pa sam možda nešto preskočila...
mene ne čudi da oni idu s djecom preko sutle, skroz mogu zamisliti tu paniku
što je sutla prema onom iz cega su došli, kad su krenuli na put u doslovno minuti odluke i bez ičeg, što je sutla prema onom što su prošli, sa ženama koje su u 8. mjesecu trudnoće, sa slijepim djedovima od 80 godina koje vode sa sobom, s muževima bez noge kojima rana još nije zarasla, s djecom rođenom prije 3 dana, sa 5 dana starim nedonoščetom manjim do dva kila, žutim skroz od žutice, sa bebom od 20 dana kojoj je mama poginula kad joj je bilo 6 dana, što je njima sutla? nikakva prepreka im nije.
ne volim pisati bas o iskustvu u kampu, najvise zbog loseg iskustva s novinarima i zbog cinjenice da nista sto se pise vise nije privatno
ali mozda vam ovo objasni zasto oni prelaze tu rijeku, a ne čekaju most
ranjive skupine imaju posebnu paznju, ja sam bila u dijelu kampa koji brine bas o ranjivim skupinama
kako je prioritet neodvajanje obitelji, tamo gdje je bolesno dijete, tek rodjena beba i sl, u taj dio kampa smjesta se cijela obitelj, nekad i 20 clanova
iskustvo koje pisem je staro, 10-7 dana, dakle, prastaro, ali i tad je bila stalno prisutna, ali puno manje nego sada panika oce li i tko ce prvi zatvoriti granice
ti smiris obitelj, nekako im objasnis da imaju tu privilegiju (za razliku od vecine obitelji koje ipak nisu zavrsile tu) odmoriti se, da je beba ili trudnica na suhom i grijanom, da ces im donijeti obrok, cak im i juhu (psst) donijeti, objasnis im kuda ce ici, koliki je jos put pred njima, i da se nista nece dogoditi (ne znas ni ti, ali uvjeravas) ali oni odspavaju 3-4 sata i beba se odmori. beba je mozda pothranjena, bilo bi dobro da je doktor pogleda jos jednom. ili tesko dise, ima temperaturu vec par dana, ne znaju ni otkad ni koliku. sva ona pitanja koja nas u normalnosti nasi doktori pitaju ili koja mi pitamo inace, koliko piski, koliko kaki, kako spava, ovim ljudima nemaju nikakvog smisla. sramis se nekad kakvo glupo pitanje bubnes.
ali oni su jako zahvalni i nista ti ne zamjeraju, klimaju, razmijenite i par sala, tebi se cini da su ti mozda i povjerovali, da ce se odmoriti i naspavati, cekati neki jutarnji vlak.
nisi cak ni sa sobom sigurna jel ti drago da si ih umirila i uvjerila toliko, kad ni sama ne znas hoce li se sutra bas na tome vlaku i na toj obitelji sve zaustaviti. zeni si pokazala tus gdje ce se ujutro otusirati, ona je zaplakala od srece, jer od poroda se nije otusirala. ali sad je noc, sad ne moze, ujutro ce, a ti se pitas oce li zbog tusa ostati tu s krive strane granica i vrijedi li taj tus toliko. ali joj klimas kao da ti osobno potpisujes dokument da ce svi moguci vlakovi svijeta voziti.
ti im opises da ce biti panike kad se krene buditi sektor, ali nek se ne obaziru, samo nek spavaju, ne trebaju otići onda kad krene buđenje za odlazak
i nakon sto su svi pozaspali, prodje sat, ni dva, dolaze autobusi, ne zna se ranije da ce doci
sektor se budi, ranjive skupine bude prve kako bi prvi mogli otici.
"brže, brže", "jalla, jalla", "autobus kreće za 2 minute"
treba u tom mraku sve probuditi, svu tu tek pozaspalu djecu trudis se polako tresti, u snu oblaciti, da ne pomisle da ponovo bombe padaju po alepu, ali moras ih buditi jer moraju ici
pola satora trebas buditi jer su spremni za putovanje, ali tu je i ona druga polovica satora za koju bi ti da spavaju jos malo
koje si uvjerila u tus ujutro
novu robu koja ce doc u skladiste, pa ce biti mozda jaknice za dijete
sve o cemu ste pricali pada u vodu
i tus
i jaknica
i caj
i sve
jer u toj panici svi su sve zaboravili, i na tebe i na sebe, jedino sto misle je da je ovo zadnji vlak na svijetu
ti ih otpracas
i kuzis
i ti bi isto
pokusavas se saliti s njima jesu li u panici dijete zaboravili (ali si prije pregledala sve deke da neko slucajno nije ostalo spavati)
i zahvalna si najvise na svijetu sto su tu uz tebe neke divne mlade volonterke koje imaju snage u toj panici zabavljati djecu i plesati s njima u 5 ujutro i nasmijavati ih u tih par minuta jalla jalla cekanja na ulazak u autobus
jer tebi su noge odsjecene
tebi je u glavi tvoje dijete
i mozes se zamisliti u takvoj situaciji
i da ne cekas tus
i da ne cekas jaknu
i da ne cekas hranu
i da plivas sutlu
skroz se mozes zamisliti
ili ne mozes
blago onima koje ne mogu
ne znam sto im drugo reci
Posljednje uređivanje od ivarica : 22.10.2015. at 21:00
Hvala ivarice za ovaj post. ... Smijem li ga podijeliti dalje, na FB?
jao ivarice.
ne
nadam se da nisam pregruba ispala, ali napisala sam ovo ovdje samo za forumasice
sve koje me znaju, znaju da na svojem fb profilu ovo ne dijelim
Razumijem. Bilo mi je to jasno vec iz tvog uvoda.
Ipak, morala sam pitati. Jer ovo sto si napisala dira u srce. Jako. Vidim mnoge svoje prijatelje i rodjake koji ne dozvoljavaju da ih se dotakne ista humano u svemu ovome, a ja sam na trenutak pomislila da bi ih se mozda bas ovo moglo dotaknuti... Nekako, uvijek iznova se ponadam, ali isto tako uvijek iznova izgubim tu nadu...
Ivarice, ovi ljudi su u ratnom izbjeglištvu, jedan dio njih, nisu na wellness odmoru. S time da im nije prijetio opći pomor ili genocid da bi se u tolikoj masi najednom pokrenuli prema Europi. Drugi su ekonomske izbjeglice i sami su izabrali ovaj put. Velika većina njih, i jednih i drugih je izbrojalo velike novce švercerima da bi došli do EUrope iz vrlo različitih razloga, iznenadila bi se kad bi sjedila uz njih sa nativnim prevodiocima. Velika većina njih i jednih i drugih nisu znali što ih čeka, pošto im šverceri nisu dizali novce na pričama kako na tom putovanju do EUrope možda i neće ostati živi.
A neki od njih se počinju čak i sami vraćati nakon što su shvatili da ih u Njemačkoj ne čeka odmah nakon što pređu granicu posao, stan i auto ispred njega.
Čitam ovaj tvoj post i osjećam prizvuk želje da se ostavi dojam 90-tih u srcu Bosne. Bilo kako bilo, radije ste im trebali objasniti da ih u Njemačkoj ne čeka hotelska soba, pošto je i Njemačka već na granici svojih kapacatiteta, već da se registriraju tu gdje jesu, pa možda, ukoliko doista i ispunjavaju uvijete za azil, ipak uspiju i ostati u Europi.
Uz još jednu napomenu, ovom valu se priključio, i o tome sam već pisala, veliki val sa Kosova, Albanije i Srbije koji naravno ne putuju preko švercera. Trenutno po brojnosti onih koji su prešli Njemačku granicu, Kosovari i Albanci su na 3. i 4. mjestu, Srbi na 6.
Koja je to prva europska zemlja?
Da se razumijemo, mislim da se svi ponasaju kao piz.e, i da je totalno suludo da samo jedna europska zemlja treba to rijesiti. Ali tko je igdje ponudio ikakvo rjesenje?
Zasto?
800 miliona ljudi na svijetu gladuje, od toga ssamo 220 miliona otpada na Afriku. U Africi dnevno umre 300 000 djece od gladi, aidsa, malarije, tubekuloze.
Prva zemlja u koju kroče i u kojoj se mogu registrirati.
Možda, ustvari sigurno ću nekima zvučati okrutno. Međutim ne radi se okrutnosti, već pragmatičnosti.. Plakanje nad pojedinačnim sudbinama tih ljudi neće im pomoći da ostanu u Europi.
Ulazak i registracija u Njemačkoj nije više garancija da će i ostati u Europi, tj. Njemačkoj. S obzirom na smještajne i službeničke kapacitete i pooštravanje uvijeta za dobijanje azila, azili će biti odoboreni samo onim najtežim i najujverljivijim slučajevima.
Iv, rasplakala si me.
Ove druge rano jutarnje postove necu ni komentirat.
I, citiram, "koja im je ponudila krov nad glavom, osnovne uvjete za zivot".
Koja je to?
Ona u kojoj će im biti odobren azil.
A krov nad glavom za 200.000 do 800.000 tisuca ljudi, minus oni iz Iraka, Afganistana, Kosova i Srbije, je ponudio tko?
Što te točno mući? Ne razumiješ proces dobijanja azila, razliku između političkih i ekonomskih migranata?
Što se mene tiče, hajmo izaći na ulice, svako u svojoj zemlji i zahtjevati da se svi ovi ljudi smjeste u prazne hotelske sobe po Hotelima diljem Europe. Ja kao pojedinac, promatrač sa strane, apsolutno sam za.
Njemačka primjerice ima svoje kontigente, za Siriju sam već navela, 20 000 azila godišnje. Tim ljudima su odmah osigurani krov nad glavom, novćana pomoć i zdravstveno osiguranje, učenje jezika i dok čekaju na odobravanje azila. Do sada je taj proces trajao od 6 - 24 mjeseca. Kapaciteta u tom obliku za 800 000 ljudi u godinu dana, u Njemačkoj za sada trenutno nema.
Muci me sto je 5 mil. ljudi izbjeglo iz ratom unistene zemlje, i dio njih, ne znam koliko, ali sigurno izmedu pola milijuna i milijun baulja pjeske tisucama kilometara, spava na podu, i nitko im ne kaze kuda mogu otici.
Mozda u prazne hotele.
Mozda iz drzavnog proracuna. Nekog, necijeg.
Mozda iz mog novcanika.
Mozda od Angeline, Brada ili Bill Gatesa.
Gdje su granice mogucnosti UNHCR-a?
Ja nemam pojma.
A zbilja me muci da nitko nema pojma.
p.s. Jasno da Njemacka nema.
ivarica hvala
šafran nemam riječi na tvoje postove
zaista
i ja sam ovako pomislila. ako sam smjela, naravno. čisto se 'bojim' išta više i reći, jer ako nisi napisao šta se očekuje, nema druge nego si protiv svega, nevoljnika svih i od svugdje.
X
Posljednje uređivanje od AdioMare : 23.10.2015. at 08:22
Postoje naravno načini da se riješi world hunger
krenem nabrajat na šta bi se sve moglo ne trošit novce i preusmjerit ih na iskorjenjivanje siromaštva, ali lista je predugačka
Ja pretpostavljam da Njemačka nije jednostavno avionima prebacila ljude iz Grčke u Njemačku nadajući se da će, ako je put opasniji, manje njih uopće krenuti iz Sirije ili Turske. Amo čak pretpostavit da nisu držali fige da će se dio njih osut na najgori način po Mediteranu, iako to je bilo logično za očekivat. Nego da su zamišljali da će onda dio ostat u Hrvatskoj, dio u Sloveniji itd, a ne da će svi gurat direkt do Njemačke.
Ali suludo je očekivat od ljudi u takvoj situaciji i u takvom kaosu i pritisku koji je Ivarica opisala, da će stat racionalno razmislit "čekaj, pa moram li ja zaista u Berlin ili bi mi bilo bolje u Ivanić gradu?". Ne znaju ni kako se zovu.
Tako da mislim da ništa drugo neće upaliti nego pustit ljude da dođu dokle su mislili, organizirat se da im se tamo privremeno pruži sigurno utočište, da se odmore, najedu, izliječe i dođu sebi, a onda im organizirat intergraciju u drugim EU zemljama, kad mogu na miru razmislit i da ih netko upozna: gle, možete ić u ovu kuću u Imotskom, radit to i to (zašto ne bi Europska komisija raspisala natječaje za projekte koji potiču integraciju i zapošljavanje izbjeglica/migranata - meni je totalno nebitno jesu li ovi ili oni, u svim EU zemljama?).
Mislim da je svako zatvaranje granica i sprečavanje ljudi da dođu do cilja jednostavno nerealno, i da je situacija više "preko preče, naokol bliže"
Čitam sad svoj post i vidim da izbjeglice doživljavam pomalo kao djecu
što jest patronizirajuće, ali mislim da je opravdano
nama (ostatku svijeta, koji ne bježi od rata) nije život ugrožen i možemo si priuštit da budemo sabrani i racionalni i da vidimo više toga što oni vide
ali kao s djecom, silom nećemo daleko stići. Kad dijete "gura" nešto, treba ga razumjeti i smislit rješenje koje je dobro za svih, ili da odem još dalje, pričamo o zadovoljavanju bazičnih potreba.
Ja kad vidim ovakve izvještaje
http://www.vecernji.hr/hrvatska/izbj...aksija-1032445
sumnjam u to da su svi pobjegli u par minuta sa stvarima spakiranim u vrećicu i torbu, bježeći od sigurne smrti taj čas... možda sam bezosjećajna, ali ti su krenuli prije par tjedana. A i onda je već bio kaos. I svi dalje idu i samo viču "Njemačka Njemačka". Sumnjam da bi itko od njih ostao u Hrvatskoj, iskreno.
Čitam jučer, kaže tip,ostavio sam ženu s dječicom i oni će doći kad se ja snađem. Ako je to bježanje za goli život, onda bi valjda i oni išli s njim
Ne znam, žao mi je onih ljudi koji su morali bježati. Ali tu mi je sad nekako sve više ekonomskih migranata nego izbjeglica od rata, i više ne znam što misliti o svemu
safran, umjesto silnih teorija, odi volontirati
odi na granicu, tu ti je na koji kilometar od zg, uvjeravaj ih, pricaj im da mogu ostati tu
naravno da smo, onima s kojima smo stigli razgovarati, to rekli
ima tako predivnih ljudi da pozelis da tu ostanu samo da biste ostali prijatelji
odi na jedan dan pa nam prodaj pricu drukciju od bosne 90
ja nemam nikakav prizvuk zelje icega, pisala sam o iskustvu, prihvati ga ili ne
poznajes svaku od forumasica ovdje bolje nego kolindu, pa si prihvatila njeno iskustvo, gdje je pet minuta usla u kamp (ja bila, vidjela), dobila sto je htjela i izasla
svi prevoditelj su sirijci, nisu dosli s A2 tecaja u skoli stranih jezika
samo prevoditelj s farsija s kojim sam ja radila nije bio native
ma jedno je pomislit, a drugo je bit realan. Šafran svima nama spočitava naivnost i suosjećajnost, ali očekivat ovako racionalno ponašanje ljudi koji godinama žive izvan svojih domova, u ratu i neimaštini, a sad su već danima na nekom suludom putu - je naprosto odraz nepoznavanja psihologije.
evo, sada mi kaže kolega s posla, da je jučer nosio stvari na granicu i pokupio majku sa šestomjesečnim prehlađenim djetetom. I odveo ih doma, i doktoru i sve nešto.
I uvjerava ženu da ostane tu, ona ne želi. Putuje sama s djetetom.
Možda sam naivna i preosjetljiva, ali stvarno neke postove ovdje ne razumijem
pa rat traje vec duze vrijeme, kampovi su u susjednim zemljama vec godinama. naravno da zele ici negdje gdje ce moci raditi i dovesti obitelji, prezivljavati u kampovima mogu i u libanonu, turskoj i drugim zemljama. sta je tu cudno? naravno da ce ici muskarci koji mogu raditi i zaraditi da dovedu obitelj. oni imaju jasan cilj, mi smo zbunjeniji nego oni. bavimo se senimentalnostima. a to je sve politika. mozemo mi imati osjecaje na osobnom nivou, ali to sa cijelom situacijom nema velike veze, konce vuce neko drugi, kome ti nasi sentimenti dobro dodu za manipulaciju, nista drugo.
na ovaj put su krenuli oni koji imaju novaca i kojima je vec neko na zapadu i salje im novac za put. pa nije ovo pocetak migracija, godinama su oni dolazili i javljali svojima sta da rade i di da idu. nije madarska zatvorila to cim se prvi pojavio. pustali su oni njih dosta. al danas nije tesko doci do informacija pa sve ide puno brze i svi su nahrupili, i oni bez novaca i naivni i oni koji se slepaju. pa eto skuzili i mi da se nesto u svijetu dogada. imam osjecaj da ljudi tu zive u nekim ruzicastim balonima od sapunice. priznajem da im donekle i zavidim.
skroz se slazem s ovim
do njih u ovom trenutku ne dopire nista drugo
koliko ja znam, to je iz medija, jedine koje su zatrazile azil u hrvatskoj bile su zene koje su putovale samostalno, koje zbog iscrpljenosti vise nisu mogle dalje
vratit ce se u hrvatsku dio njih
po principu integracije
tamo skuzis vrlo brzo, cak i ako si dosla s drukcijom idejom (jer ja sam dosla sa sto drukcijih ideja)
da je kamp ili granica zadnje mjesto gdje mozes ocekivati da te oni cuju
zadnje mjesto na kojem ima smisla uciti ih, uvjeravati ih u ista
takodjer, oni ne putuju sami, njihove obitelji su velike i u tom ludilu treba ocekivati da oni svi razmisle i donesu odluku da ostanu kod nas jer smo ih bas lijepo ugostili sardinama na blatnoj zemlji i dok im prevoditelj preko megafoina govori da ne idu daleko jer su tamo minska polja, strosinci npr? (ne mislim ovim nista lose o nacinu kako im pruzamo pomoc, ali koliko mozes biti uvjerljiv?)
ti roditelji koji su bili kod mene najcesce su vrlo mladi, putuju sa svojim starijim rodjacima i odluke uopce ne mogu donijeti sami
ajde ti natjeraj obitelj od 26 ljudi da se dogovore u tom trenutku
da se dogovore o tome kako ce podijeliti vikendicu na bracu, a ne u kojoj ce zemlji ostati zatraziti azil
ja i to mogu razumjeti. dosao su neku zemlju ni ne znas za nju. svio tvoji idu negdje, znas da ces ih tamo ima. a ovdje ces ostati, a ne znas jezik, ne znas kakvi su uvijeti, ne znas nista. je ljudi su dobri pomogli su ti, ali ti ides gdje mislis da ce ti biti bolje.evo, sada mi kaže kolega s posla, da je jučer nosio stvari na granicu i pokupio majku sa šestomjesečnim prehlađenim djetetom. I odveo ih doma, i doktoru i sve nešto.
I uvjerava ženu da ostane tu, ona ne želi. Putuje sama s djetetom
no svi smo svjesni da im mozda nece biti bolje, mozda ce im biti i tamo gdje idu strasno. ali racunaju bar su svi tvoji oko tebe, nekako ces.
da li njemacka moze ili ne moze podnjeti ovu rijeku ljudi koja se u nju slijeva niko ne postavlja pitanja. to znaju tamo. d ali su oni koordinirani ne znam. prema safran nisu. ljudi na terenu pricaju jedno, a ekipa na vlasti drugo.
sta ce biti ovu zimu ja ne znam, kako su rusi krenuli u borbe, mozda se val jos vise poveca, a mozda ih zima zaustavi. no doci ce proljece. svi koji i idu u njemacku, ce se vec nekako razdijeliti. jedan dio ce ostati tamo, jedan dio ce se odseliti negjde drugdje, neko mozda i varatiti.
ivarice, hvala u ime nas koji bi zeljeli pomoci, a ne mozemo iz kojekakvih razloga.
Posljednje uređivanje od spajalica : 23.10.2015. at 09:36
Zato sam i spomenula mehanizam koji je pokrenuo ovaj masovni zbjeg, ne mislim na početak ratovanja u Siriji kao takav, nego na to tko je i kako točno usadio tolikoj masi ljudi ideju "Germany, Germany", da žele baš i isključivo samo u Njemačku. Nije to jednostavno bila jedna rečenica koju je Merkel izjavila, stvarno ne mogu vjerovati da bi to pokrenulo ove mase. Vjerujem da im je netko nešto morao obećati ili ih uvjeriti, doslovno kao da su satelitski navođeni prema Njemačkoj
njemacka im je prva sigurna zemljaZato sam i spomenula mehanizam koji je pokrenuo ovaj masovni zbjeg, ne mislim na početak ratovanja u Siriji kao takav, nego na to tko je i kako točno usadio tolikoj masi ljudi ideju "Germany, Germany", da žele baš i isključivo samo u Njemačku. Nije to jednostavno bila jedna rečenica koju je Merkel izjavila, stvarno ne mogu vjerovati da bi to pokrenulo ove mase. Vjerujem da im je netko nešto morao obećati ili ih uvjeriti, doslovno kao da su satelitski navođeni prema Njemačkoj
mnogi od njih kazu da ce ici u svedsku, tamo im je rodbina
ili ostale skandinavske zemlje
jedan je rekao da ce na novi zeland
objasnili mu da je krivi smjer
nizozemska ipak
njemacka je samo prva sigurna
mislim da je dijelom to zbog najboljih uvjeta za dobivanje azila i posla, a dijelom gluhi telefon, a propos poznavanja psihilogije
a Austrija?
U neku ruku ih i razumijem, jer da si ja tražim život izvan Hrvatske, Njemačka bi bila moj odabir.
Jel se u Rodi još skuplja pomoć?
Kako to prva sigurna, u ovim zemljama do tamo je rat?
Pretuzne su njihove sudbine...i misle da ce se spasiti kad dodju u Njemacku, ali hoce li? Ne mislim na spasavanje golog zivota sada...
Kad jednom dodju, odmore se i okrijepe, sto se onda dogadja? Koliko se moze ubrzati proces dobivanja azila? Integracija u druatvo? Zivjeti zivot izbjeglice i nije neka sreca, pa bili oni i u toj mitskoj Njemackoj
sva sreća da si takva. bez obzira na sva uvjeravanja da treba suprotno.
Možda sam naivna i preosjetljiva, ali stvarno neke postove ovdje ne razumijem
I recimo, kad ce toj djeci biti omoguceno da idu u skolu, da zive neki normalan zivot djece u toj dobi, da se obrazuju i integriraju. Da im se omoguci da jednog dana skrbe o sebi.
Najlakse ih je nahraniti i obuci i smisliti krov nad glavom za prvu ruku. Ali to moze biti dovoljno samo u prvom, kratkom roku. Ti ljudi zele bolji zivot. A sto onda, jel Europa ima rjesenja za dalje...?
Ja bih rekla u njihovoj glavi. Psihologija mase je zanimljiv fenomen, ali nije to nista specijalno novo u povijesti.
sigurna za njih
jer su o njoj nesto culi
jer tamo znaju nekog
jer su culi da je otvorila granice, a da nije samo tranzitna zona ko sve zemlje prije nje
da, na nasem fb zidu su sve upute
imamo mi nedavnih iskustava s psihologijom mase
da je netko onda to znao prekinuti .....
mislim da se to ne može prekinuti. jel to ikad u povijesti uspjelo? moguga da griješim nisam o tome dobro obaviještena.
http://www.imin.hr/c/document_librar...&groupId=10156
TOKOVI PRISILNIH MIGRACIJA I HUMANITARNA KRIZA U EUROPI:
STRATEŠKA POLAZIŠTA INSTITUTA ZA MIGRACIJE I NARODNOSTI
Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu donosi ova strateška polazišta kao prilog stručnoj i javnoj raspravi o temi aktualne humanitarne izbjegličke krize kojoj svjedočimo i u Republici Hrvatskoj, u koju je od 16. rujna do 21. listopada 2015. ušlo više od 200.000 izbjeglica i drugih prisilnih migranata. Svrha ovih strateških polazišta jest opisati i analizirati: a) kontekst i uzroke nastanka aktualne humanitarne krize, b) dosadašnji razvoj izbjegličkih i neregularnih tokova prisilnih migracija prema području Europe te c) predložiti preporuke kao moguće doprinose rješavanju aktualne humanitarne krize, na razini Hrvatske i čitave Europske unije. Recentni međunarodni migracijski tokovi prije svega su mješoviti jer obuhvaćaju različite kategorije dobrovoljnih i nedobrovoljnih (prinudnih i prisilnih) migranata, potaknutih na kretanje nizom političkih, ekonomskih i/ili okolišnih faktora. Unatoč diverzificiranosti migracijskih tokova kojima »ljudi u pokretu« dolaze iz devastiranih ratnih područja, obilježenih političkom i ekonomskom nestabilnošću, korektnije ih je itočnije nazivati izbjeglicama nego migrantima. Današnju situaciju treba smatrati prolongiranim stanjem, prije nego situacijom kratkotrajne krize, no budući da »kriza« uglavnom podrazumijeva izvanredne i hitne mjere kriznog upravljanja (koje trenutačno jesu na djelu) s jasnim humanitarnim implikacijama, potrebno ju je smatrati i primjerenije nazvati – humanitarnom krizom. Prema podacima UNHCR‐a 86% izbjeglica ostaje u susjednim zemljama, uglavnom u pograničnim područjima. Izbjeglički kampovi ne nude učinkovita ni dugotrajna rješenja za izbjeglice, a u nekima od njih, u situaciji produljene raseljenosti, rađa se već treća generacija izbjeglica. Dok u ukupnoj raspodjeli izbjeglica u svijetu Azija sudjeluje s 45%, a Afrika s 30%, Europa i Sjeverna Amerika sudjeluju tek s 4%. Zbog skupih i opasnih putovanja krijumčarskim rutama većina ih ne može dalje migrirati u Europu ni drugamo. Razloge skretanja tokova prisilnih migracija, koji su do sada uglavnom išli Srednjomediteranskom rutom, a u 2015. pojačali su se upravo Istočnomediteranskom i Balkanskom rutom, valja primarno tražiti u posljedicama politike Europske unije, koja već niz godina radi na jačanju prije svega sigurnosnih aspekata zaštite vanjskih granica od neregularnih migracija. Upravo zbog takvog pristupa mnogo značajnija financijska i logistička sredstva ulažu se u zaštitu i kontrolu vanjskih granica Unije nego primjerice u mjere omogućivanja pristupa teritoriju, sustavu azila i mjerama integracije državljana trećih zemalja. Od početaka aktualne humanitarne krize na teritorij RH do danas ušlo je i kroz njega prošlo više od 200.000 izbjeglica i drugih prisilnih migranata. Detektirali smo neke od izazova i potreba u sustavu prihvata, smještaja i transfera izbjeglica na teritoriju Hrvatske, te uputili na smjernice razvoja politika i mjera koje bi se u ovoj situaciji moglo razvijati. Stoga na temelju dosadašnje analize donosimo preporuke za Europsku uniju i međunarodnu zajednicu, te posebno za Hrvatsku, radi efikasnijeg rješavanja aktualne humanitarne krize u Europi, od kojih ovdje izdvajamo:
identificirati i utjecati na glavne uzroke današnjih masovnih mješovitih migracijskih tokova u svijetu mapiranjem kriznih žarišta i radom na dugoročnom slanju razvojne pomoći u financijskome, logističkom i smislu ekspertize koja može pomoći zaustavljanju tih sukoba i daljnjemu socioekonomskom oporavku i razvoju tih područja ulagati u mjere financijske podrške izbjegličkim kampovima u trećim državama s ciljem poboljšanja izbjegličke situacije te u mjere za napuštanje tih kampova i ostvarenje trajnog rješenja integracije u lokalnu zajednicu
osigurati i kontinuirano držati otvorenima i protočnima humanitarne koridore koji bi omogućili siguran dolazak i tranzit izbjeglica te pristup teritoriju država članica EU‐a i sustavu traženja zaštite
olakšati zakonite uvjete dolaska državljana trećih zemalja u EU liberalnijim sustavom kvota za rad, obrazovanje, studiranje i spajanje obitelji
aktivirati postojeće pravne mehanizme zaštite, poput privremene zaštite ili humanitarnih viza za omogućivanje dolaska i priznavanja zaštite izbjeglicama
razvijati adekvatne smještajne kapacitete prihvata izbjeglica u Europi te ujednačiti standarde prihvata u svim zemljama članicama
osmisliti i implementirati učinkovitiji sustav raspodjele tražitelja azila i izbjeglica po državama članicama putem kvota, koji bi bio jednostavniji, brži i jeftiniji
nastaviti s prihvaćanjem osoba u Hrvatskoj uz povećanje broja adekvatnih, prije svega natkrivenih, smještajnih kapaciteta i što prije otvoriti tranzitni centar pokraj Slavonskog Broda
osigurati kapacitete i stručne službe za trenutni smještaj u pograničnom području sa Slovenijom s obzirom na aktualnu situaciju otežavanja transfera i prihvata izbjeglica od slovenskih i austrijskih vlasti
nastaviti adaptaciju i unapređenje postojećih smještajnih i tehničkih kapaciteta prihvatnih centara (npr. omogućivanje besplatnog pristupa internetu)
uspostaviti bolju koordinaciju između svih aktera uključenih u mjere prihvata i smještaja izbjeglica i drugih prisilnih migranata radi bolje komunikacije te raspodjele poslova i odgovornosti
osigurati dovoljan broj prevoditelja i interkulturnih posrednika za potrebe svakodnevne komunikacije nadležnih službi s prisilnim migrantima
razviti i od prvog dana primjenjivati koherentne, sustavne i efikasne mjere integracije u društvo za populaciju koja će sustavom kvota biti premještena i preseljena u Hrvatsku Čitavom dokumentu pristupite preko linka: http://imin.hr/strateska*polazista
Za sve ostale informacije obratite se na dolje navedene kontakte Instituta.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom